OVISNO o tome kad ste rođeni, djetinjstvo su vam obilježile neke sasvim specifične stvari. Milenijalci su, recimo, odrastali uz posuđivanje filmova u videotekama i napuhane fotelje - iskustva koja su mlađima danas praktički nepoznata. Nažalost, mnoga takva mala, posebna sjećanja današnja djeca više ni ne dožive, ponajviše zato što je tehnologija promijenila način odrastanja.

Istraživanja pokazuju da moderna tehnologija utječe na razvoj, a sve više toga upućuje na to da oslanjanje na internet smanjuje raspon koncentracije. Neke stvari koje su starijim generacijama bile sasvim normalne danas su postale rijetkost, piše Your Tango.

Čekanje tjedan dana na novu epizodu serije

Sjećate li se vremena prije streaming servisa, kad se serije gledalo "uživo" na televiziji? Između epizoda postojalo je ono pravo razdoblje iščekivanja. Ako bi sve završilo napeto, nije bilo šanse da samo pustite sljedeću epizodu - čekalo se cijeli tjedan. I danas poneki servisi objavljuju epizode tjedno, ali mnoge serije dolaze odjednom pa se to uzbuđenje čekanja uglavnom izgubilo.

Današnja djeca i tinejdžeri naviknuti su da im je sve odmah dostupno. Zato im je ponekad teže graditi strpljenje i raditi na dugoročnim ciljevima - a činjenica da cijelu sezonu mogu pogledati u jednom dahu sigurno tu igra svoju ulogu.

Zajedničko računalo u kući

Danas u mnogim obiteljima ima više uređaja, a nekad je najčešće postojao jedan "obiteljski" kompjuter koji su svi morali dijeliti. Bilo je frustrirajuće prekinuti igru ili zadaću samo zato što netko drugi mora na računalo. S druge strane, to dijeljenje učilo nas je strpljenju i, realno, sprječavalo da visimo pred ekranom cijeli dan.

Danas škole često traže korištenje tehnologije, laptopi su postali uobičajeni u učionicama, a odnos ove generacije prema ekranima drukčiji je nego prije samo nekoliko godina. Vještiji su s tehnologijom - ali rjeđe dožive ono "odspajanje" i vrijeme bez računala.

Kucanje prijateljima na vrata

Sjećate li se kad biste se samo pojavili pred vratima prijatelja - nenajavljeni? Ponekad bi se nazvalo na fiksni, ali uglavnom se jednostavno došlo. Druženja se nisu planirala danima unaprijed: ako prijatelja nema doma, svratite kasnije. Danas djeca rijetko dožive to uzbuđenje kucanja na vrata samo da vide hoće li netko izaći van.

Istraživanja pokazuju da se tinejdžeri u održavanju odnosa puno oslanjaju na dopisivanje. I kad se druže uživo, dogovori se najčešće odvijaju preko mobitela, a nenajavljeni posjeti uglavnom su stvar prošlosti.

Igranje vani bez ekrana

Starije generacije često prigovaraju da djeca danas premalo vremena provode vani. Mnogi klinci doista provode zabrinjavajuće puno vremena u zatvorenom, umjesto da vise vani s prijateljima. Ne propuštaju samo zabavu - to može utjecati i na mentalno i na fizičko zdravlje.

Kako objašnjava Katie Hintzen sa Sveučilišta Michigan, stručnjaci već dugo upozoravaju na dobrobiti igre na otvorenom: boravak u zelenilu može smanjiti anksioznost, depresiju i stres, a nenadzirana igra u prirodi pomaže samopouzdanju, razvija kreativnost i uči djecu procjeni rizika. Redovita aktivna igra vani povezuje se i s manjim rizikom od dječje pretilosti te dijabetesa tipa 2.

Čekanje kombija sa sladoledom

Djeci su roditelji govorili: napiše li se zadaća na vrijeme, bit će sladoleda prije nego što ulicom prođe kombi sa sladoledom. Upravo uz taj mali "dogovor" vežu se neke od najranijih uspomena na pristojno naručivanje.

Danas djeca to rijetko dožive. Jedno istraživanje pokazalo je da 70% ljudi kaže kako u svom susjedstvu viđa manje takvih vozila - ako ih uopće viđa. Šteta, jer je to jedna od onih slatkih uspomena koje se pamte.

Uzbuđenje telefonskog poziva

Mlađi često ni ne znaju za onu posebnu napetost kad zvoni fiksni telefon. Ako niste imali prikaz tko zove, bilo je pitanje: je li to najbolji prijatelj ili baka? Možda poziv uopće nije za vas - ali svejedno biste se javili, potajno se nadajući da jest.

Danas su telefonski pozivi sve rjeđi. Jedna studija navodi da 53% djece ima pametni telefon, što u praksi znači da se umjesto razgovora većinom šalju poruke.

Gledanje novih filmova u kinu

Djeca i dalje idu u kino, ali promijenilo se to što najnoviji film više ne moraju pogledati "samo" u kinu - mnogi naslovi vrlo brzo završe na streaming servisima, ponekad gotovo u isto vrijeme kad dođu u kina. Praktično je, ali se gubi ona radost odlaska u kino kao događaja.

Anketa AP-a pokazala je da 16% ljudi rjeđe ide u kino zbog streaminga. A ako roditelji rjeđe idu, mala je šansa da će i djeci to postati navika.

Snalaženje bez Googlea

Sjećate li se pisanja zadaće bez interneta? Učilo se iz bilješki i knjiga, a ono što niste razumjeli niste mogli samo "proguglati". Umjesto toga, mučili biste se - često uz pomoć roditelja - dok ne sjedne.

Danas djeca ne uče baš tako. Još prije nekoliko godina neke škole nisu dopuštale Google u nastavi, ali se i to promijenilo. Informacije su dostupnije nego ikad – no nestalo je ono iskustvo "borbe sa zadaćom" kad na satu niste pratili pa se kasnije morate snaći.

Čitanje knjiga

Djeca i dalje čitaju, ali uz sve više vremena pred ekranima rjeđe se potpuno "izgube" u izmišljenim svjetovima kao prethodne generacije. Nekad se s uzbuđenjem išlo u knjižnicu, a danas se vrijeme češće potroši na društvene mreže - što, naravno, može utjecati i na školu.

Jedna studija pronašla je povezanost između slabijih rezultata u čitanju i korištenja društvenih mreža kod djece. Učenici imaju više problema s pamćenjem, vokabularom i zadacima čitanja, a nekima je teško zadržati fokus - pa je manja šansa da će uopće doživjeti onaj pravi gušt kad te knjiga "povuče".

Kako smo se snalazili kad nam je bilo dosadno

Sjećate li se igara koje ste izmišljali iz čiste dosade? Današnja djeca imaju zabavu na dohvat ruke: YouTube, Instagram i slične stvari stalno ih drže zauzetima.

Starije generacije imale su više praznog hoda, a to je često značilo i više kreativnosti. Danas se klinci teže nose s dosadom: umjesto da sami smisle kako zaokupiti um, često posegnu za ekranom da je odmah "ugase".