PRIJE par mjeseci na Facebooku se ispod komentara događalo nešto čudno – umjesto da stoji uobičajena oznaka vremena, "sada", "prije 1 sat" ili "prije 2 dana", pojavio se samo datum: 1.1.1970. Neki su moji frendovi mislili da je to nečija muljaža, ali je meni odmah bilo jasno da je neki Fejsov programer zeznuo stvar. Isključio je računanje vremena i sve vratio na sam početak, odnosno na datum od kojeg naši kompjutori broje vrijeme.

Datum bez kojeg se ne može

Kako kompjutor uopće zna koliko je sati – i kako računa da ste svoj cijenjeni komentar objavili prije 2 sata? Postoji polazna točka, proizvoljno odabrana, u vrijeme kad je nastao operativni sistem UNIX, koji jamačno niste koristili (iako i dalje postoji), ali je inspirirao kasnije operativne sustave.

Taj početak, nazvan timestamp, smješten je na 1.1.1970. godine u 12:00, od kojega se onda broje sekunde unaprijed i unatrag pa se po potrebi pretvaraju u minute, sate, dane itd. Uvijek možete pitati Google koliko je sekundi prošlo od tog trenutka. Dok ovo pišem, rezultat glasi nešto više od 1 milijarde i 669 milijuna.

Malo dosadne matematike

U tim davnim vremenima i najbolji kompjutori bili su obične igračke spram današnjih, vrlo ograničenog kapaciteta. Dovoljno je reći da je superkompjutor Amdahl 470 iz 1975. imao radnu memoriju od 8 megabajta (i koštao je 3.5 milijuna dolara). Vaš mobitel je u prosjeku tisuću puta jači od njega.

Najbolji procesori onog vremena imali su 32 bita – i tu vas sad malo moram zamarati matematikom. Kompjutor ne zna ništa osim onih nizova od 1 i 0. Ako napišete dva bita, npr. 01, njemu je to 1; ako napišete 10, njemu je to 2, a ako napišete 11, njemu je to 3. Prvo mjesto zdesna je jedinica, drugo je dvojka, treće je četvorka, četvrto osmica, itd 1111 je način na koji kompjutoru napišete broj 15. 

Koju brojku dobijete ako napišete 32 jedinice? Nemojte ići ručno, postoje na internetu stranice koje vam to u hipu izračunaju: 4294967295. Podijelite ovo s dva i onda ćete dobiti koliko je sekundi dodijeljeno vremenu nakon 1.1.1970 – nešto više od 2.1 milijardu sekundi.

Datum apokalipse

A koliko smo ono rekli da ih je dosad prošlo? 

Ostaje nam još nekih 470 milijuna i točno znamo kad će doći do kraja te vremenske računice: 19. siječnja 2038. godine u 3 sata, 14 minuta i 7 sekundi po UTC-u (kod nas, dakle, točno jedan sat kasnije). 

Što će se onda dogoditi?

Kompjutor će marljivo računati vrijeme i kad prijeđe onih 2.1 milijardu sekundi, vratit će se na početak svog niza brojki, dakle na minus 2.1 milijardu, preko 130 godina unatrag. Ali će to odmah prepoznati i kao fatalnu grešku jer će ispasti da ste, primjerice, hranu u mikrovalnoj umjesto 4 minute zagrijavali minus 136 godina i sustav će se srušiti. 

Već su znatiželjni informatičari promatrali što se događa s kompjutorima koji računaju buduće datume, uključujući i one nakon 2038. godine. Rezultati su toliko loši da je 19.1.2038. dobio i svoj naziv: epohalipsa (još bolje zvuči na engleskom, epochalypse). 

Odoše ABS i Instagram?

Hajde odmah da vam olakšam dušu – vaši mobiteli i kompjutori nastavit će nesmetano raditi. Njihovi procesori barataju sa 64 jedinice, a to je preko 4 milijarde puta veća brojka od one UNIX-ove. Dakle, imate fore još cca 4 milijarde puta 68 godina.

Jedino nisam siguran što će 2038. biti sa svim onim predivnim fotkama koje šaljete na Instagram jer njegove baze podataka koriste staro računanje vremena. Bude Zuckerberg dotad našao neko rješenje, ne brinite, samo mi vi dotad ostanite mladi i lijepi.

Najgore će zapravo proći oni mali i jednostavni kompjutori koji su ugrađeni u gotovo sve naše suvremene uređaje. U vašem autu nije moćno računalo s Windows sustavom – između ostalog i zato što ne smije doći do "smrzavanja" i sličnih zabava.

Najčešće imate 32-bitni procesor i program napisan na C jeziku, koji stroj najbolje "razumije", pa sve funkcionira brzo i bez greške. Dok ne dođe fatalni datum, koji vam i nije tako daleko, jer će mnogi od sadašnjih automobila i dalje biti u voznom stanju.

Samo će odjedanput ostati bez ABS-a, ESP-a i svih drugih naprednih elektroničkih sustava koji ga razlikuju od Moskviča iz 1975.

Zbogom 98% kompjutera

Vaši laptopi, mobiteli i desktopi čine tek 2% svih kompjutora na svijetu. 

Ostalih 98% nalazi se u uređajima koje danas koristimo – satovima, mikrovalnim pećnicama, već spomenutim automobilima, pećima za centralno grijanje, garažnim vratima, televizorima, da ih ne nabrajam sve. Softver u njima zamišljen je da funkcionira dokle god radi i uređaj i tu nema nikakvih nadogradnji (samo bi vam trebalo da u pola vožnje krene update auta pa čuveni Gatesov restart).

Ne brinite, automatska garažna vrata vjerojatno će i dalje raditi kako treba jer ona u sebi nemaju računanje vremena. A ako imaju, otvorite ih šipkom. Malo će vam veći problem biti pokrenuti peć za centralno tog vjerojatno hladnog 19. siječnja. Šalim se, nećete je ni pokrenuti, kupite onu na drva. Kako će isti problem riješiti oni u gradskim toplanama (kao i u elektranama i vodovodima) – vidjet ćemo.

Jezivi scenarij

Zaštekat će i GPS uređaji kakve koriste avioni i brodovi. Valjda će se nekako snaći ručno, letjelo se i plovilo i prije vremena satelitske navigacije. A i vi ćete kao u stara, dobra vremena pitati ljude kad ne znate kako stići do neke ulice.

Mogli biste napraviti i cijeli blockbuster na temu epohalipse. Obavezno uključite i scenu s prestankom rada starijih medicinskih uređaja po bolnicama. Vi se samo nadajte da su u našim bolnicama sve novi, 64-bitni aparati. Manje će vas rastužiti spoznaja da će pocrkavati i brojni raketni sustavi, a možda nam se i koji stari satelit sruči na glavu.

Još jedan podatak dostojan horror filma: svi ti kompjutori vratit će se na 13. prosinca 1901. godine u 20 sati 45 minuta i 52 sekunde.

Taj 13. prosinca inače je bio petak.