Ilustracija: Index

JUČER sam surfajući naletjela na vijest o ženi koja je sa snažnim bolovima u trbuhu završila u bolnici i ni više ni manje nego – RODILA. Naravno, nije imala pojma da je trudna. Ne mogu ne zapitati se, kao i svaka normalna žena kako je to moguće? Kako možeš ne primijetiti da si trudna? Nije da baš traje tjedan dana i da dolazi s potpuno neprimjetnim simptomima.

Što je najgore, ta žena uopće nije usamljen slučaj, po medijima se često može naletjeti na ovakve Biserke. Čak i ako još uvijek nisi iskusila sve čari trudnoće, jasno ti je da to mora biti opako uredna trudnoća, a da u isto vrijeme ne posumnjaš da devetomjesečni izostanak menge i rast trbuha nisu posljedica viroze koju si pokupila prošli tjedan.

Stručnjaci su navodno čak našli opravdanje za ove žene-majke-kraljice. Nazvali su to fenomenom poricanja trudnoće. Kao, znaš da si trudan, al` se praviš blesav. To navodno sasvim ok taktika jednoj u 2.500 tisuće trudnica. Al` opet, šta je radila njezina okolina tih 9 mjeseci? Obitelj, prijatelji? Nikome nije palo na pamet posjest je i objasniti joj da je trudna?

Mogu razumjeti da stvarno postoje sretnice kod kojih se ne pojavljuju nikakvi simptomi trudnoće, neki ljudi tvrde da su ih čak i vidjeli. Mogu razumjeti da povjeruješ prvom testu koji napraviš i pokaže samo jednu crticu. Kada ne planiraš trudnoću, vjerojatno će ti taj test dati nadu da je to-to, da nisi trudna. Čak mi je i jasno da mnogo žena u današnje vrijeme ima gadnih problema s neredovitim ciklusima, ali opet, kako ne primijetiti trudnički trbuh?

Uglavnom, taj članak me jako razljutio. Sjetila sam se onih žena koje godinama pokušavaju zatrudnjeti. Jedu samo organsku hranu, piju samo kap crnog vina tjedno jer je to navodno dobro. Šetaju jer to opušta, a stres nije dobar za plodnost. Nakon seksa noge drže u zraku jer je neka baba Vanga rekla da to pomaže. Nose samo rublje od prirodnih materijala, dok se istovremeno kljukaju brdom hormona kako bi nagovorile svoje tijelo da im ispuni najveću životnu želju, da imaju bebicu.

I onda tamo neka žena, koja očito to dijete nije pretjerano željela zatrudni bez imalo truda, vjerojatno ni u trudnoći nije nešto pretjerano brinula o svom, a samim time ni djetetovom zdravlju. I- hop, rodila.
Sad opet ispadam isfrustrirana kako bi vi to nazvali. Odakle meni pravo da zaključuje da nije željela dijete?

Svaka žena koja je imalo maštala o djetetu osluškivala je svoje tijelo svake sekunde. Test za testom, ispijanje vitamina prije nego je uopće počela raditi na djetetu kako bi mu unaprijed osigurala jedno toplo i sigurno mjesto gdje će moći rasti, proces su koji većina žena prolazi prije trudnoće. Čak i kada pretpostavljaš da nisi trudna, opet misliš, ma prerano sam napravila test.
Neplanirana trudnoća opet natjera ženu da promijeni neke životne navike kako bi djetetu osigurala što ugodniji boravak pod srcem.

Ne razumijem sklop u glavi kod žena koje ne žele dijete toliko jako da je spremna to negirati do samog kraja. Prilagodi svoj život tome, ne dozvoli da zatrudniš ako se za to dijete ne želiš brinuti. Nemoj gledati kako ti trbuh raste, a ti se uvjeravaš da nisi trudna. Što misliš poslije? U rodilištu reći da to nije tvoje dijete i odšetati? Good luck with that!

Koliko god ženu svi mogući neugodni i bolni simptomi činili čangrizavom vješticom, a ne milom i dragom trudnicom, želim vjerovati da sve mi jednako željno iščekujemo naše mrvice. Inače sve ovo skupa nije nimalo fer.

A sada na 1, 2, 3 , polako spusti pogled i provjeri da nisi trudna 9 mjeseci.

Jel'da nema smisla?