“NE ŽELIM otkriti tko je bio suvlasnik tvrtke jer je ta osoba pokojna”, izjavio je Robert Ježić u svom posljednjem svjedočenju na suđenju Ivi Sanaderu za mito koje je navodno primio da bi MOL-u predao upravljačka prava u Ini.

>> EKSKLUZIVNO OBJAVLJUJEMO PRESUDU Ina je izgubljena jer je USKOK lažirao, a Turudić je bio pristran

Ježić je govorio o njegovom partneru u tvrtki Xenoplast preko koje je navodno MOL platio pet milijuna eura mita za Ivu Sanadera. Taj partner, čije ime Ježić nije želio otkriti, morao je znati sve o tokovima novca i zašto je te kako novac za Sanadera uplaćen na račun njihove tvrtke. Na tom se ročištu Ježić prilično neobično ponašao. Nekoliko je puta, nezadovoljan pitanjima, opsovao sebi u bradu zbog čega je i oštro opomenut.

Ježić je već lagao

Međutim, dobro upućeni Indexovi izvori tvrde da Ježić opet nije govorio istinu. Podsjećamo, Index je prvi objavio zaključke Arbitražnog suda u sporu Hrvatske i MOL-a u kojima su suci ispisali cijelu tablicu s Ježićevim lažima i potpuno različitim svjedočenjima. 

Nakon osam godina suđenja Ježić će, kažu naši izvori, na ročištu 6. lipnja konačno morati otkriti tko je suvlasnik tvrtke Xenoplast, odnosno Dioki Holdinga, registrirane u švicarskom gradu - kantonu Zug - svojevrsnoj poreznoj oazi, preko koje je trebalo biti isplaćeno mito za Sanadera. I ta osoba nije pokojna.

Odvjetnik koji zastupa Ruse u Sjevernom i Južnom toku

Xenoplast je u tom periodu zastupao Stefan Hurlimann, no u registru tvrtki stoji da je 2004. vlasnička struktura bila drugačija. Kao direktori su tada bili upisani Ježić te Michael Iten i Urs Hausheer, odvjetnici iz tvrtke Hausheer&Partner, koja i danas dijeli adresu s Diokijem.

“Upravo Hausheer je bio ne samo direktor, nego i tajni suvlasnik, i Ježić će to morati priznati”, tvrdi naš dobro upućeni izvor.

Hoće li se Rusi pojaviti kao ključni igrači?

Hausheer je poznat u energetskom poslovnom svijetu. Tvrdi se da je u dobrim odnosima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Hausheer je također bio prva i jedina upisana osoba u tvrtki Nord Stream AG (Sjeverni tok), projektu gradnje plinovoda iz Rusije do Njemačke, koji izaziva bijes Amerikanaca. Također je i ovlašteni potpisnik tvrtke Južni tok Srbija, koja je jedna od prepreka srpskom ulasku u NATO i EU.

Ako na ročištu 6. lipnja Ježić zaista prizna da je Hausheer bio ne samo direktor, nego i tajanstveni suvlasnik, ta bi informacija mogla promijeniti geopolitičko tumačenje procesa Sanaderu. Naime, kao ključni igrači pojavit će se Rusi.

Troškovi lobiranja za opstrukciju terminala

Imra Fazekas, jedan od svjedoka koji je u dva navrata svjedočio na suđenju Sanaderu, još je 2012. godine izjavio da novac zapravo nije Ježiću uplaćen kao mito Sanaderu, nego za troškove lobiranja za ruske interese. Fazekas u Mađarskoj figurira kao zastupnik krupnih interesa, a njegovo je svjedočenje odbačeno kao smiješan pokušaj da se spasi Sanadera. 

No postoje ozbiljne indicije da se zapravo radilo o ruskoj operaciji da se preko Ježića opstruira gradnja kopnenog terminala za plin u Hrvatskoj. Preciznije, željelo se primat u isporuci plina dati Rusima.
Prema Fazakasu, novac koji je uplaćen Ježiću došao je od dviju ciparskih tvrtki u vlasništvu ruskog oligarha Mihaila Gucerijeva. I taj novac je djelomično trebao biti upotrijebljen za kupovinu zemljišta u Omišlju te za lobiranje za davno propali projekt Družba Adria u kojem su Rusi trebali igrati glavnu ulogu. 

Guceriev: Ježić je ukrao mojih pet milijuna

Na portalu Euronews pojavilo se i dodatno tumačenje Theodora Karasika, suradnika u Institutu Lexington i bivšem zaposleniku trusta mozgova RAND Corporation.

“Fazakas je potvrdio svjedočenje Gucerijeva, osnivača ruskog naftnog giganta Russneft, koji se nalazi na listi ruskih oligarha povezanih s Kremljem koju vodi američko ministarstvo financija. Sam Guceriev se žalio da je Ježić 'ukrao' njegovih 5 milijuna eura. Ježić je priznao da je taj iznos iskoristio u korist vlastitih tvrtki, i da ih nikada nije prenio na Sanadera”, napisao je Karasik za Euronews te dodao: “Robert Ježić služi kao trojanski konj za ruske geopolitičke interese i energetske ambicije.”

Isplate za luksuz u New Yorku

Ako su ova tumačenja točna, to još uvijek ne znači da i Sanader nije bio dio te igre. No činjenica je da njemu nikada nije izravno isplaćena prva tranša od pet milijuna eura, a druga, jednako tolika, nikada nije ni sjela na Ježićev račun. 

Ježić je u svom posljednjem svjedočenju naveo neke sasvim druge isplate koje se, ako su istinite, jednako tako mogu smatrati mitom za Sanadera.

“Na Sanaderovo traženje sam 2010. godine platio oko 250 tisuća eura za troškove putovanja, najam stana i poslovnog prostora u New Yorku za dečka kćeri gospodina Sanadera. Račune je podmirila moja tvrtka ABC Holding, ista ona preko koje je kupljen blindirani BMW za HDZ”, ustvrdio je Ježić.

Na koncu podsjećamo da Robert Ježić već godinama nije u državni proračun uplatio pet milijuna eura iako je to obećao učiniti u roku od mjesec dana.