I DOK dijabetes tipa 2 postaje sve češći, raste i broj onih koji razvijaju komplikacije povezane s ovom bolešću - poput dijabetičke bolesti bubrega (DKB), jednog od glavnih uzroka kronične bubrežne bolesti i završnog stadija zatajenja bubrega.

Zato nije svejedno što jedemo, posebno kada je riječ o unosu proteina. Poznato je da proteini pomažu u stabilizaciji razine šećera u krvi, no ako ih unosimo previše - osobito iz životinjskih izvora - mogli bismo povećati rizik od bubrežnih problema. S druge strane, biljni proteini mogli bi imati zaštitnu ulogu.

Ipak, stručnjaci još uvijek ne mogu sa sigurnošću reći treba li dati prednost jednoj vrsti proteina nad drugom. Zato najnovije prehrambene smjernice osobama s dijabetesom koje nisu na dijalizi preporučuju umjeren unos proteina – 0,8 g po kilogramu idealne tjelesne mase dnevno.

No nova tajvanska studija, objavljena u časopisu Nutrients, donosi zanimljiv uvid u to koje vrste proteina i aminokiselina mogu pomoći u zaštiti bubrega - i rezultati bi mogli iznenaditi.

Manje proteina - lošija funkcija bubrega

U istraživanju je sudjelovalo 378 osoba s dijabetesom tipa 2. Na temelju laboratorijskih nalaza podijeljeni su u dvije skupine: oni bez bubrežnih komplikacija i oni s razvijenom dijabetičkom bubrežnom bolesti.

Ispitanici su ispunjavali detaljne upitnike o prehrambenim navikama, nakon čega su podijeljeni u tri skupine:

• oni koji unose manje od 0.8 g proteina po kg težine,
• oni koji unose između 0.9 i 1.2 g/kg,
• i oni koji unose više od 1.3 g/kg.

I upravo je grupa s najmanjim unosom proteina imala i najslabiju funkciju bubrega, prema mjerenju eGFR vrijednosti (78, dok je normalno ≥90). Također su imali i povišeni šećer u krvi, lošiji HbA1c i više pokazatelje oštećenja bubrega.

Zaštitu možda pružaju dvije ključne aminokiseline

Autori studije išli su korak dalje i promatrali koje vrste aminokiselina - gradivnih elemenata proteina - donose potencijalne koristi.

Posebno su se izdvojile dvije esencijalne aminokiseline: leucin i lizin.

One pripadaju skupini ketogenih aminokiselina, a studija je pokazala da njihov veći unos može biti povezan s manjim rizikom od razvoja dijabetičke bolesti bubrega.

Autori smatraju da bi za dijabetičare s oštećenjem bubrega vrsta unesenih aminokiselina mogla biti jednako važna kao i ukupna količina proteina. Također navode da bi dodatak BCAA aminokiselina (razgranatih lanaca) i histidina mogao imati zaštitnu ulogu, dok bi unos aminokiselina poput tirozina, metionina i glutaminske kiseline (koje se nalaze u većoj količini u crvenom mesu) možda trebalo ograničiti.

Gdje se nalaze lizin i leucin?

Obje ove aminokiseline nalaze se u mnogim namirnicama – i biljnim i životinjskim. Evo gdje ih možete pronaći:

• mlijeko, jogurt, sir
• riba i plodovi mora
• mahunarke (leća, grah, slanutak)
• tofu, tempeh, edamame
• sjemenke i orašasti plodovi
• jaja
• meso (piletina, puretina, svinjetina, nemasna govedina)
• cjelovite žitarice poput kvinoje, heljde i amaranta.

Zdrava prehrana ne mora značiti odricanje. Ključ je u ravnoteži – i u raznolikim izvorima proteina, pogotovo ako već imate dijabetes ili problema s bubrezima.

Kako ovo iskoristiti u svakodnevici?

Ako imate dijabetes, vrijedi obratiti pažnju ne samo na količinu proteina koju unosite, već i na izvore iz kojih oni dolaze. Biljni proteini često dolaze u paketu s vlaknima, što dodatno pomaže regulaciji šećera u krvi.

Primjeri:

• Jogurt + voće + orašasti plodovi
• Tuna + povrće
• Tofu s integralnom rižom i zelenim lisnatim povrćem

Ako želite inspiraciju, dobra ideja je isprobati vegetarijanski plan prehrane za dijabetičare, koji uključuje i jaja te mliječne proizvode, ali se temelji na biljnim izvorima.

Ako vam je većina proteina u prehrani iz mesa, pokušajte dio zamijeniti mahunarkama, sjemenkama ili sojinim proizvodima. Više biljaka u prehrani ne znači manjak hranjivih tvari - upravo suprotno: to može značiti manji rizik od bolesti, manje masnoće oko trbuha i bolju probavu.