PRIJE 31 godinu preminula je Đurđica Barlović, pjevačica koja je karijeru ostvarila kao vokal grupe Novi fosili. Tim povodom, u suradnji s Yugopapirom, donosimo vam intervju s Đurđicom i njezinim suprugom Ivanom iz 1988. godine.

Travanj 1988: "Jeste li vi muž Đurđice Barlović?" Pitanje je to koje često postavljaju Ivanu, Đurđičinom bračnom, ali često i poslovnom partneru. Jer Ivan je i te kako zaslužan za samostalnu karijeru svoje supruge. Kako se, pak, taj pjevačko-zubarski par snalazi u svakodnevnoj gužvi kojoj začin daje i dvoje djece...

Znaju se već petnaest-šesnaest godina, međusobno poznaju svaku kretnju ili mig. Oboje vole šalu, pjesmu, društvo. Đurđica je eksplozivnija, brzo reagira, više kolerično, pomalo je tvrdoglava. Ivo je smirenija i stabilnija osoba. Ispunila su joj se sva maštanja iz djetinjstva, slave katkad nije ni svjesna, ali je jako ljute poneke neistinite crtice i priče iz njihovog privatnog života objavljene u novinama.

Više voli obiteljski mirniji život, priznaje da više nije mogla izdržati strašan tempo Novih fosila. Bilo je mjeseci kad se doma zadržala tek tri-četiri dana. To je najviše smetalo malom Hrvoju, njihovom sedmogodišnjem sinu.

"Kad je bio manji ja sam jednostavno morala bježati od kuće, skrivati se da me ne vidi. Uvijek je bio pod šokom, uvijek je plakao. U njemu se stvorila takva averzija prema pjevanju, jer je uvijek pjevanje povezivao s mojim odlaskom, da ja u društvu, onako privatno nisam smjela zapjevati. Danas je to drukčije, on je svjestan da se uvijek vraćam što brže mogu i više nema problema."

"Radnim danom stvarno nemamo vremena"

Hrvoje je prvoškolac, dobar učenik, ali ni Ivo ni Đurđica ga ne opterećuju izvanškolskim aktivnostima. "Još se ipak najviše od svega voli igrati", smije se Đurđica. Hrvoje voli pjevati, ali onako za sebe. Sljedeće školske godine počet će s učenjem stranih jezika. Mama redovito brine oko njegovih školskih zadaća i ide na roditeljske sastanke.

Postao je svjestan mamine popularnosti i to mu katkada, vjerojatno među vršnjacima, godi. Međutim, uz Hrvoja Đurđici slobodno vrijeme ispunjava i tromjesečni Borna. "Hrvoje je u ranim godinama bio dosta prikraćen zbog mojih čestih izbivanja, mislim da to Borna neće. Katkad je živahan, malo plače. Sva sreća, susjedi kažu da ga ne čuju noću."

Ono malo slobodnog vremena što im ostane Đurđica i Ivo iskoriste i provedu u društvu prijatelja, uglavnom vikendom.

"Radnim danom stvarno nemamo vremena, a osim toga Ivo radi jedan dan ujutro, a jedan popodne, i praktički cijeli dan stoji na nogama. Uvečer je umoran. Ono malo vremena što ima provede s Hrvojem. Ivo ima i jednu strast, a to je aviomodelarstvo, pa dok nije bilo Borne mnoge vikende smo proveli na aerodromu Lučko."

Voli kuhati, ali svakodnevno kuhanje prelazi u dosadu

Nakon male stanke Đurđica ponovno priprema novu ploču, a vidjet ćemo je i na Splitskom festivalu. "Kako uspijevam uz dva klinca? Pa samo uz pomoć muža, svekrve i moje mame koja uskoči kad može i kad nešto treba."

Đurđica voli kuhati, ali svakodnevno kuhanje prelazi u dosadu. Ivo dobacuje da je izvrsna kuharica. Voli i šivati, ali i za to treba mnogo, mnogo vremena i mali kutak kojeg nema. Godišnji odmor uvijek provede na Pagu i tih mjesec dana Đurđica ne odlazi na nastupe ili turneje. To je rezervirano za obitelj, opuštanje i razonodu.

"Tih mjesec dana stvarno uživamo, odlazimo čamcem i s društvom u male paške uvale, zabavljamo se uz roštilj i vino", objašnjava Ivo. "I sve druge obaveze planiramo zajedno, najviše i zbog mog posla. Kad imam vremena, obično vikendom, pratim Đurđicu na njezinim koncertima. To njoj puno znači jer nije opterećena, recimo, kako će se autom vratiti u noći u Zagreb i voziti sto-dvjesto kilometara."

Ivo voli košarku, kao Zagrepčanin navija za Dinamo, ali ne voli naš nogomet pun mućki. Prati slalom, skijaške skokove i plivanje. Priznaje da je ljubomoran kao i svaki normalan muškarac. Ne smeta mu ženina popularnost, tek ne voli da ga u ordinaciji pacijenti pitaju da li je on muž Đurđice Barlović.

"Tada obično kažem da nisam, a mnogi pacijenti ostanu razočarani, čude se i govore 'Pa znate, meni su rekli da jeste'."

Razgovarala: Mirela Kruhak (Top, 1988.)