MOŽDA niste čuli, ali Thompson ove subote održava koncert na zagrebačkom Hipodromu. Otprilike tjedan dana prije događaja u javnost su konačno izašle i detaljnije informacije - barata se brojkama od 5000 zaštitara, tri tisuće ljudi na tribinama i 11 tisuća u sektorima u parteru, kao i 2500 prijenosnih WC-a.

Ipak, budući da je ovo rekordni događaj, pogotovo za naše prostore, još uvijek se javljaju opravdane sumnje vezane uz organizaciju, logistiku i sigurnost. Hoće li biti dovoljno mjesta i vode za sve? Ima li opasnosti od stampeda i što ćemo s vrućinom? Hoće li onima koji budu tamo biti i lijepo, a ne samo podnošljivo?

O svemu navedenom špekulira se već tjednima, a mi smo odlučili pitati ljude koji bi, iz dugogodišnjeg iskustva, trebali to znati. Sugovornici su nam tako bili Bojan Mušćet, glazbeni urednik i kritičar, i Anđelo Jurkas, glazbeni kritičar koji o Thompsonu snima i dokumentarac.

"0.65 kvadrata po čovjeku"

Jurkas smatra da su se organizatori i javne službe uskladili dovoljno da zadrže stvari pod kakvom-takvom kontrolom. Ipak, upozorava na druge faktore: vrućinu, prometni kaos i gužvu, koji su također visoko na popisu briga.

"Prema javno iskomuniciranim podacima, hipodrom ima oko 390 tisuća metara kvadratnih. Kada se oduzmu konstrukcije, to je otprilike 290. Dakle, organizatori komuniciraju 0.65 metara kvadratnih po čovjeku, ali realno treba između jednog i dva kvadrata po čovjeku da bi se spriječili bilo kakvi problemi", objašnjava Jurkas.

"Veći bi kaos mogao nastati vani"

Mušćet dodaje da cijela stvar nije najbolje koordinirana s Gradom i MUP-om: "Veći kaos bi mogao biti izvan samog prostora hipodroma nego na hipodromu. Stvarno će svi morati dobro paziti, budući da tu ne dolazi publika koja ima iskustva s takvim open air događajima, nego svi od 7 do 99 godina." 

Oba kritičara upozoravaju na prometni kolaps koji će vrlo vjerojatno nastati, dijelom i zato jer nema organiziranog parkinga. "Hrvatske autoceste daju preporuke stranim turistima da zaobilaze Zagreb, budući da je ovo jedan od udarnih vikenda. Jesu li strani turisti to čuli? Mislim da nisu - kao i da će generalno biti izuzetno velik prometni kaos", upozorava Mušćet.

Dodaje kako se na koncertima tih gabarita promet i parking obično organizira potpuno drugačije. Kao primjer je naveo koncert AC/DC-a u Spielbergu kod Graza u Austriji: "Trebalo se parkirati nekoliko kilometara dalje. Onda je trebalo uzeti shuttle, jedan običan autobus, koji onda vozi nekih dvadesetak minuta do određenog punkta."

"Obično dolaze ljudi koji imaju iskustva s koncertima"

"Također, važno je napomenuti i da tamo obično dolaze ljudi koji koji imaju iskustva s open air koncertima, znaju da se treba hidratizirati, kako se kretati - sve skupa, imaju time management za takva događanja", zaključuje.

Jurkas kaže kako je bio na puno velikih koncerata, ali oni rijetko premašuju 100 tisuća ljudi zbog sigurnosti: "Ljudi ne ruše rekorde tog tipa vani, jer postoji nešto što se zove sigurnosni protokol koji je uvijek u prvom planu produkcije takvih ogromnih evenata."

"Rekordi se ne ruše zbog sigurnosti"

"Realno, rekord su mogli srušiti Oasis da nisu postavljeni sigurnosni protokoli, jer su za 4 sata prodali 1.400.000 karata i imali su opciju odsvirati jedan jedini povratnički koncert na prostoru koji prima 2.000.000 ljudi", nastavlja.

"Ipak, onda su njihovi menadžeri sjeli i rekli su 'ne, to se ne radi jer je preveliki sigurnosni rizik.' Onda su to podijelili na 17 koncerata od 80.000-100.000 ljudi po koncertu, a braći Gallagher su rekli neka trpe jedan drugog tih 17 dana", navodi.

Još gora je činjenica, objašnjava Jurkas, da ako dođe do problema nitko neće biti odgovoran: "Ovaj koncert je pokazna vježba potpune neodgovornosti i odbacivanja iste ako išta krene po zlu. Podjednako su u mulju grad Zagreb, organizatori i MUP, jer se cijela stvar zavrtjela oko rušenja rekorda, a takvo pokazivanje mišića nikom ne koristi".

"Obično se prebacuje odgovornost"

"Načelno se zna da zaštitari odgovaraju za nerede unutar kruga hipodroma. Načelno se zna da MUP odgovara i da uskače ako su ti neredi veći. Ali, ako nešto bude, bojim se da će onda biti ping-pong s odgovornošću. Ako sve prođe dobro, dijelit će se zasluge", zaključuje.

Mušćet se slaže s ovom procjenom, i podsjeća na tragične primjere poput Love Paradea u Duisburgu 2010. godine, kada je poginulo 20 ljudi: "I na drugim festivalima, velikim koncertima smo imali takve primjere - grad i organizator su jednostavno prebacivali odgovornost."

"Na kraju su pod optužnicama završili i grad i organizator, ali čini mi se da nikad nije bilo primjerene kazne za takve tragedije. Odnosno, mislim da su se slučajevi uvijek razvlačili po sudovima godinama", dodaje.

"Ne bi trebalo biti valova"

Iako postoji strah od stampeda, prema kritičarima, takav scenarij nije izgledan. "Čini mi se da su razbijanjem mase na sektore dobili to da ne bi trebalo biti valova... To će se suzbiti na nekih 10 do 20 tisuća ljudi po sektoru, što opet nije malo - ali stampeda ne bi trebalo biti", smatra Jurkas.

S druge strane, tvrdi kako će puno veći problem biti s izlazom: "Oni s VIP kartama ulaze preko konja i preko druge strane, njih je, čini mi se, oko 50 tisuća. Svi ostali idu sa stražnje strane. Mogli bi biti prilično ljuti ako će proces trajati satima", objašnjava Jurkas, ističući kako to pitanje još uvijek nije jasno komunicirano.

"S takvim stvarima treba biti vješt"

Što se tiče tehnikalija i uživanja u koncertu, Mušćet kaže kako je na tolikoj površini bitno pogoditi puno stvari: "Postoje delay monitori koji onda nadoknađuju latenciju, tako da i oni iza u realnom vremenu mogu čuti što se događa."

"E sad, s takvim stvarima zaista treba biti vješt, zato što i najveći kiksaju. To je bio slučaj prošle godine sa nastupom Brucea Springsteena u Rimu, kada su oni iza čuli dva zvuka s razmakom od par sekundi, jedan koji je išao sa stagea, a drugi koji je išao iz delay monitora", objašnjava, dodajući kako je organizatorima uvijek bitno da slušatelji budu zadovoljni zvukom.

"Vidjet ćemo na koji način će taj veliki projekt biti efikasan i fenomenalan za publiku, a u kojoj mjeri će možda stvarati nezadovoljstvo kod ljudi koji će biti kolateralne žrtve - recimo kod onih koji ne vole takvu glazbu, ili ne vole svjetlosne efekte, ili žele spavati, ili bilo što drugo. To su, iako u puno manjoj mjeri, uglavnom problemi turističkih središta", zaključuje.