POREMEĆAJ pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja u djece. Procjenjuje se da pogađa između tri i deset posto školaraca, a stručnjaci ističu da se posljednjih godina sve češće prepoznaje zahvaljujući boljoj informiranosti. Unatoč tome, djevojčice i djeca kod koje simptomi nisu toliko izraženi i dalje često ostaju bez dijagnoze.

Nedijagnosticirani ADHD može utjecati na školski uspjeh, povećati rizik od depresije i anksioznosti te dovesti do problema u ponašanju. Upravo zato stručnjaci naglašavaju koliko je važno prepoznati ga na vrijeme, piše Huffington Post UK.

Dr. Mukesh Kripalani, vodeći psihijatar u britanskom ADHD Centru, izdvojio je nekoliko fizičkih znakova na koje bi roditelji trebali obratiti pozornost.

Stalni pokret

"U praksi najočitiji fizički znak ADHD-a nije samo energično dijete, nego dijete koje kao da ima unutarnji motor. Neprestano je u pokretu", kaže dr. Kripalani.

"Vrpolje se na stolcu, stalno lupka nogama i često se čini kao da mu je fizički neugodno mirno sjediti, čak i nekoliko minuta."

Diskretan nemir

Mnogi misle da dijete s ADHD-om mora doslovno "skakati po zidovima", no stručnjak ističe da su fizički znakovi često puno suptilniji.

Među njima su stalno igranje kosom, čupkanje odjeće, grizenje noktiju ili sitni, ponavljajući pokreti. Takvo ponašanje djeci često pomaže da se smire i lakše usmjere pažnju.

Problem s osobnim prostorom

Impulzivnost je jedno od glavnih obilježja ADHD-a i ne vidi se samo u onome što dijete govori, nego i u njegovu ponašanju.

"Djeca s ADHD-om često imaju poteškoća s poštovanjem tuđeg osobnog prostora", kaže liječnik. "Mogu impulzivno ući nekome preblizu, uzeti tuđu stvar bez pitanja ili iznenada potrčati preko sobe ili ceste, a da prije toga ne provjere je li sigurno."

Kada se mentalni napor odrazi na tijelo

"Roditelji nam često govore da njihova djeca imaju bolove u trbuhu, tenzijske glavobolje ili probleme sa spavanjem", kaže dr. Kripalani.

Objašnjava da to nisu izravni simptomi ADHD-a, ali da se dugotrajna mentalna iscrpljenost i tjeskoba mogu manifestirati kroz stvarne fizičke tegobe. Velik dio tog napora proizlazi iz stalnog nastojanja da dijete kontrolira svoje ponašanje, zadrži koncentraciju i mirno sjedi tijekom nastave.

To može biti povezano i s pojačanom osjetljivošću na odbijanje te naglim promjenama raspoloženja.

Što roditelji mogu učiniti?

Ako ste primijetili neke od ovih znakova, dr. Kripalani savjetuje da obratite pozornost pojavljuju li se u različitim situacijama - kod kuće, u školi i tijekom igre. "Prvo što pitam roditelje jest u kojim se situacijama takvo ponašanje javlja. Je li dijete nemirno samo na satu matematike ili ne može mirno sjediti ni za vrijeme večere ili dok kod kuće gleda film?" kaže.

"Pravi ADHD ne nestaje kada završi školski dan. Tražimo obrasce ponašanja koji se ponavljaju u različitim okruženjima. Dijete se može nakratko kontrolirati, ali ga to često jako iscrpljuje."

Jednako je važno procijeniti koliko takvo ponašanje utječe na svakodnevni život. "Kao roditelj zapitajte se ometa li taj nemir djetetovu svakodnevicu. Ako mu otežava učenje, sklapanje prijateljstava ili narušava samopouzdanje, vrijeme je da potražite stručnu pomoć", kaže liječnik.

Dr. Kripalani upozorava roditelje da ne čekaju u nadi da će dijete izražene simptome jednostavno prerasti. "Razgovarajte s pedijatrom. Naš cilj nije lijepiti etikete, nego utvrditi radi li se o uobičajenoj dječjoj živahnosti, anksioznosti ili ADHD-u kako bismo djetetu i obitelji mogli pružiti odgovarajuću podršku", zaključuje.