FOTO Netko je kod nas otrovao ugroženog orla. Saznali smo zašto
IAKO je korištenje otrova s ciljem usmrćivanja predatora stoke zabranjeno u svim zemljama Europe još od 1980-ih, na našem području se često pojavljuju slučajevi trovanja divljih životinja.
Članovi udruge Biom su u ponedjeljak ponovno posjetili mjesto na kojem je nedavno zabilježeno trovanje vuka i lisice. U okolici Mazina su pronašli još jednu lešinu krave te surog orla, koji je vjerojatno također stradao od trovanja.
Upozoravamo da bi nekim čitateljima ove fotografije mogle biti uznemirujuće
Porazgovarali smo s biologom Ivanom Budinskim iz udruge Biom kako bismo saznali zašto se kod nas i dalje truju divlje životinje te koliko tako nešto može naštetiti populaciji surih orlova kojih u Hrvatskoj ima 25-30 parova.
Zašto kod nas ima tako malo surih orlova?
Suri orlovi spadaju u kategoriju kritično ugroženih životinja u Hrvatskoj, odnosno imaju visok rizik od izumiranja. Ono što posebice predstavlja problem je to što se većina parova u Hrvatskoj ne razmnožava jer su jedan ili oba partnera premlada. Ovoj vrsti orla treba pet godina da dostigne spolnu zrelost. Ona se prirodno tako sporo razmnožava jer je smrtnost tako velikih predatora mala. Nažalost, to ih čini nespremnima da prežive ljudski utjecaj koji uzrokuje puno veću smrtnost; ovo je jedan od primjera.
Znači, aktivnih parova, koji su spolno zreli, ima samo 15-ak.
Suri orlovi biraju partnere za cijeli život?
Oni mijenjaju partnera uglavnom samo ako jedan partner ugine.
>> FOTO Netko u Hrvatskoj nemilosrdno truje vukove i druge divlje životinje
Zašto netko truje orlove?
Znači, nitko namjerno ne truje sure orlove. Barem se nadam. Ljudi se zapravo žele riješiti onih divljih životinja koje smatraju štetočinama, poput vuka, lisice ili čaglja. Međutim, kada stavite otrov u mrtvu kravu s ciljem da ga pojede vuk, to otrovano meso može pojesti bilo koja druga životinja. Može ga pojesti i nečiji pas ili mačka. Ili orao, odnosno neka druga ptica grabljivica.
To je komad mesa u prirodi. Velik broj životinja će doći do njega po besplatni protein. Upravo ta neselektivnost pri trovanju je i razlog zbog kojeg je ta metoda strogo zabranjena.
Zašto stočari i dalje truju divlje životinje, imaju li drugih opcija?
Svaka priča ima dvije strane. Ova čak ima i tri. Grabežljivci uistinu nanose neke štete stoci, ovisno o području i načinu držanja. Ali postoji i dosta kruti stav Uprave za zaštitu prirode zbog kojeg kod nas ne postoji mogućnost interventnog odstrela. Znači, ako baš postoji problematičan čopor vukova koji napada uvijek na istome mjestu, moglo bi se ići u odstrel baš tih jedinki, što ne bi značajno smanjilo broj cijele populacije. To se radi svugdje u svijetu, ali kod nas u tom smislu nema popuštanja.
Drugi problem je stav javnosti koji je ostao iz prošlih vremena kada su ljudi imali samo par krava. Kada je u to vrijeme vuk ubio jednu ili dvije krave, to je za seljaka bila katastrofa. No danas je situacija drugačija. Mnogi stočari imaju puno krava ili druge stoke, a postoji i sustav poticaja. Na kraju shvatite da se radi o osobi koja ima nekoliko stotina krava i milijunske poticaje. Za očekivati je da te poticaje ulaže u bolju zaštitu.
Znači, stoka se može zaštititi i na drugačiji način?
Naravno, ali takve se mjere baš ne provode. Dakle, postoji direktna mjera, ali, kao što smo već spomenuli, to se kod nas ne provodi zbog krutog stava Uprave za zaštitu prirode. U drugim državama se u tom slučaju ide na uklanjanje konfliktnih jedinki ili na njihovo preseljenje.
No ni poticaji se dobro ne koriste. Poljoprivrednici i stočari bi mogli postaviti bolje, višestruke električne ograde. Mogli bi, primjerice, ograditi manje površine i seliti stoku. Ako netko ima tisuću hektara, ne treba ograditi cijelo područje, već manja područja. To se naziva pregonsko stočarstvo, odnosno ispaša gdje nekoliko dana držite stoku na jednome mjestu, a onda, kada sve popase, preselite je na drugo, pa treće itd. Tada ne čuvate svojih sto krava na tisuću hektara, već na relativno malom pašnjaku.
No to se kod nas ne radi. Ljudi bi najradije uzeli poticaje i bilo kako ogradili (ili ne ogradili) zemljište. Kada se vozite tim područjem, često vidite krave na sve strane, a ne vidite pastira. Nije vam jasno ni gdje je ograda, nema vlasnika, nema pasa. Naravno da će onda biti štete od vukova.
Udruga Biom jedna je od vodećih organizacija civilnog društva za zaštitu prirode u Hrvatskoj i predstavnik BirdLifea u Hrvatskoj, najveće svjetske mreže za zaštitu ptica i prirode. Misija udruge je očuvanje bioraznolikosti zbog dobrobiti prirode i društva. Bavi se zaštitom divljih ptica te drugih vrsta i staništa, borbom protiv krivolova i drugih opasnosti za živi svijet te okuplja zaljubljenike u prirodu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati