Foto: 123rf

KOLIKO god to mame htjele, evolucija čini se nije na njihovoj strani. Evolucija - da, jer ona je jedan od glavnih krivaca zašto vaša beba ne želi prespavati cijelu noć.

Svaka čast iznimkama, jer nije da ih nema, no čak i bebe koje od rođenja vole prespavati skoro cijelu noć kad tad uđu u fazu "dosta mi je tolikog spavanja".

No takvih je beba malo pa zato i ne čudi cijeli mašinerija stručnih tekstova, knjiga, stručnjaka, upita i eseja na temu kako izvježbati bebu da spava cijelu noć. I na kraju ta cijela prespavana noć opet ostane tek nedosanjani san.

Donosimo vam stoga dva vrla mišljenja o ovoj temi, nakon kojih će vam možda biti malo jasnije zašto se bebe bude i zašto je to zapravo vrlo dobro. Odlično čak! Ne vjerujete? Neispavani ste pa vam se čini da krivo vidite? Idemo vidjeti što kažu - Peter Fleming, profesor s bristolskog sveučilišta koji se bavi pitanjima zdravlja i psihološkog razvoja novorođenčadi te Darcia F. Narvaez, profesorica psihologije Sveučilišta Notre Dame.

1. Zašto se bebe bude?

Prva udarna vijest na ovu temu, koju je iznio profesor Peter Fleming, jest ta da je cjelonoćno spavanje beba notorna izmišljotina 20. stoljeća. Zašto? Zato što bebe nikada u svojoj povijesti nisu i neće spavati cijelu noć. To nije normalno za bebe koje nisu stvorene da dugo spavaju, za njih čak nije ni dobro da spavaju dugo u komadu, a recimo i to da iako roditelji sanjaju o cjelonoćnom spavanju, ne postoje neki dokazi koji ukazuju da će oni biti odmorniji od ljudi koji spavaju cijelu noć bez buđenja. Pitat ćete se kako, zašto i ma nemoj, jer svi kažu da je za organizam potrebno spavati dubokim snom u komadu, barem osam sati, pa idemo pročitati što će ovaj stručnjak o tome još reći.

2. Tko zapravo spava cijelu noć?

Znate li da nitko zapravo ne spava cijelu noć u komadu bez buđenja. Čak ni najumorniji ljudi, rekla je profesorica Darcia pojašnjavajući da se apsolutno svi budimo i po nekoliko puta, ali se toga najčešće ne sjećamo!

Pa iako ispada da ljudi spavaju u komadu po osam sati, to nije tako. To ljudi samo misle jer preko dana rade pa im noć treba za odmor, za razliku od beba koje i rade i spavaju tijekom svih 24 sata. Ispričajte ih onda što svojim ritmom  po noći ometaju vaš ritam.

3. Sve su bebe rođene puno ranije nego što su trebale

Za razliku od životinjskog svijeta u kojem se male bebe životinje rađaju gotovo pa spremne za život - nakon par sati već samostalno hodaju i jedu, ljudske bebe trebaju još puno majčinog kontakta kako bi se razvili do te faze samostalnosti. Zapravo, bebe se, u tom odnosu prema životinjama, rađaju od 9 do čak 18 mjeseci prerano, što znači da upravo roditelji moraju biti ta važna ispomoć da bi se bebin mozak, psihički i fizički, mogao na miru razviti. Naime, bebe se, u odnosu na životinje, rađaju kao još mali fetusi čiji je mozak u odnosu na odrasle osobe, razvijen tek u malom omjeru od 25 posto pa tako mnogi parametri razvoja jednostavno još nisu došli na svoje.  To je jednostavno naša evolucija - ta potreba da bebe još dugo po rođenju trebaju svoje roditelje uz čiju će pomoć "odraditi" svoj razvoj. Stručnjaci to nazivaju boravkom u vanjskom gnijezdu ili maternici.

4. Bebe koje se bude često imaju viši nivo inteligencije i boljeg su mentalnog zdravlja

Ako vas, drage mame, ovo ne razveseli - što hoće? Prema riječima profesora Fleminga, a mišljenje dijeli i spomenuta profesorica, djeca kod koje je uočena veća pažnja njihovih roditelja, odnosno veće i brže zadovoljenje bebinih potreba, izrasla su u djecu manje sklonu depresijama te s većom sklonošću ka empatiji, samokontroli, boljim kognitivnim vještinama te boljoj razini svijesti. To je već mnogo puta rečeno i nije novina, ali znači i to da u tu kategoriji spadaju bebe kojima je njihova potreba za buđenjem tijekom noći nije bila suzbijana "vježbama" za cjelonoćno spavanje.

Zašto su noćna buđenja dobra za razvoj vašeg djeteta

5. Pomirite s tim da bebe imaju kraći ciklus spavanja

Kao što smo već rekli - bebin ritam nije isti ritmu odraslih ljudi, a nije nam isti ni ritam čvrstog sna. Tako se prema brojnim studijama ljudi tijekom noći bude nekoliko puta, a redovan ciklus sna traje oko 90 minuta nakon čega se ili budimo u potpunosti, ili razbuđujemo da bi nakon izvjesnog vremena opet čvrsto zaspali. Iako se toga uglavnom ne sjećamo. Ili barem ne u tom čestom obliku.

Za razliku od nas bebama je taj ciklus čvrstog sna za trećinu kraći, traje oko 60 minuta i zato je logično da se bude/razbuđuju češće od nas. I dok se mi s veseljem opet upuštamo u san, bebe se bore, posebno ako baš moraju opet zaspati - same.

