VISCERALNA masnoća je vrsta masnoće koja okružuje naše unutarnje organe. Ta masnoća može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje, te je povezana s raznim stanjima poput srčanih bolesti, dijabetesa i upala. Potkožna masnoća, naravno, leži odmah ispod kože, ali visceralna je zabrinjavajuća jer utječe na vitalne tjelesne funkcije.

Prehrana i životni stil su važni, ali postoje i određene vježbe koje mogu pomoći u bržem sagorijevanju visceralne masnoće, tvrdi osobni trener Andrew White. Otkrio je koje tri vrste treninga mogu doprinijeti ostvarenju tog cilja.

1. Visokointenzivni intervalni trening (HIIT)

HIIT je vrsta treninga koja ubrzava metabolizam tijekom i nakon vježbanja.

"HIIT uključuje kratke, intenzivne vježbe praćene kratkim razdobljima oporavka. Na primjer, možete sprintati 30 sekundi, a zatim hodati 60 sekundi, ponavljajući to 15-20 minuta", objašnjava trener za SheFinds. Istraživanja pokazuju da tri HIIT treninga tjedno mogu značajno smanjiti visceralnu masnoću u 12 tjedana, zahvaljujući učinku "afterburna" - izgaranju masnoća i nakon treninga.

2. Aerobne vježbe (kardio)

Kardiovježbe poput trčanja, plivanja, vožnje bicikla i brzog hodanja sagorijevaju veliku količinu kalorija. White naglašava:

"Tradicionalne kardiovježbe, poput trčanja i plivanja, smanjuju visceralnu masnoću. Preporučuje se 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno." Dosljednost u ovim vježbama može dovesti do vidljivog smanjenja visceralne masnoće tijekom nekoliko mjeseci.

3. Trening snage

Trening snage izgrađuje mišićnu masu i poboljšava metabolizam. "Uključivanje treninga snage u vašu rutinu ključno je za sagorijevanje visceralne masnoće. Mišići troše više kalorija nego masnoće, čak i kada ne vježbate", ističe trener. Kombinacija treninga snage i aerobnih vježbi može biti učinkovitija od samog kardio treninga.

Dakle, za smanjenje visceralne masnoće, potrebno je ustrajati u redovitim treninzima poput HIIT-a, aerobnih vježbi i treninga snage. White preporučuje najmanje 300 minuta umjerene aktivnosti tjedno, uz uravnoteženu prehranu bogatu nemasnim proteinima i povrćem, dovoljan unos vode, kvalitetan san te kontrolu stresa kako bi se spriječila proizvodnja kortizola, hormona povezanog s povećanjem visceralne masnoće.