MAČKE danas u prosjeku žive između 13 i 17 godina, a nije rijetkost da dožive i dvadesetu. To je dug životni vijek tijekom kojeg tijelo prolazi kroz značajne promjene. Dok su neke od tih promjena potpuno normalne i očekivane, druge mogu biti rani znakovi ozbiljnijih bolesti. Zbog toga veterinari preporučuju sistematske preglede dva puta godišnje za starije mačke, koje se u tu kategoriju obično ubrajaju nakon desete godine života.

Bolesti je gotovo uvijek lakše držati pod kontrolom ako se otkriju na vrijeme, pa je za vlasnike ključno naučiti razlikovati normalno starenje od znakova koji ukazuju na zdravstveni problem, piše Catster.

Što je normalno za stariju mačku

Prva i najuočljivija promjena kod starijih mačaka jest pad razine energije. Većina ih više spava, kreće se sporije i pokazuje manje zanimanja za igru nego u mlađim danima. Starije mačke mogu spavati neuobičajeno dubokim snom, što je djelomično povezano s prirodnim slabljenjem osjetila. Kako im s vremenom slabe sluh i vid, spavaju čvršće i lakše ih je prestrašiti.

Postupni gubitak vida posebno je teško uočiti jer se mačke izvrsno prilagođavaju i umjesto na vid oslanjaju na pamćenje prostora. Vlasnici često primijete problem tek kada se mačka počne zabijati u premješteni namještaj ili djeluje zbunjeno u novom okruženju.

Nagli gubitak vida, za razliku od postupnog, zahtijeva hitan posjet veterinaru. Visoki krvni tlak, koji može biti posljedica bolesti bubrega ili problema sa štitnjačom, čest je uzrok iznenadne sljepoće kod mačaka.

Higijena se također mijenja. Starije mačke rjeđe se i slabije čiste, pa im dlaka može postati zapuštena i zapetljana, a kandže preduge.

S godinama opada i strpljenje. Starije mačke često imaju manje tolerancije, pa nije mudro buditi ih iz sna. Većina ne želi dijeliti prostor s energičnim mačićima, glasnim psima ili nemirnom djecom. Iako je to normalno, može biti i znak da mačka trpi bolove.

Simptomi koji ukazuju na skirvenu bolest

Osim očekivanih promjena, postoje i simptomi koji mogu ukazivati na skrivenu bolest. Kod starijih mačaka česti su hipertireoza, kronična bolest bubrega, dijabetes, artritis, bolesti zubi, kognitivni pad, visoki tlak, bolesti srca i rak. Mnogi od tih problema imaju slične simptome, pa ih je lako previdjeti ili pogrešno protumačiti.

Pojačana žeđ

Pojačana žeđ i učestalo mokrenje simptomi su koje treba shvatiti ozbiljno. Ako mačka pije znatno više vode nego inače, to je poznati znak dijabetesa, bolesti bubrega ili hipertireoze. Te bolesti često prate gubitak težine, promjene apetita i probavne smetnje.

Gubitak težine

Gubitak težine ne smije se pripisati starenju jer se javlja i kod niza drugih bolesti, uključujući rak i probleme sa zubima. Promjene u apetitu, bilo da mačka jede više ili manje, mogu biti koristan trag. Mačke s pojačanim radom štitnjače često jedu puno, a svejedno mršave. S druge strane, one koje imaju problema sa zubima ili bubrezima mogu potpuno prestati jesti.

Bolesti zubi

Bolesti zubi iznimno su česte i vlasnici ih često podcjenjuju. Znakovi uključuju otežano žvakanje, ispadanje hrane iz usta, pojačano slinjenje i loš zadah. Ako se ne liječe, ti problemi značajno narušavaju kvalitetu života mačke.

Problemi s kretanjem

Problemi s kretanjem još su jedan znak za uzbunu. Ako mačka oklijeva prije skoka, izbjegava stepenice ili prestane koristiti posudu s pijeskom, možda pati od artritisa. Takve mačke postaju manje aktivne jer im je kretanje bolno i mogu reagirati obrambeno na dodir. Artritis u kukovima i donjem dijelu kralježnice može uzrokovati i zatvor jer je mački bolno zauzeti potreban položaj.

Kognitivni pad

Sve se češće prepoznaje i kognitivni pad, poznat kao sindrom kognitivne disfunkcije. Mačke s tim sindromom mogu zavijati bez očitog razloga, djelovati dezorijentirano u poznatom prostoru, obavljati nuždu izvan pijeska ili biti nemirne noću.

Važnost redovitih pregleda

Starijim mačkama preporučuju se redoviti pregledi kod veterinara, idealno svakih šest mjeseci. Mnoge od navedenih bolesti mogu se držati pod kontrolom ako se rano otkriju. Mačke su poznate po tome da vješto skrivaju bol, pa dok vlasnik primijeti očite simptome, bolest je obično već neko vrijeme prisutna i često u uznapredovaloj fazi.

Razumijevanje normalnih promjena kod starijih mačaka, poput dužeg spavanja i slabije higijene, pomaže vlasnicima da se prilagode njihovim potrebama. Istodobno, važno je pratiti promjene koje nisu uobičajene jer su one rani znakovi upozorenja. To otvara priliku za reakciju prije nego što se bolest razvije.