"ACA DESETKA je došao kod Bicka!" poput šumskog požara proširio se glas među žderateljima pečenog mesa Zagreba, ali i šire. To je za roštiljsku scenu grada kao da je u Dinamo došao Haaland ili se vratio Modrić. Proslavljeni banjolučki roštiljski mag učinio je da Bicko, kultna periferijska gostionica na Karlovačkoj cesti, prestane biti poznat po onome po čemu je uvijek bio - filekima ili tripicama. Sada se tamo hrli zbog Acinih roštiljskih čarolija.

Jedva smo rezervirali stol, i to u najneatraktivnijem terminu

Dan ranije smo nazvali da rezerviramo stol i jedva smo ga uhvatili iako smo gađali najneatraktivniji, takozvani termin ručka za djedove i bake, onaj u podne. Razlog: svi su navalili na Acin roštilj bez obzira na to što će ga praktički doručkovati. Aca Desetka je, dakle, učinio dvostruko čudo. Poslužimo se s još par nogometnih metafora: postao je veći od ionako velikog kluba za koji nastupa te ga natjerao na promjenu igre i filozofije.

Shvatili smo to čim smo počeli naručivati isključivo jela s roštilja. Do tada ljubazni konobar se instinktivno namrštio. "U čemu je problem?" prekinuli smo narudžbu usred rečenice te ga pitali stiltani njegovom reakcijom.

Naručili smo roštilj, a konobar se odmah namrštio

"Ma, znate, svi žele roštilj... Sad ga je desetak ljudi naručilo, morat ćete ga malo dulje čekati", pojasnio nam je razloge nagle promjene svoje face i raspoloženja. Korektno od njega što nas je upozorio jer u mnogim objektima to ne naprave, nego se prave ludi.

Nekako smo pregrmjeli tih pola sata uz solidni lager Zmajsko. Ova kraftica u Bicku u boci zapremine narodnih pola litre košta za restoran poštenih 26 kuna. No onda je došlo meso zbog kojeg smo zaboravili kako se zovemo, a kamoli što pijemo. Prvo smo probali pljeskavicu Bicko (68 kuna).

Pljeskavica kuće je sjajna, ali čini se da ovo nije porcija od 370 grama

To je pljeska punjena cheddar sirom i pečenom paprikom šarf, ali ne prežestokog i prije svega sjajnog okusa. Međutim, sa slasnim komadom mesa, koji nisam pojeo, nego proždro, postoji jedan problem. U meniju je deklarirano da ima 370 grama, ali mi na stol nismo dobili toliko mesa. Nesumnjivo se istaknuti normativ odnosi na valjušak od mesa vagan prije obrade. Nakon nje serviran pred uživatelje ima manje od spomenute raskošne gramaže, što se i vidi po njegovoj količini. Ovo moramo istaknuti istine radi, ali činjenica je da je usprkos tome "pljeskavica kuće" u Bicku izvrsna.

Zašto se ovo zove Djevojački san?

Slijedio je Djevojački san. Nazvan je tako jer je riječ o komadu mesa falusnog oblika punjenom sirom, koji prema meniju teži 350 grama i košta 64 kune. Što se tiče općeg dojma, sve navedeno za pljeskavicu vrijedi i za kur*oliki ćevap. Meso je sočno, kao i kod pljeske upadljivo roza, dakle, ispečeno malo sirovije. Međutim, okus je ne samo svjež nego i odličan, dakle, nema traga okusu ili aftertejstu sukrvice i nedovoljno obrađenog mesa. Za razliku od pljeskavice, Djevojački san je blagog okusa.

Somuni mekani kao mlijeko

Lepinje kod Bicka koštaju 8 kuna komad, ali izgled, okus i tekstura im vrijede "milijun dolara". Somunska su varijanta, što im je kod nas poseban plus, a još veći je što su friške i "mekane kao mlijeko". Ovdje nema prevare na koju ne prestajemo ukazivati; da se stare i memljive lepinje ispeku do zagorenosti i nasaftaju uljem kako bi se prikrilo da su... stare i memljive. 

Gravče za prstiju i tanjura lizače

Zapečeni grah (28 kuna) koji smo podijelili također je bio na najvišoj razini. Bogatog okusa, s hrpom povrća i, posebno pohvalno, skuplje i ukusnije crvene paprike savršeno se sljubio s mesom. Na dnu posude s grahom bio je feferon, ali ne brinite se ako niste fan žestine. Ovdje je bilo taman koliko treba. Ostacima zamamnog somuna pomazali smo ostatke ove porcije. Što se mesa tiče, tu se ubrzo nakon početka konzumacije više nije imalo što pomazati.

OCJENE
Koliko platiš: Normalno 

POJEDINAČNO
Pljeskavica Bicko