NAKON što je u večernjim satima 13. travnja bio izložen ubojitoj vatri, jedan od najvažnijih brodova ruske mornarice, krstarica Moskva, potopljen je u Crnom moru 14. travnja, tijekom tegljenja do najbliže luke Sevastopolja. Prije nego što su ruski mediji objavili da se dogodio požar i potom evakuacija posade broda, ukrajinske snage su tvrdile da su napale krstaricu protubrodskim projektilima Neptun domaće proizvodnje.

Ruski mediji objavili su potonuće moćne krstarice nakon što se više od jednog dana borila s vatrom i štetom. Rusko ministarstvo obrane objavilo je 17. travnja na društvenim mrežama snimku ceremonije za krstaricu Moskva, na kojoj se vidi da je preživjelo oko 240 ljudi ili otprilike polovica posade, piše za portal Naval News Tayfun Ozberk, bivši turski mornarički časnik i stručnjak za pomorsko ratovanje.

Niz je otvorenih pitanja

Brojna su otvorena pitanja o ovom događaju. Naprimjer, što je izazvalo požar i eksploziju, zašto Moskva nije uspjela otkriti dolazeću raketu, kako su samo dvije protubrodske rakete mogle potopiti krstaricu od 12.000 tona i kako su rakete Neptun, koje nisu bile operativne na početku rata, tada odjednom ispaljene.

Rusija tvrdi da je požar izazvala eksplozija streljiva, dok Ukrajinci kažu da su pogodili Moskvu s dvije protubrodske rakete Neptun. Rusija nije komentirala raketni napad i nastavlja tvrditi da se brod zapalio zbog eksplozije te potonuo zbog olujnog vremena tijekom tegljenja.

Ruske tvrdnje nisu dosljedne

U ovom slučaju čini se da su izjave i tvrdnje Rusije nedosljedne. Dok masivni brod poput Moskve plovi, gotovo je nemoguće da streljivo unutar broda eksplodira i da požar zahvati cijeli brod ako nije bilo vanjskog napada. Nadalje, na Crnom moru nije bilo loše vrijeme dok je Moskva tegljena, kako je navela Rusija. Visina valova tada je bila oko jedan metar, a brzina vjetra oko 14 čvorova, što ukazuje na mirno vrijeme.

Izvješće o požaru na brodu Moskva ruskih državnih medijskih platformi stiglo je samo nekoliko sati nakon tvrdnji Ukrajine da su ispaljeni protubrodski projektili. Oprečna izvješća Rusa i vrijeme incidenta učvršćuju stav da su ukrajinske tvrdnje točne.

Ima li Ukrajina uopće projektile Neptun?

Ukrajinski napad raketama Neptun je još jedna zanimljiva stvar. Naime, prema najavi ukrajinskog ministarstva obrane iz prosinca 2021., isporuka protubrodskih projektila Neptun bila je zakazana za travanj 2022. No rat je izbio u veljači, pa je bilo nejasno ima li Ukrajina te rakete u svome arsenalu.

Neometane operacije ruske Crnomorske flote u blizini ukrajinskih teritorijalnih voda učvrstile su mišljenje da je isporuka propala zbog ratnih uvjeta. To je bilo zato što su mnogi vjerovali da bi Ukrajina, kad bi imala te projektile na obali, uspostavila zonu A2/AD (sprječavanje pristupa/odbijanje napada), zbog čega bi ruske snage oklijevale prići ukrajinskoj obali kako bi izbjegle raketni napad.

Činjenica da rakete Neptun nisu korištene 45 dana od početka rata učvršćuje mišljenje da su projektili bili u procesu pripreme za operativnu sposobnost i da je početni napad na vodeći brod Crnomorske flote izvršen zbog učinka iznenađenja.

Problem radara protuzračne obrane

U nedostatku jasnih službenih izjava, društvenim mrežama kruže spekulacije da je krstarica Moskva bila zauzeta praćenjem bespilotne letjelice TB2 Bayraktar, koja je od početka rata nanijela mnogo štete ruskim snagama, te da su ukrajinske snage napale brod u ovom ranjivom trenutku.

