U SURADNJI s Yugopapirom donosimo tekst iz 1988. godine o koncertima hrvatskih pjevača u organizaciji Crkve. Na tim koncertima pjevali su mnogi, od Tereze Kesovije, Kiće Slabinca, grupe Magazin, Tomislava Ivčića do Mile Hrnića i Duška Lokina.

Kolovoz 1988.: Dobar biznis je najbolja umjetnost... Tu izreku Andyja Warhola doslovno su shvatili naši pjevači zabavne glazbe pa svoje koncerte sve češće sele u inozemstvo, a vrlo često pjevaju i na zabavama koje organizira Hrvatska katolička misija u Stuttgartu...

Na fenomenu ukazanja Gospe u Međugorju još su se jednom iskazale naše proturječnosti. Dok se, s jedne strane, nastoji iskoristiti svaka šansa da se domognemo deviza, s druge strane - dopuštamo da nam drugi (naprimjer, Talijani) pojedu lavovski dio devizne torte, a nama eventualno ostave mrvice. Dakako, izuzetak su privatni poduzetnici koji su, neopterećeni ideološkim barijerama, odmah "prestrukturirali" proizvodnju, pa su duty free shop u Međugorju opskrbili sakralnim artiklima.

Za poduzetnim maloprivrednicima okrenuli su se i estradni zaposlenici. Najbolji je primjer nedavno objavljeni album Međugorje u pjesmi kantautora Tomislava Ivčića, koji je po tko zna koji put dokazao da zna osjetiti potrebe tržišta. No, uz Ivčića, koji je na albumu potpisan kao autor svih tekstova i glazbe, poslovni je duh pokazao i Jugoton, koji je bez oklijevanja ušao u taj posao.

Pjevači često pjevaju na događajima u organizaciji Crkve

No, tema ovoga teksta nije Međugorje... Naime, mnoge su naše estradne zvijezde odavno odbacile predrasude oko suradnje s vjerskim zajednicama i često pjevaju na priredbama koje organiziraju u povodu raznih svetkovina. Dakako, oni to ne rade iz osobnih vjerskih uvjerenja, nego - jednostavno - za novac!

Uostalom, gotovo u pravilu - popularna imena zabavne glazbe na takvim priredbama nastupaju jedino u inozemstvu, gdje vjerske zajednice imaju i veći djelokrug rada, odnosno okupljaju velik dio naših radnika koji ondje borave na privremenom radu. Tema je to o kojoj nerado (čak i danas) govore mnogi od izvođača koji su nastupali na takvim priredbama.

Još se osjeća bezrazložan strah od mogućih posljedica, jer, ne tako davno, zbog pjevanja na nekoj od priredbi u inozemstvu, a u organizaciji neke vjerske zajednice - moglo se doživjeti neugodnosti. Svojedobno se to dogodilo Kići Slabincu kad mu je bila oduzeta putovnica, ali i vraćena poslije razjašnjenja slučaja.

Često možemo pročitati ili čuti izjavu nekoga od popularnih estradnih zaposlenika kako se upravo vratio "s uspješne turneje po inozemstvu", kako su našim radnicima koji ondje žive i rade svojom pjesmom donijeli i "djelić domovine"... A te se turneje ipak najčešće svode na priredbe koje organiziraju vjerske zajednice, iako jedan popularni pjevač, na upit o takvim nastupima, kategorički niječe da je - ikad nastupao!

Zabave koje organizira Hrvatska katolička misija iz Stuttgarta

Ne pada nam ni na pamet da ovim tekstom bilo koga prozivamo. Jednostavno, namjera nam je da izvijestimo što se, zapravo, događa iza nekih brojnih, "vrlo uspješnih" turneja po zemljama zapadne Europe, odnosno svagdje gdje žive i rade pripadnici naših naroda i narodnosti.

Jedna je od najaktivnijih organizacija tih nastupa naših estradnih zvijezda - Hrvatska katolička misija iz Stuttgarta sa svojim podružnicama u Ludwigsburgu, Esslingenu, Kölnu... Njeno je osnovno djelovanje zadovoljavanje religioznih potreba naših gastarbajtera, ali istodobno organizira i sasvim svjetovne priredbe. Na prigodnim zabavama, koje organizira Hrvatska katolička misija, okuplja se mnogo posjetitelja, a upravo na njima nastupaju naši zabavnjaci.

Fra Žmire, jedan od organizatora takvih zabava, u telefonskom razgovoru za Studio vrlo je opširno govorio o razlozima što ih navode da organiziraju potpuno svjetovne zabave, koji pjevači najbolje kotiraju kod njihove publike i koja im je cijena...

Prema riječima fra Žmire, u Stuttgartu živi dvadeset i osam tisuća Jugoslavena. Od tog broja, sedamnaest je tisuća Hrvata, a mnogi od njih vezani su za bogoslužje u Hrvatskoj katoličkoj misiji. A na zabave koje oni organiziraju - dolaze i pripadnici ostalih etničkih i vjerskih skupina.

