NOVO nogometno prvenstvo samo što nije počelo, a već imamo pravu navalu onih koji su se naumili okoristiti navijačkim ludilom.

I nema u toj namjeri ničeg lošeg. Sve je to biznis i svatko ima pravo pokušati zaraditi od sveopćeg ludila, bili to proizvođači čipseva i piva/sokova sa šahovnicom ili glazbenici koji muzu domoljubnu pjesmaricu u nadi da će u tom moru klišeja izvući onaj koji ne zvuči toliko istrošeno. 

Međutim, najveći problem većine novokomponiranih navijačkih pjesama je to što zvuče kao da su ih napisali šefovi prodaje - neiskreno i umjetno. Upravo će zato većina navijača na kraju posegnuti za starijim domoljubnim pjesmama koje ne spominju nogomet, već igraju na kartu ljubavi prema domovini.

Pogledamo li realno, uspješnih domaćih navijačkih pjesama koje su se održale vrlo je malo i možete ih nabrojati na prste jedne ruke. U redu, možda dvije ruke. Sve ostalo su jalovi pokušaji da se ili kopira uspješnice ili ponovi uspjeh prethodne pjesme, što samo naglašava eksploataciju domoljublja koja je u svojoj očitosti gotovo HDZ-ovska. 

No, sve to ne znači da taj deponij sezonskog domoljublja nije prepun zabavnih momenata, a još manje da će članak s Indexa zaustaviti ovu najezdu nogometoljubivih prigodnih pjesama. 

Stoga, da ovo ne pretvorimo u još jedan tekst u kojem ćemo biti negativni, odlučili smo na temelju najboljih od najboljih u žanru napraviti mali vodič kako bismo svim postojećim i budućim autorima pomogli da stvore što bolju navijačku pjesmu i pritom zarade milijune eu... u redu, barem stotine eura i uklešu svoje ime u spomen-ploču legendi glazbeno-nogometnog stvaralaštva. 

Kad je bal nek je... fudbal

Ako su nas rap navijačke himne ičemu naučile, onda je to da ljudi vole kad im reperi kataloški dosadno nabrajaju random stvari kao Billy Joel u We Didn't Start the Fire. 

Lopta je okrugla, pucamo penale, sudac nas je pokrao, repka igra, srce jače kuca, šut šalovi i zastave se vijore, svi smo jedno. Povežite to u granično suvislu cjelinu, snimite grupni domoljubni refren i imate nešto. 

Što je to nešto, nismo sigurni. No, ako imate poduzetnički duh i nemate problema s tim da u spot potrpate sve sponzore na potezu od pivovare do proizvođača PVC stolarije, možda nećete imati navijački hit, ali nitko vam nikada neće moći osporiti da imate reklamu. 

Zovi nogometaše/izbornike, ali ne da pjevaju

Kad ti se u spotu pojave bivši ili trenutni izbornici ili igrači, to definitivno dodaje vrijednost pjesmi i spotu, ali tu treba imati mjeru jer istog trena kada bilo tko od tih ljudi stane iza mikrofona, sve pada u vodu. Može to biti samo jedna rečenica, jedna kitica ili samo stih i čarolija nestane u sekundi. Zamislite koliko bi vaše mišljenje bilo bolje da Joe Šimunić nije zapjevao... ili izjavio neke stvari koje je izjavio. 

Ljudi vole zemljopis

One uistinu najbolje navijačke pjesme zapravo su klasične domoljubne pjesme uz čiji naslov ubacite "navijačka himna" kako biste ljudima objasnili da je to što slušaju potrebno poslušati u periodu kad su strasti najuzavrelije.   

I dok će amateri bjesomučno jahati po nogometnim temama kao da u ovoj fazi nekome treba objasniti kako funkcioniraju navijači i nogomet, profesionalci će se pozabaviti onom pravom temom koja izaziva da se krv u žilama pretvori u lavu - zemljopisom. 

Ideja je vrlo jednostavna i svodi se na to da u što kraćem vremenu nabrojite što više regija kako biste tu zemljopisno-domoljubnu reakciju izazvali kod što većeg broja slušatelja koji će na spomen svoje regije dolje u komentarima ispod videa napisati: "Naježio sam se."

Malo tko to radi bolje od Thompsona koji je još davno (neplanirano) napisao možda i najbolju navijačku pjesmu Lijepa li si, koja je naježila rekordan broj ljubitelja nabrajanja regija, prirodnih ljepota i nacionalnih parkova.  

Mnogi su kasnije pokušali od MPT-a posuditi ideju ujedinjenja Hrvatske kroz nabrajanje regija, ali svi oni koji ga kopiraju vrlo brzo doznaju da je Marko Perković apsolutni čarobnjak ovog pristupa i kad vas on podsjeti da postoje Lika, Dalmacija, Slavonija i Baranja ili da Hrvatska ima šume, jezera, planine, medvjede, degeniju, koze, ječam, poskoke i paprat - vi istinski vjerujete da je Thompson vrhunski poznavatelj zemljopisa i to u vama izazove intenzivni "jež".

"Thompson" je glazbeni žanr

Sve nas to dovodi do sljedeće vrlo bitne stavke. 

Bio to Beko Anto kojem je vjerojatno najhrvatskiju hrvatsku nogometnu himnu u povijesti hrvatskih navijačkih pjesama i hrvatstva napisao DJ Krmak, Thompsonov basist Tiho Orlić ili Darko Domijan koji u svojoj imitaciji djeluje gotovo kao parodija, jedno je jasno - ovi ljudi nanjušili su da je u monetizaciji domoljublja najpametnije slijediti nauk čovjeka koji je to najbolje unovčio. 

Naravno, riječ je o Marku Perkoviću Thompsonu. 

To je kombinacija kršćanskog hard rocka, ojkanja, sintesajzera koje niste čuli od osamdesetih i tekstova koji zvuče kao da ih je napisao vaš djed koji u životu nije imao jedan uistinu sretan i bezbrižan dan, već je sve bila čemerna mješavina teških životnih lekcija, Isusovih muka, krvavog rada i brutalnih izdaja od strane lopova, kurvi, bezbožnika i dezertera. 

Kad naučite kako vratiti gol u Golgotu, na pravom ste putu da napravite navijački hit. 

Ne zovi Katalenića

Croatia Victoria je pjesma koja se redovito nađe na samom vrhu gotovo svake liste najgorih hrvatskih navijačkih pjesama, a ako u obzir uzmemo sve ono što se snimilo, to nešto govori. 

Budući da je ljubav prema Miši Kovaču velika i neupitna, postoji samo jedan razlog zašto ljudi nisu objeručke prihvatili pjesmu u kojoj im jedva zainteresirani Mišo, uz eurodance ritam, poput nekog trenera grupnog aerobika naređuje da dignu "a ruke, a ruke, a ruke gore svi". Tim više jer je Mišin utjecaj na publiku općepoznat i nebrojeno puta dokazan. Ako digne ruku, pjevaš, a ako ti naredi da digneš ruke, dižeš ih. 

Jedino objašnjenje ovog rukopodizačkog fijaska je Josip Katalenić.