6. Nemojte pustiti bebu da plače, naučit možda hoće, ali pitanje je koliko je to dobro

Mnoge metode "vježbanja" bebinog spavanja je ona da se bebu jednostavno pusti nekoliko noći da plače (pojednostavljeno rečeno), no studija koja je s ovom temom provedena 2011. godine pokazala je da ta metoda možda pali, ali jako je upitno koliko je ona dobra za vašu voljenu bebu.

Zapravo, tko bi "normalan" pokušao kontrolirati bebin plač - a baš su to temelji spomenutih metoda, i dok roditelji najčešće kažu - probali smo, ali bilo nam je jako teško ostaviti bebu da toliko plače, zamislite onda koliko je ta metoda bila stresna za bebu?

U početku ovakvog treninga, kada beba tek počinje plakati, ona nije pod stresom no kako se roditelji ne pojavljuju da bi je smirili bebin mozak prima sve više stresnih signala da bi nakon dužeg perioda čekanja utjehe nivo stresa postao toliko visok da bi odrastao čovjek, nakon takvog iskustva, možda potpuno "izgorio". Mi kažemo da smo pod stresom, da pucamo od neke situacije, događaja, a sve je to puno slabije od stresa koji proživljavaju bebe za vrijeme dugotrajnog perioda plača bez utjehe.

A čak i onda kada se beba naglo smiri, morate znati da ta početna tiha faza nije znak da je beba naučila, da se predala, već da se "smrznula" što je njen obrambeni mehanizam da doslovno ne umre od jada, tuge i stresa!

Naravno - čovjek je satkan da se prilagodi svemu pa tako istrenirane bebe s vremenom pokleknu pred trenerom, ali to znači da je vaša beba ustvari platila jako visoku cijenu za vaš noćni mir.

7. Vi bi ono - što? Da beba spava cijeli dan?

Ako vaša beba spava tijekom dana. Isprekidanim snom. Malo spava, malo je budna, a ti se ritmički periodi produžavaju kako beba raste, vi zaista vjerujete da će beba onda spavati po noći kao klada? Doduše, postoje bebe koje nikada ne spavaju - i nisu tako rijetka iznimka, ali i one se s vremenom nauče tijekom dana malo "ubiti oko" . Takve će bebe s vremenom možda postati noćne ptice, možda im nikada neće biti potrebno puno sna, a možda je odgovor i ništa od navedenog, pa je za takve bebice još normalnije da se tijekom noći bude suprotno mišljenju da bi baš zato što su preko dana puno budne, po noći trebale nadoknaditi san. Evolucijo individualizma, dobar dan, drago nam je što smo vas upoznali.

Spavanje beba, greške koje roditelji najčešće rade

A postoji još jedan dobar razlog zašto se noću bude češće. Kako odrastaju tako bebe postaju svjesnije da i roditelji po noći negdje odu, pa čak se probude iz svog 60-minutnog ciklusa sna u mraku i tišini traže prisustvo svojih najdražih.

S biološkog aspekta, bebe ustvari rade jednu najnormalniju stvar budeći svoje skrbnike samo što se to nažalost baš ne uklapa u naša moderna očekivanja gdje bi roditelji trebali imati onoliko sna koliko im je potrebno za sve moderne svakodnevne zadaće. Sori ljudi, ali biologija ne pozna termin vremena.

8. Bebe ne bi smjele biti odvojene od svojih roditelja

Možete li zamisliti da mali lavići ne spavaju uz svoju majku. Ili ježevi. Ili svinjice? Zašto bi onda bebe, koje su, kako smo spomenuli, rođene prerano, morale spavati odvojeno od svoje mame?

Uz to, mnoge bebe diljem svijeta više od 20 sati provode na svojom mami koja ih nosi u raznim nosiljkama tipičnima za podneblje u kojem žive, gdje beba u potpunoj sigurnosti majčine blizine spava i budi se onda kada za to osjeti potrebu. Takve bebe ne trebaju uspavljivanje i pravilan ritam koji će roditeljima omogućiti da rade nešto svoje, u nekom vremenski određenom roku, unatoč bebi koja bi vrlo rado imala svoj ritam.

Dakle,to je biologija koja se do prošlog stoljeća uvažavala kao normalna i jedina ispravna, ali ju je moderno doba počelo ovako stubokom mijenjati.

9. Spavati s bebom? Ma tko je to izmislio?

Slijedom proteklog odlomka istaknut ćemo i pojam co-sleepinga, odnosno zajedničkog spavanja na istoj površini oko čega se danas vode velike polemike? S jedne se strane spominju ekstremni rizici i činjenica da nitko normalan ne bi spavao s bebom u krevetu. Ta ugušit ćemo ju! S druge strane, zagovornici kažu kako je to sasvim prirodno, pa oni drugi ističu kako je ustvari mama samo lijena i ne da joj se dizati po noći umiriti i nahraniti bebu. Zato se opet vraćamo na doba prije 20. stoljeća kada su sve bebe  spavale sa svojim roditeljima, prvenstveno majkama, kada su kolijevke postojale samo za dnevni boravak i kada se ta metoda uopće nije dovodila u pitanje. A onda smo došli u moderno doba u kojem malo izokrećemo prirodu, a malo se busamo s povratkom prirodi. Zato i imamo pojam prirodno roditeljstvo koje ovisno o trendovima (p)ostaje moderno, iako je riječ o metodama starima kao i čovječanstvo.

Pomirite se s biologijom!

Za kraj ćemo istaknuti samo jednu činjenicu - morate znati da su društvene promjene puno brže i češće od bioloških promjena što znači da društvo koje donosi i mijenja trendove nikada nećemo moći tako brzo promijeniti i biološke značajke našeg svijeta i svih živih bića na planetu kojima već duže od pola milijuna godina ravnaju jedno te isti biološki zakoni.