PAMTIM čak i datum, ali vas neću njime gnjaviti, davna su to vremena. Dovoljno je reći da moj prijatelj iz razreda slavi 13. rođendan. Njegov godinu-dvije stariji susjed veli da ide nakratko doma donijeti ploče.

"Može ABBA!", ispaljujem prijedlog, na koji svi reagiraju ledenim izrazom lica i ja posramljeno zašutim. Ovaj se ubrzo vraća, u rukama nosi ploču koju prvi put vidim. Stavlja na gramofon i kreće nešto najglasnije i najmoćnije što sam dotad čuo. "Kakav glas!", komentira naš neslužbeni DJ. "Šteta da je umro prije par mjeseci!", prenosi nam informaciju koja nas je kosnula. Sad znate koliko je davno to bilo.

Svi su oduševljeni, cupkaju i klimaju glavama u ritmu, a to poput zaraze prelazi i na mene. Gotovo da znam točno u sat kad sam se obratio na rock. Bilo je to kad sam prvi put čuo AC/DC, upravo ovu stvar.

Neviđena pomama

Ne znam kako bih vam opisao koliko su AC/DC bili popularni tih dana u krugovima mojih vršnjaka. Igramo nogomet na školskom igralištu, s obližnje zgrade trešti Highway to Hell. Nerijetko i cijeli album. 

Idemo na ljetovanje, u diskoteci na otvorenom najveći je hit TNT.

Svatko od nas ima barem neku njihovu ploču. Onu već spomenutu Rosie gotovo svaki dan odvrće moj susjed do daske, briga njega za kućni red.

Jedan iz mog najužeg kruga prijatelja uspijeva nakratko posuditi od nekog svog bratića njihov prvi album High Voltage (to je bilo  zapravo kasnije američko izdanje). Šetamo s time kroz kvart i to ponosno pokazujemo kao da smo osobno Angus i Malcolm Young.

Presnimavamo sebi na kazete, čak i prodajemo nekoliko primjeraka. Nije nama do zarade nego do statusa među vršnjacima. Osim već spomenute TNT, ova nas je stvar najviše rasplesala, čak smo riječi refrena koristili u našim ranim upucavanjima.

Usput, nađite tu pjesmu i u ranijoj verziji, kad je pjevao Dave Evans. Tad ćete bolje shvatiti što se dogodilo s bendom kad je došao Bon Scott.

Najprodavaniji album u povijesti rocka

No, mi na njih gledamo kao na grupu koji više ne postoji, stavili smo ih u istu ladicu kao i druge legende koje su nam iza sebe ostavile samo ploče.

Krenuo sam dalje sa svojim upoznavanjem glazbe, apsolvirajući AC/DC kao velikane prošlosti. 

I odjedanput naletim na uzbuđenu gomilu pred trgovinom ploča u pothodniku kod Palače Albanije. Ne mogu svi ni ući, nego čekaju u nekom kaotičnom redu. Svako malo istrči netko mašući velikom crnom pločom, praćen zavidnim pogledima onih koji još čekaju na svoj primjerak.

Radoznalost me tjera da se približim i na svoje veliko čuđenje vidim da su AC/DC izdali novi album Back in Black.

Za Briana Johnsona sam već bio čuo, moj je prijatelj imao od grupe Geordie šaljivu country pjesmu Geordie Lost His Liggy. 

I sad ON mijenja Bon Scotta?

Koliko god to ludo zvučalo, još dok je Bon bio živ planirali su album Back in Black, na kojemu bi on svirao bubnjeve (!), a ne znam kome su namijenili ulogu pjevača. A onda je umro od trovanja alkoholom, pa su ozbiljno razmišljali ostaviti se svega. Na nastavak priče koja traje i danas nagovorili su ih tužni Bonovi roditelji, rekavši im da bi on sigurno tako htio. I Brian Johnson se sjajno uklopio, tako već četiri desetljeća.

Nastao je najprodavaniji album u povijesti rocka, daleko iznad Zeppelina i Floyda, Beatlesa i Stonesa. Svaka je pjesma postala poznata i puštala se na radiju. Iako su glavni hitovi bili Hells Bells, You Shook Me All Night Long i naslovna, mene osobno najviše je našla ova stvar s lirskim rifom.

Ludilo uživo

Prošla su dva desetljeća, našao sam se u sasvim drugačijim glazbenim vodama. AC/DC-u sam najviše zamjerao nedostatak stilske raznovrsnosti, premda sam uvijek cijenio i tu njihovu ustrajnost u onome što im najbolje ide.

Radim uz studije kao zaštitar, stižem na smjenu dva sata ranije nego obično, zamolio me kolega James, jedan od onih šezdesetneštogodišnjaka koji je svoju solidnu englesku mirovinu odlučio podebljati radom.

"Frende, baš ti hvala što si došao! Ja se žurim, da ne zakasnim na koncert!"

Nije da volim raditi četrnaest sati u komadu, ali, hajde, za Jamesa ću to napraviti. Engleski umirovljenici koje sam upoznao nekako su obrazovaniji i više su svijeta vidjeli od naših.

Svejedno me zapanjilo kad mi je James rekao da ide na AC/DC, nastupali su u obližnjem Readingu, poznatom po heavy metal festivalu. Ode on na koncert, ja ostadoh čuvati objekt, žaleći što nije i generacija naših roditelja voljela teški rock, ne bismo se toliko svadili oko ničega.

Neću vam pustiti neki od klasika sa stadionskih koncerata. Evo njih ovdje uživo u studiju, da između ostalog vidite kakav je spiritus movens grupe bio Malcolm Young na ritam gitari. I kako se krasno nadopunjuje s Angusom, to treba ući u antologije. 

Misija i dalje traje

I još jedna priča iz Engleske.

Odlazim u kino sa svojim prijateljem i njegovom novom djevojkom. Gledamo The Knight's Tale, ja to samo zbog njih dvoje koji su htjeli da im pravim društvo.

Poznajem tu djevojku otprije, govori mi o strogom obiteljskom odgoju u kojemu je odrasla.

- Znaš da, primjerice, nikada nisam slušala AC/DC? Stvarno, to je kod nas bilo zabranjeno.

Nije da prvi put čujem takvu priču, a opet me nanovo iznenadi.

Uglavnom, odgledali smo film koji je valjda više bio napravljen za vršnjake moje kćeri, ali, hajde, bilo je ugodno druženje. Dvorana se lagano prazni, tako da mi gledamo i odjavnu špicu.

I odjedanput, jedna od pjesama me prene.

"Slušaj! Ovo ti je AC/DC!"

Djevojka ušuti i počne pažljivo slušati.

Mogao sam točno vidjeti kako njezinim tijelom lagano struji ono što je desetljećima ranije i mene prodrmalo.

Ono kad vas AC/DC bezobrazno obrati na rock.

***

Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje. 

"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."