VEĆINA zaposlenika pauzu za ručak koristi kada im to dopuste poslovne obveze, no trenutak odmora može značajno utjecati na razinu energije, koncentraciju i produktivnost. Preporučuju da se s obrokom ne čeka predugo, čak i ako se još ne osjeća izražena glad.

Iako ne postoji univerzalno pravilo, pauzu za ručak bilo bi najbolje iskoristiti četiri do pet sati nakon doručka. Nakon tog razdoblja razina energije u tijelu prirodno počinje padati, pa pravovremeni obrok pomaže u održavanju koncentracije i osigurava dovoljno snage za ostatak radnog dana.

Naravno, navike se razlikuju od osobe do osobe. Neki zaposlenici najbolje funkcioniraju kada rade nekoliko sati bez prekida, dok je drugima korisnije uzeti kraće i češće pauze kako bi zadržali fokus.

Signali tijela za odmor

Savjetuje se da se ne čeka trenutak izražene gladi ili iscrpljenosti kada koncentracija na posao postane otežana. Ako primijetite pad energije, teškoće s fokusiranjem ili osjećaj umora, to je jasan pokazatelj da je vrijeme za stanku i obrok. S druge strane, ako ste i dalje koncentrirani i osjećate se dobro, pauzu možete odgoditi ako vam takav ritam odgovara.

Važnost kratke jutarnje stanke

Zanimljive rezultate donijelo je istraživanje objavljeno 2015. godine u znanstvenom časopisu Journal of Applied Psychology. Istraživanje je obuhvatilo 95 zaposlenika u dobi od 22 do 67 godina i pokazalo je da zaposlenici imaju više koristi ako prije glavne pauze za ručak naprave i jednu kraću stanku tijekom prijepodneva, otprilike između 10 i 11 sati.

Sudionici koji su ranije tijekom dana uzeli kratku pauzu prijavili su višu razinu energije, veću motivaciju i bolju koncentraciju. Za razliku od njih, oni koji su radili bez prekida sve do ručka češće su osjećali umor i pad produktivnosti.

Istraživači su zaključili da su pauze koje se odgađaju za kasniji dio dana manje učinkovite u očuvanju energije i radne učinkovitosti.

Što kaže hrvatski Zakon o radu?

Prema hrvatskom Zakonu o radu, radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima pravo na stanku od najmanje 30 minuta. Ta se stanka uračunava u radno vrijeme, što znači da je plaćena, a njezina je svrha omogućiti zaposlenicima odmor, obrok i oporavak tijekom radnog dana.

Iako zakon propisuje minimalno trajanje, ne određuje točno vrijeme kada se stanka mora koristiti. U praksi to najčešće uređuju poslodavac i organizacija rada, no stručnjaci preporučuju da se pauza ne odgađa predugo kako bi se očuvala produktivnost i dobro zdravstveno stanje zaposlenika.