Postoje i druge spekulacije, koje sugeriraju da je Moskva imala jedan glavni radar protuzračne obrane (3P41 Volna) za navođenje projektila S300, koji pokriva samo 180 stupnjeva. Stoga je pokrivenost od 360 stupnjeva osigurana 3D radarima za zračnu pretragu velikog dometa MR-800 Voshod/Top Pair za rakete kratkog dometa SA-8. Tvrdi se da radar Top Pair zbog olujnog vremena nije mogao razlikovati Neptune koji lete iznad mora od vrhova valova.

Ove tvrdnje nemaju čvrstu osnovu budući da je riječ o krstarici s dobrim sposobnostima protuzračne obrane. Iako su dronovi TB2 vrlo korisni u pomorskom ratovanju, brodovi tipa krstarice dizajnirani su za praćenje i odbijanje višestrukih zračnih kontakata. Zbog toga je paraliziranje krstarice klase Slava s jednim ili više dronova nerealno.

Moskva može kontinuirano pratiti zračne kontakte

S druge strane, nije razumno uspoređivati radar za pretraživanje (MR-800 Voshod/Top Pair) s radarom za praćenje (3P41 Volna). Prije uvođenja radarske tehnologije AESA-e, ratni brodovi koristili su radare za pretraživanje za otkrivanje zračnih kontakata.

Ako zračni operater vjeruje da je kontakt prijetnja, prosljeđuje kontakt radaru za praćenje kako bi osvijetlio cilj raketama zemlja-zrak. Radari za praćenje nisu tu da bi detektirali metu, već da bi osvijetlili kontakt koji je već detektirao radar za pretraživanje. Ove dvije vrste radara su dijelovi slagalice koji služe istoj svrsi.

Također, ovi radari mogu imati neke slijepe sektore zbog strukture broda, ali postoje i drugi radari koji pokrivaju slijepe sektore, baš kao što krstarice klase Slava imaju više od jednog radara (Top Dome, 2xPop Group, 3xBass Tilt, Kite Screech, radar za upravljanje vatrom). Dakle, ovaj brod može kontinuirano pratiti zračne kontakte, a čak i ako se kontakt pomakne u slijepi sektor radara, operater može proslijediti kontakt na drugi tragač i nastaviti ga pratiti.

Moskva je imala dobre sustave protuzračne obrane

Kao što je već spomenuto, stanje na moru nije moglo sakriti raketu od radara. Čak i da je bilo nevrijeme, radar za pretragu bi otkrio rakete, ali bi imao određenih poteškoća u održavanju kontakta zbog uvjeta na moru. Kada je more uzburkano, projektil leti na većoj visini jer visinomjer projektila prilagođava visinu valovima.

Krstarice klase Slava opremljene su elektroničkim sustavom potpore 4xRum Tub, koji može otkriti radarske tragače protubrodskih projektila Neptun. Nakon otkrivanja radarskog tragača brod bi imao oko dvije minute za obranu od projektila. Osim toga, Moskva je bila naoružana oružanim sustavima 6x30 mm/AK630 za blizinsko djelovanje, koji imaju vlastiti radar i sami su sposobni detektirati i djelovati prema nadolazećim projektilima.

Krstarica Moskva imala je dovoljno senzora i oružja da se nosi s protubrodskim projektilima i očekivalo se da će bolje djelovati protiv prijetnji iz zraka. Naravno, riječ je o mišljenju na papiru jer operativna spremnost te rad senzora i oružja nisu bili javno poznati. No krstarica je omogućila protuzračnu obranu u zoni djelovanja, što znači da je štitila ne samo sebe nego i druge postrojbe na Crnom moru od zračnih prijetnji.

Najveća pogreška Rusije - nedostatak obavještajnih informacija

Prije svega, vojna obavještajna služba mora dati vrlo točne podatke o projektilima u rukama neprijatelja. Osim toga, oružje i senzori koji se koriste za ASMD na brodu moraju biti operativni, dobro funkcionirati i biti u potpunosti održavani. Obuka kadrova mora biti na vrlo dobroj razini. Budući da brodovi nakon detekcije nadolazećeg projektila imaju samo nekoliko minuta za reakciju (nema vremena za razmišljanje), mjere se moraju aktivirati automatski, što može učiniti samo dobro obučeno osoblje.

