Šareni tanjur 

 

U jelovniku trebaju biti zastupljene sve kategorije namirnica: žitarice, meso, riba, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, masti i ulja, povrće i proizvodi od povrća, voće i voćne prerađevine. Sve hranljive i zaštitne tvari dijete treba uzimati putem hrane, a ne preko prehrambenih dodataka i vitaminskih preparata. Izbjegavajte industrijski pripremljenu hranu, jer je ona bogata hidrogeniziranim biljnim mastima, a siromašna vitaminima, mineralima i oligoelementima.

 

 

Dodatke hrani (začine) upotrebljavajte vrlo štedljivo. Začinske biljke su dozvoljene u maloj količini, ali sol, papar i ostale jake začine ne treba koristiti. Djeci ne treba davati ni prejake čajeve, a ako ih već konzumiraju, trebali bi biti razblaženi.

 

Zamjena namirnica 

 

Ukoliko dijete odbija neku vrstu hrane, nemojte ga prisiljavati, već pričekajte nekoliko dana, pa mu je ponovo ponudite. Ako dijete uporno odbija određenu vrstu hrane (na primjer špinat), zamijenite je nekom drugom namirnicom iz iste grupe (blitvom ili brokulom).

 

 

Kada dođe vrijeme obroku, pobrinite se da ga ne nudite djetetu na brzinu. Tenzija i nervoza roditelja često utječe na to da dijete odbija hranu, čak i kada je gladno. Tijekom jela ga ne treba podsjećati na greške koje je napravilo, niti mu prijetiti da će biti kažnjeno ako ne bude pojelo obrok. Tako ćete samo pogoršati situaciju i izazvati još jači otpor prema hrani. Prisiljavajući dijete da jede, samo ćete stvoriti dodatne probleme. Hrana treba predstavljati užitak, a ne obavezu. Ako se jede na silu, sokovi za probavu ne luče se u dovoljnoj količini, pa zbog toga hrana dugo ostaje u želucu, što djetetu može izazvati bol u trbuhu. Ubrzo bi mogao i sam pogled na hranu izazvati mučninu i opiranje.

 

 

Ako dijete malo jede, napravite veći razmak između obroka i nemojte mu davati ništa u međuvremenu (to se naročito odnosi na slatkiše, sladoled i grickalice!). Posebno je važno da ne ucjenjujete dijete po sistemu “ako pojedeš špinat i meso, dobit ćeš čokoladu”. Na taj način dijete stječe lošu naviku koja glasi “povrće je bljak, ali ću ga pojesti da bih osvojio nagradu”. Broj obroka djeteta starijeg od godinu dana treba se svesti na tri glavna i dvije užine (voće ili voćni jogurt).

 

 

Poželjno je da dijete svakodnevno jede u isto vrijeme (ili bar približno isto vrijeme). Raspored obroka formirajte sami prema vlastitim navikama, ali vodite računa o tome da prvi i posljednji obrok ne budu poslije devet sati ujutro odnosno navečer. Dijete ne treba navikavati da liježe u krevet s bočicom mlijeka ili voćnog soka, jer se time remeti normalan razvoj čeljusti i izaziva kvar zuba.

 

 

I kada je dobro odabrana, hrana gubi svoje nutritivne vrijednosti ako se predugo ili nedovoljno kuha ili peče. Brzo kuhanje u ekspres-loncu omogućava čuvanje vrijednih hranljivih materija.

 

 

Nemojte djetetu dati da pije za vrijeme jela, već to učinite nakon što je pojelo svoj obrok. Pri izboru pića dajte prednost voćnim sokovima bez šećera, a izbjegavajte gazirane i umjetno obojene napitke. 

 

 

Većina djece ne voli riblje meso, pa im ga mame i ne nude. To je pogrešan stav jer je riba vrlo zdrava i treba se naći u dječjem tanjuru najmanje dva puta tjedno. Da biste pridobili dijete da jede ribu, pripremite je u obliku štapića ili kroketa. Do četvrte godine života ono treba jesti samo bijelu ribu (od morske se preporučuje oslić i zubatac, a od riječne pastrva i smuđ). 

 

 

Pokušajte uključiti dijete u pripremanje obroka. Dodijelite mu neku ulogu (koja ne podrazumijeva upotrebu noža!) u odnosu na njegov uzrast, a kada zajedničkim snagama pripremite jelo, s većim će zadovoljstvom sjesti za stol i pojesti ga. Dok gulite povrće, dajte djetetu da gricka komad mrkve ili kupusa - djeca to vole.

 

 

Poigrajte se bojama i odaberite razne vrste voća i povrća, narežite ga na komadiće i nabodite na štapiće za ražnjiće ili ponudite djetetu lijepo ukrašenu voćnu salatu. Povrće i voće neophodno je u prehrani djece (i odraslih) jer je bogato vitaminima, mineralima i vlaknima.