Tko su najtraženiji pjevači? Kićo, Magazin, Tereza...

Koji su pjevači na takvim zabavama najtraženiji? Ukus je gotovo istovjetan publici u Jugoslaviji. Najbolje kotiraju - Tereza Kesovija, Kićo Slabinac, grupa Magazin, Tomislav Ivčić, Duško Lokin, ali često dolaze i manje popularni izvođači, kao što su grupa Carmen, Milo Hrnić, grupa Zagreb, Ivo Fabijan...

U Hrvatskoj katoličkoj misiji razmišljaju vrlo realno. Svjesni su da ti pjevači dolaze kako bi dobro zaradili... A zarade su, za naše uvjete, uistinu više nego povoljne. Dakako, i tu vrijedi zakon popularnosti! Koliko si popularan - toliko vrijediš - (u DEM!)

Rang-lista popularnosti, odnosno vrijednosti u DEM, prema tome načelu izgledala bi otprilike ovako: na čelu su Tereza i Kićo Slabinac s cijenom od četiri do pet tisuća njemačkih maraka po koncertu. To ovisi o broju nastupa i o veličini dvorane u kojoj se organizira zabava.

Naime, Hrvatska katolička misija ne raspolaže vlastitim dvoranama pa te prostore iznajmljuje prema potrebi. Najčešće su to dvorane do tisuću petsto mjesta, ali na "jače" blagdane (Sveti Nikola ili Majčin dan) iznajmljuju se i prostori u koje stane i više od dvije tisuće i petsto posjetitelja.

Što se tiče ostalih izvođača, naprimjer grupe Magazin, Tomislava Ivčića, Duška Lokina ili Mile Hrnića - njihovi honorari nisu tako visoki, ali obično nisu nikad niži od dvije tisuće DEM po koncertu! U manje popularnu kategoriju pripadaju grupe Carmen i Zagreb te Ivo Fabijan, no to ne znači da njihovi honorari mnogo zaostaju za onima iz druge grupe. Dovoljno su visoki da im se isplati putovati nekoliko vikenda zaredom na relaciji Zagreb-Stuttgart.

Svi u tom poslu su zadovoljni

No, time i nije iscrpljena mogućnost dodatne zarade. Naime, gotovo svi pjevači na ta gostovanja nose svoje ploče i kasete, koje tamošnja publika jednostavno razgrabi. Ako se uzme u obzir da izvođači u svojoj matičnoj diskografskoj kući kupe kasete po tvorničkoj cijeni, a da ih u inozemstvu prodaju po ondje važećim cijenama (u DEM), vrlo se lako može izračunati koliku čistu dobit može donijeti samo jedan izlet u Stuttgart ili Ludwigsburg.

Stoga nije nimalo neobična zainteresiranost svakog pjevača da što češće pjeva na takvim zabavama. Onaj koji jednom "uđe u igru" - svim silama nastoji da što je moguće dulje ostane u njoj. Ili, još slikovitiji primjer: grupa Carmen, koja se pretplatila na nastupe u organizaciji Hrvatske katoličke misije, o svom je trošku snimila dvije kasete kako bi, poput svojih popularnih kolega, imala što prodavati na zabavama u SR Njemačkoj. Računica je vrlo jasna: jedan uložen dinar u ploču ili kasetu donosi ekvivalentnu dobit u markama!

Čini se da su svi u tom poslu zadovoljni. Publika se zabavlja uz svoje ljubimce, Hrvatska katolička misija namakne novac za financiranje svojih karitativnih djelatnosti, a pjevači ostvare zaradu nekoliko puta veću nego što im iznosi honorar na nekoj domaćoj pozornici.

Razlog što vrlo rado odlazi na takva gostovanja, Kićo Slabinac ovako objašnjava: "Bio sam jedan od prvih koji je ondje pjevao. Osnovni mi je motiv bio da svoju publiku ne mogu dijelili na teiste, ateiste itd. Informirajući se o radu Hrvatske katoličke misije, a i poslije, u toku nastupa, uvjerio sam se u njihov pozitivni rad. Mislim da nema boljeg, korektnijeg i kulturnijeg organizatora od njih. Ne radi se stihijski, a dogovor se poštuje do u tančine. Nikad nisam doživio nikakve neugodnosti, a na tim zabavama ne inzistira se na religioznom pristupu. S druge strane, u organizacije klubova naših radnika uvukli su se razni mešetari, pa sam na takvim nastupima, ne jednom, bio prevaren."

Ako povjerujemo Kići Slabincu, a nema razloga da mu ne vjerujemo, sasvim je jasno zašto naši pjevači pjevaju u organizaciji vjerskih ustanova. Oni kojih bi to morala biti briga, očito nisu dorasli zahtjevima toga posla. A tko pjeva, zna se...    

Napisao: Zvonko Pongrac (Studio, 1988.)