Prva i najozbiljnija pogreška Rusije u ovoj situaciji je nedostatak obavještajnih informacija. S obzirom na veličinu projektila, ne radi se o uređaju koji se može lako zakamuflirati, pa su ga ruski obavještajci morali otkriti. Mjesec i pol ruska Crnomorska flota neodgovorno je djelovala u dometu ovog oružja, smatrajući da Ukrajina nema oružje koje bi moglo ugroziti njezine brodove. Da su te rakete bile operativne od početka rata, bile bi lansirane na brodove u zadnjih mjesec i pol. Za to vrijeme Ukrajina je primila projektile i pripremila ih za lansiranje, a ruski obavještajci ih nisu uspjeli otkriti.

Kao što je već spomenuto, očekivalo se da će krstarica Moskva imati bolji učinak protiv projektila Neptun. Nema zapisa o tome da se krstarica branila od projektila u ovom napadu. Nema zapisa o tome što se dogodilo na brodu u to vrijeme, ali je u najmanju ruku brod trebao otkriti projektil i suprotstaviti se CIWS-om, čak i ako nije imao vremena za obranu protuzračnim projektilima.

Obuka posade je najkritičnija

U ovoj situaciji prva mogućnost je da se projektil nije mogao otkriti i da mu se brod nije mogao suprotstaviti čak i ako je otkriven. Točnije, to znači da ili brodski ESM sustav nije pružio potrebno pravovremeno upozorenje, vremenski radar nije otkrio prijetnju ili topovi nisu bili spremni za pucanje iako su senzori pratili prijetnju.

Na ratnom brodu obuka posade je najbitnija. Treba provoditi stalnu obuku jer ljudi koji rade u raznim postajama na brodu tijekom ASMD-a moraju brzo reagirati, bez čekanja na zapovijedi. Ono što se događa tijekom ASMD-a na NATO-ovim brodovima poznato je kao ZIPPO odgovori i često se uvježbava.

Neuspjeh Moskve da odgovori na projektil pokazuje kako osoblju ne samo da je nedostajalo obavještajnih informacija već nije ni psihički ni fizički bilo pripremljeno za ovaj događaj. Nema zapisa o lansiranju CHAFF-a ili mamaca, o elektroničkom ometanju, o manevriranju broda i o potrebnim reakcijama oružjem nakon lansiranja projektila, ali činjenica da je tako moćan brod bio toliko bespomoćan protiv napada daleko ispod njegova kapaciteta pokazuje da osoblje nije bilo dobro obučeno.

Problem s gašenjem požara i kontrolom štete

Drugo pitanje vezano uz nedovoljnu obuku ruskih marinaca je gašenje požara i kontrola štete. Ne očekuje se da će krstarica od 12.000 tona biti potopljena sa samo dvije rakete. Čak i ako je pogođena, krstarica će vjerojatno biti upotrebljiva.

Naravno, važno je i gdje su je rakete Neptun pogodile. Ako su pogodile blizu arsenala torpeda ili lansera projektila, snaga eksplozije je možda bila pojačana. Međutim, tako golem i moćan brod mora biti spreman za takve scenarije.

Događaj koji će ući u pomorsku povijest

Posada je evakuirana jedva nekoliko sati nakon nesreće, a brod je potonuo sljedeći dan. U ovoj situaciji brodsko osoblje nije bilo dovoljno brojno za gašenje požara i spašavanje broda. Nadalje, u trenutku eksplozije krstarica Moskva bila je nedaleko od baze u Sevastopolju, što je omogućavalo vanjsku pomoć.

Ovi propusti mogu imati nekoliko oblika. Kako više informacija o napadu na Moskvu bude dostupno, bit će moguće razviti točnija tumačenja i izvući lekcije. Činjenica je da će gubitak ruskog zapovjednog broda u napadu države bez mornarice ući u pomorsku povijest te da će Rusi dugi niz godina tugovati za krstaricom Moskvom, zaključuje bivši mornarički časnik u svojoj analizi.