RUŽMARIN (Rosmarinus officinalis), aromatična mediteranska biljka, odavno je nezaobilazan začin u kuhinjama diljem svijeta. No, osim u kulinarstvu, ružmarin se sve više prepoznaje po značajnim zdravstvenim koristima, osobito za zdravlje mozga, ublažavanje upala i jačanje imuniteta. Istraživanja upućuju na to da bi mogao biti koristan i u borbi protiv Alzheimerove bolesti, vodećeg uzroka demencije na globalnoj razini, piše The Independent.

Ružmarin i pamćenje

Povijesno se ružmarin povezivao s pamćenjem. U staroj Grčkoj i Rimu studenti su ga koristili kako bi poboljšali koncentraciju i lakše se prisjetili gradiva. Moderna znanost potvrđuje da u tim vjerovanjima ima istine. Jedno istraživanje pokazalo je da su osobe koje su udisale miris ružmarina postigle bolje rezultate na testovima pamćenja od onih u prostorijama bez mirisa.

Djelovanje ružmarina na mozak odvija se kroz nekoliko mehanizama. Biljka potiče cirkulaciju, pa tako i dotok krvi u mozak, čime se doprema više kisika i hranjivih tvari, što može poboljšati mentalnu oštrinu. Ružmarin ima i umirujuća svojstva, a neka istraživanja pokazuju da njegov miris može smanjiti tjeskobu i poboljšati san. Manje stresa često je povezano s boljim fokusom i lakšim pamćenjem.

Utjecaj na mozak i borba protiv Alzheimera

Ružmarin sadrži spojeve koji utječu na neurotransmitere u mozgu. Jedan od njih, 1,8-cineol, pomaže u sprječavanju razgradnje acetilkolina, kemikalije ključne za učenje i pamćenje. Očuvanjem razine acetilkolina ružmarin može podržati kognitivne funkcije, pogotovo tijekom starenja.

Uz to, bogat je antioksidansima koji štite moždane stanice od oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresom, jednim od glavnih čimbenika slabljenja kognitivnih sposobnosti.

Ova biljka obiluje fitokemikalijama, biljnim spojevima s pozitivnim učinkom na zdravlje. Među najmoćnijima je karnozinska kiselina, koja djeluje kao antioksidans i protuupalni agens te štiti moždane stanice od oštećenja, osobito onih povezanih s Alzheimerovom bolešću. Znanstvenici su 2025. godine razvili stabilnu verziju karnozinske kiseline nazvanu diAcCA.

U pretkliničkim studijama koje obećavaju, taj je spoj poboljšao pamćenje, povećao broj sinapsi, odnosno veza između moždanih stanica, i smanjio razinu štetnih proteina povezanih s Alzheimerom, poput amiloida beta i tau proteina. Posebno je zanimljivo što se diAcCA aktivira samo u upaljenim dijelovima mozga, što bi moglo smanjiti nuspojave.

Istraživanja na miševima zasad nisu pokazala znakove toksičnosti, ali su zabilježila značajna kognitivna poboljšanja. To daje nadu da su klinička ispitivanja na ljudima sljedeći korak. Znanstvenici smatraju da bi diAcCA mogao pomoći i u liječenju drugih upalnih stanja, kao što su dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti i Parkinsonova bolest.

Šire zdravstvene koristi

Koristi ružmarina ne odnose se samo na zdravlje mozga. Tradicionalno se upotrebljava za olakšavanje probave, ublažavanje nadutosti i smanjenje upala. Spojevi poput ružmarinske i ursolne kiseline poznati su po protuupalnim učincima u cijelom tijelu.

Ružmarin može koristiti i koži; jedan pregled istraživanja sugerira da pomaže u smirivanju akni i ekcema, dok karnozinska kiselina može djelovati protiv starenja jer štiti kožu od oštećenja uzrokovanih suncem. Ulje ružmarina ima i antimikrobna svojstva, što ga čini korisnim za očuvanje hrane i za potencijalnu farmaceutsku primjenu jer sprječava rast bakterija i gljivica.

Mogući rizici

Za većinu ljudi ružmarin je siguran kada se koristi u hrani, čajevima ili aromaterapiji. Ipak, koncentrirane doze ili ekstrakti mogu nositi rizik. Konzumacija velikih količina može izazvati povraćanje ili, u rijetkim slučajevima, napadaje, osobito kod osoba s epilepsijom. Postoji i teoretski rizik da ružmarin potakne kontrakcije maternice, pa bi trudnice trebale izbjegavati visoke doze.

Budući da može stupiti u interakciju s nekim lijekovima, poput onih za razrjeđivanje krvi, preporučuje se savjetovanje s liječnikom prije uzimanja većih količina u obliku dodataka prehrani.

Ružmarin je mnogo više od običnog začina. Predstavlja prirodni lijek s drevnim korijenima i modernom znanstvenom podlogom. Kako se istraživanja nastavljaju, posebno ona o novim spojevima poput diAcCA, ružmarin bi mogao imati važnu ulogu u budućem liječenju Alzheimerove bolesti i drugih kroničnih stanja.

U međuvremenu, uvođenje ružmarina u svakodnevicu, bilo kroz obrok, šalicu čaja ili miris njegova ulja, može biti jednostavan korak s potencijalno velikim zdravstvenim koristima.