ODREĐENA iskustva iz djetinjstva mogu vedru i dragu djecu pretvoriti u odrasle osobe podložne kroničnom stresu i perfekcionizmu. Neki su takve situacije iskusili osobno, dok drugi iste obrasce prepoznaju kod partnera, prijatelja ili članova obitelji. Način na koji su se roditelji odnosili prema djeci često ostavlja posljedice koje se osjećaju desetljećima kasnije.

Istraživanja povezuju takva iskustva s većim rizikom od anksioznosti, niskog samopouzdanja i potrebe za stalnim dokazivanjem. Ovo je 11 iskustava iz djetinjstva koja, prema psiholozima i istraživanjima, mogu pridonijeti tome da djeca odrastu u izrazito stresne i perfekcionizmu sklone odrasle osobe.

Osjećaj da nikada niste dovoljno dobri

Djeca koja su stalno slušala kritike umjesto pohvala često odrastaju vjerujući da njihova vrijednost ovisi o uspjehu. Bez obzira na postignuća, imaju osjećaj da uvijek mogu i moraju bolje. Kao odrasli rijetko su zadovoljni sobom i često teže savršenstvu, piše YourTango.

Zanemarivanje u djetinjstvu

Zanemarivanje se povezuje s većim rizikom od anksioznosti i depresije. Takva djeca često nauče da se mogu osloniti samo na sebe. Zbog toga kao odrasli teško traže pomoć i preuzimaju previše odgovornosti.

Transakcijski odnos s roditeljima

Studija iz 2016. godine pokazala je da djeca koja osjećaju da ljubav i prihvaćanje moraju zaslužiti češće razvijaju nezdrave obrasce ponašanja. Njihova vrijednost postaje vezana uz ono što rade, a ne uz ono što jesu. To može dovesti do pretjeranog rada i stalne potrebe za odobravanjem drugih.

Preuzimanje uloge roditelja

Djeca koja su prerano morala brinuti o drugima često odrastaju pod velikim pritiskom. Naviknu se da su uvijek odgovorna za sve oko sebe. U odrasloj dobi to se može pretvoriti u kronični stres ili izgaranje.

Nestabilnost u obiteljskom domu

Odrastanje u kaotičnom okruženju može povećati rizik od anksioznosti i depresije. Neki kasnije ponavljaju slične obrasce u odnosima i poslu. Drugi postaju izrazito usmjereni na kontrolu i stabilnost.

Uloga "dobrog djeteta"

Djeca koja su bila hvaljena zato što ništa ne traže i ne stvaraju probleme često nauče potiskivati vlastite potrebe. S vremenom počnu vjerovati da će biti voljena samo ako su savršena. Takav obrazac može ih pratiti i u odrasloj dobi.

Stalno uspoređivanje s drugima

Uspoređivanje s vršnjacima može ozbiljno narušiti samopouzdanje. Studija objavljena u Frontiers in Psychology navodi da takav pristup kod djece često stvara osjećaj neadekvatnosti. Kao odrasli nastavljaju se uspoređivati s drugima i postavljati si nerealna očekivanja.

Osuđivanje zbog izgleda

Kritiziranje izgleda može ostaviti trajne posljedice na samopoštovanje. Djeca tada postaju pretjerano usmjerena na to kako ih drugi vide. Nesigurnosti stečene u djetinjstvu često ostaju prisutne i kasnije u životu.

Izloženost stalnim sukobima

Djeca koja odrastaju uz stalne svađe i neprijateljstvo često razvijaju osjećaj nesigurnosti. Njihov živčani sustav ostaje u stanju pojačane pripravnosti. Zbog toga mogu postati sklonija stresu i perfekcionizmu.

Zatomljivanje emocija

Djeca kojoj se poručuje da su njihove emocije pogrešne često ih nauče skrivati. To može otežati razvoj emocionalne inteligencije i bliskih odnosa. Kao odrasli češće se bore s nesigurnošću i anksioznošću.

Pritisak da se udovolji drugima

Djeca koja osjećaju odgovornost za tuđu sreću često odrastaju u ljude koji svima žele ugoditi. Vlastite potrebe stavljaju na posljednje mjesto. Takvo ponašanje s vremenom može dovesti do iscrpljenosti i nezdravih odnosa.