ŽESTOKA konkurencija roštiljskih restorana u Zagrebu od prije par godina zaoštrena je sjajnim mjestom na zapadu grada i to tamo gdje se to najmanje očekuje. Realno, ovaj dio Rudeša ne spada među ljepše kvartove metropole. Karakterizira ga preizgrađenost, stiješnjenost kuća i zgrada. Omeđen je avenijama i važnim cestama, a kroz kvart je jako gust promet.

Ovako nešto ne očekujete u ovom dijelu Zagreba

Zato su nam pomalo nestvarno djelovale fotografije sa službene stranice Brenner Grilla, koje su u tom kvartu prikazivale prostran restoran te, što je najvažnije, mirni ambijent s krasnom terasom punom stabala i grmova u gustom hladu malog gaja te odlično dječje igralište u sklopu objekta. Sve to izgledalo je kao restoran na Cmroku ili Tuškancu, a ne u Rudešu. Međutim, znajući da se i fotografije daju nakititi, odlučili smo se na licu mjesta uvjeriti kako je tamo.

U nedjelju smo jedva našli stol u Brenneru i to samo zato što smo ga rezervirali za termin u podne. Od 13 pa do zatvaranja mjesto je krcato, a svi stolovi obilježeni su papirićima s prezimenima. Očito je da u vrijeme žege mnogi žele uživati u oazi usred užarenog betona i asfalta. U Brenneru se itekako ima u čemu uživati, a odmah po dolasku tamo oduševile su nas prije svega terasa i igralište. 

Igralište koje će spasiti mnoge ručkove i brakove

Savršeno je iskorištena nevelika zelena površina. Na njoj se osjećate kao na šumskom proplanku, a ne nasred kvarta zagušenog građevinama i cestama. Dječje igralište je također butik senzacija. Maleno, ali savršeno opremljeno, bolje od mnogih kvartovskih u gradu.

Roditeljima s malom djecom, ali i onima koji ih nemaju, ali im ona kvare uživanje tijekom posjeta restoranima, ne treba objašnjavati da u njima ovakva mjesta doslovno rade razliku između sjajnog obiteljskog provoda i nimalo sjajne obiteljske svađe.

Umirujuća terasa usred asfalta i betona

Vrhunski dojmovi u Brenneru nastavljeni su i s konobarom. Gospodin koji nas je služio vjerojatno je najljubazniji i najuslužniji koje smo imali zadovoljstvo susresti na ovim našim putešestvijama. Sve je ovo divno i krasno, ali ništa ne bi vrijedilo da na istoj razini nije i ono zbog čega smo došli. To je hrana s roštilja.

Zašto u zagrebačkim roštiljanama vlada grozan trend zagorenog mesa?

Na profesionalnim fotografijama na Fejs profilu Brennera, kao i na slikama posjetitelja na društvenim mrežama, primijetili smo ono od čega zaziremo i što nažalost postaje neshvatljivi standard zagrebačke roštiljske scene.

Meso u Brenneru je, kao i na mnogim drugim mjestima, očito često "reš pečeno" i na njemu dominira crna boja. Pametnjakovićima koji na to odgovaraju "Pa što onda, neću jesti kuhane ćevape!" treba objasniti kako ovako obrađeno meso ne samo da ubija njegovu kvalitetu nego je i ozbiljno nezdravo. Meso se mora kvalitetno ispeći bez da bude prepečeno i karbonizirano.

Zamolili smo konobara da nam vatra ne proždere, nego lizne meso

Zato smo sjajnog konobara zamolili, ali decidirano, da majstorima roštilja naglasi kako želimo pečeno, a ne zagoreno meso. Na stol nam je ubrzo stiglo meso koje je vatra lizala baš kako treba, a ne progutala. Međutim, upravo to smo mi ekspresno napravili sa senzacionalnim telećim ćevapima u Brenneru.

Jelovnik navodi da ih je u porciji 330 grama i da koštaju 64 kune, ali mi smo ih satrli prije nego što smo ih stigli barem jednom fotkati. Jako neprofesionalno od nas, ali morate nas shvatiti. Ovo je bilo tako fenomenalno da daleko iza sebe ostavlja glasovite teleće ćevape iz Brajlovića.

Brennerov teleći ćevap bolji je od glasovitog Brajlovićevog

Naime, nedavni posjet Sarajevu iskoristili smo za hodočašće u navedenu meku roštilja u Ilidži, kojoj su specijalitet upravo teleći ćevapi. Ne trebate ići po njih u predgrađe Sarajeva. Ovi na zapadu Zagreba su bolji. Okusa koji se dakako razlikuje od klasičnih junećih, a da ne govorimo koliko je tek drugačiji i bolji od svinjskih prevara koje podvaljuju mnogi, Brennerovi teleći ćevapi sami su vrijedni da se zaputite u ovaj restoran.

Najpoštenije cijene su u Brenneru

Slijedio je teleći kebab na ražnjiću. Košta 67 kuna i za njega se dobije 300 grama mesa. Odlično je što Brenner uz cijenu jela u jelovniku piše i normativ. Bilo bi jako zanimljivo vidjeti kada bi to, količinu utrošenog tijesta, uz preseratorska imena i suludo visoke cijene pisale i mondene pizzerije. Kad smo kod cijena, nismo vidjeli pošteniji objekt ovog tipa od Brennera. Mesna jela im koštaju od 29 pa do 90 kuna.

Uz meso nabodeno na "koplje" poput velikog, debelog šiš-ćevapa, dobiva se salatni buket i umak od cijeđenog jogurta. Ovo potonje odlično se sljubljuje uz meso u kojem dominiraju orijentalni začini. Konačno, od glavnih jela probali smo i specijalitet kuće, zapečene juneće ćevape u krušnoj peći (340 grama, 67 kuna) s paprikom, sirom i vrhnjem.

Ćevapi a la lasagna su specijalitet kuće

Najplastičniji opis ovog jela bio bi da je izgledom i dojmom kao da jedete lazanje koje su umjesto mljevenim mesom punjene ćevapima. Za razliku od dojma koji nam je ostao nakon dva prethodna jela, ovim nismo baš oduševljeni. Ovo je dobro, ali ćevapi ipak malo previše plivaju u mliječnim prerađevinama, dok se paprika ne osjeća koliko bi trebala.

U cijenu svih jela uračunate su i lepinje, koje su odlične. Nešto manje od standardnih, ali i svježije i mekanije nego u većini restorana. Za desert smo uzeli domaću štrudlu od jabuka u umaku od vanilije (25 kuna), koja zaslužuje sve pohvale. Tankih kora, perfektnog punjenja u kojem se osjeća cimet odlično se sljubljuje sa sosom u kojem je poslužena.

Lepinjice mekane poput baršuna

Ovakav restoran mora imati craft piva

Brenner je definitivno restoran kojem se jedva čekamo vratiti, ali uz jednu ozbiljnu zamjerku. Nevjerojatno je da mjesto koje je po svemu top u ponudi nema nijedno craft pivo. Posebno zato što je uređenjem i općenito štihom moderno.

Perfektna štrudla u umaku od vanilije

OCJENE
Koliko platiš: Jako korektne cijene 

POJEDINAČNO
Teleći ćevapi