Foto: 123rf

JOJ da - znamo svi koliko je vježba zdrava, bombardiraju nas sustavno s činjenicama koliko je vježbanja potrebno svaki dan, kakve su vježbe najbolje, ispaljuju se studije za studijom - jedna kaže dovoljno će vam biti tek pola sata svaka tri dana, druga već kaže najbolje bi bilo vježbati 30 minuta svaki dan - bez iznimke, a neke treće brutalno nas navode da bez vrlo napornog rada i odricanja nema ni dobrih rezultata.

No baš zato što se ni oni ne mogu složiti čak ni oko vremena koje bi navodno trebali posvetiti vježbi, pojavljuje se jedan još veći problem.

"U ljudskoj je prirodi da se kreće, u ljudskom je saznanju da su aktivnosti zdrave, ali u ljudskoj je naravi i to da ako može preskočiti vježbu, ako može malo zaobići pravila - onda će to tako sigurno i napraviti. Jednom, drugi put... Zato uopće ne bi trebala biti poanta da se ljude "tjera" na vježbanje ili da im se nameće određena vrsta vježbanja - bit je da se ljude potakne na razmišljanje da vježba nije nužno zlo već aktivnost u kojoj bi trebali uživati.", zaključila je to Anna Quinlan, povremena autorica na portalu Pop Sugar - majka dvoje djece koja u svoje slobodno vrijeme vježba i trenira pilates.

"Problem je što ljudi ne razmišljaju o sebi već se toliko povode mišljenjima i trendovima drugih i tako počinju gubiti nit sa sobom, svojim željama, afinitetima, potrebama, a na koncu i svojim slobodnim vremenom. Tjeraju sami sebe na nešto što im ne sjeda kako treba, umjesto da osluškuju sebe i vježbaju onako kako im treba. Hoće li to biti vježba koju će raditi na malo slobodnog prostora svoje dnevne sobe, u nekom mračnom studiju, pod vedrim nebom ili u teretani te hoće li to biti pola sata, 15 minuta ili dva sata.

Ono što sam definitivno naučila iz svih proteklih godina u kojima se se znojila, trudila i mučila da uhvatim nečiji ritam jest to da svaka nametnuta stvar postaje tlaka dok god ne odlučimo promijeniti ploču i konačno početi vježbati onako i onoliko koliko to sami želimo.

Sjetite se, vjerojatno ste i sami dosta puta u životu započeli s nečim što vam realno uopće nije sjelo. Zato vam je bila tolika tlaka uopće i krenuti, niste nalazili nikakav užitak u takvom vježbanju, osim što ste se veselili rezultatima koji bi trebali doći.

"Been there, done that!", sve dok nisam shvatila da vježbanje doista ne smije biti zadak, već treba postati naš izbor, a dok god ne dođete do tog saznanja i dalje će vas na vježbu (ne)motivirati samo jedan cilj - rezultat, a ne onaj pravi well being cilj - uživanje.

Zato sam ja počela osluškivati sebe. S obzirom da sam sklona sportskim aktivnostima i rekreaciji, s obzirom da me životna želja vuče da probam štošta svaki dan pitam samu sebe - što ćemo danas raditi? Kako ćemo dana utrošiti to malo slobodnog vremena?

Ponekad samo šećem, ponekad vježbam s frendicama, nekad se samo istežem, nekad odradim opako intenzivan trening na plaži, ponekad, dok pada kiša, ostanem u toplome i napravim teke neke osnovne vježbe. Uglavnom, više se uopće ne zamaram ni načinom vježbanja niti vremenom koje ću posvetiti vježbi - nema nametanja, nema strogog plana - ostala sam samo ja, moja želja da se malo aktiviram, a sve ostalo dođe onako instinktivno. Pa makar to značilo da ću ponekad jednostavno preskočiti sve i ostati odmarati ispod toplog pokrivača.

A to znači da sada konačno uživam u aktivnostima koje me usrećuju i koje mi, na kraju krajeva, pomažu da ostanem u dobroj formi, baš kao i da ostanem u dobrim odnosima sa samom sobom. Rade to i drugi ljudi - jedan dan jednostavno preskoče vježbu, ali za razliku od njih ja nemam grižnju savjesti, ja znam da ću se već možda sutra ili preksutra poželjeti dobro ispucati nekom petom vježbom, gdje god, kada god i koliko god.

Ne želim više sama sebi nametati zadatak, želim doista uživati u svom izboru. Uživati."