SUPERHRANA je navodno neka bolja hrana od koje se mnogo očekuje po pitanju ljudskog zdravlja, a uz to idu i prikladne cijene. Ne bi valjda imalo smisla da je superhrana, koja vam daje superzdravlje, još i superjeftina.

No što bi to uopće bila superhrana? Oksfordski rječnik kaže da je to "hrana bogata hranjivim tvarima za koju se smatra da je osobito korisna za zdravlje". Rječnik Merriem-Webster ima malo opsežniju definiciju: "hrana (kao što je losos, brokula ili borovnice) koja je bogata sastojcima (kao što su antioksidansi, vlakna ili masne kiseline) za koje se smatra da su korisni za ljudsko zdravlje".

Nejasne definicije, nejasno djelovanje

U drugim izvorima informacija mogu se naći slične nejasne definicije koje ne znače puno. Te definicije nam ne govore što ćemo točno postići ako budemo jeli neku superhranu u nekoj određenoj količini kroz neko razdoblje. Za dokazivati nekakve konkretne zdravstvene tvrdnje tipa "ako svaki dan jedete 100 grama borovnica, spriječit ćete prehladu" potrebno je provesti odgovarajuća klinička istraživanja na velikom broju ljudi i još k tome usporediti borovnice s nečim drugim da bi se takve tvrdnje mogle dokazati. Međutim, takvih dokaza baš i nema. Superhrana je samo marketinški trik, promotivni izraz kojim se reklamiraju pojedine precijenjene namirnice.

Prema definicijama superhrane, skoro svaka hrana biljnog podrijetla bi se mogla smatrati superhranom. Brojne biljke imaju antioksidanse, vlakna, vitamine i minerale. Ako se neka od njih prozove superhranom, to je ne samo netočno nego i vrlo zavaravajuće. Naravno, nije uopće loše ako se nekog marketingom može nagovoriti da jede brokulu umjesto prženih krumpirića, ali pritom je važno slati iskrene poruke. Zdrava hrana je važan dio zdravog načina života, ali to ne znači da se jedenjem brokule ili neke druge navodne superhrane mogu izliječiti bolesti.

Superhrana kao izgovor za nezdrav život

Zdrava prehrana i zdrav život uključuju mnogo više od povremene konzumacije nečega što se zove superhrana. Međutim, istraživanja pokazuju kako su ljudi skloni imati kompenzacijska uvjerenja o zdravlju, odnosno vjeruju da će povremenim jedenjem zdrave hrane kompenzirati svoja nezdrava ponašanja. Prema tim uvjerenjima, malo zdrave hrane će opravdati jedenje nezdrave hrane, pušenje, nedostatak tjelesne aktivnosti, itd. Ta kompenzacijska uvjerenja o zdravlju mogu imati brojne posljedice za zdravlje, primjerice, istraživanje Ernstinga i suradnika pokazalo je da su osobe koje misle da vode zdrav život sklonije smatrati da im ne treba određeno cjepivo. Ali to nije tako. Šaka brusnica ili jedan šipak neće vam izbrisati sva ostala nezdrava ponašanja ili rizike.

Liječnici opisuju i fenomen da pacijenti i njihovi posjetitelji u bolnicu donose hranu koju smatraju zdravom te odbacuju hranu koja im je preporučena u bolnici u prilog hrane kojom provode samoliječenje. Dvojica liječnika prošle su godine u znanstvenom radu opisali kako na velikom broju stolića koji se nalaze uz uzglavlje njihovih pacijenata u bolnici na odjelu za liječenje oteklina vide šipak i agrume, za koje pacijenti vjeruju da su osobito zdrava hrana. Usprkos ponovljenim upozorenja pacijentima da im je potrebna hrana s visokim udjelom ugljikohidrata, proteina i masti za poticanje anabolizma, odnosno stvaranja novih molekula i tkiva, pacijenti su uporno jeli te svoje šipke. Stoga su liječnici odlučili napraviti formalno istraživanje među svojim pacijentima i njihovom rodbinom. Većina rodbine izjavila je da troši novac kako bi pacijentima u bolnici kupila specijalno voće, osobito šipak – koji je skup, a siromašan kalorijama. Polovica rodbine izjavila je da kupuje šipak jer šipak izgrađuje krv. To nije posve netočno, ali ima i jeftinije hrane koja sadrži željezo, a najgore od svega jest to što ti pacijenti uopće nisu bili anemični. Nadalje, liječnici su zabilježili da 70% njihovih pacijenata vjeruje da šipak potiče cijeljenje. Neki među pacijentima bili su obrazovani i znali su da šipak sadrži antioksidanse. Međutim, voću su davali veću važnost nego hrani bogatoj proteinima i na taj način su sebi uskraćivali proteine, koji su iznimno važni u procesu zacjeljivanja tkiva. Polovica ispitanika iskreno je rekla da kupuje šipak zato što je skup pa stoga vjeruju da će biti koristan za zdravlje, a polovica je izjavila kako smatra da trenutno otklanja slabosti. Liječnici su zaključili da se tu očito radi o jakom utjecaju socio-kulturnih uvjerenja koja nemaju mnogo veze sa znanstveno utemeljenim činjenicama.

Prolazne mode - potvrda neučinkovitosti

U prilog nedjelotvornosti superhrane za rješavanje zdravstvenih problema govori i velik obrtaj takve hrane u marketinškim porukama. Svako malo u trendu je neka druga superhrana. Brusnice smo već zaboravili; bile su jedno vrijeme svugdje, čak i u čokoladi. Trenutno su aktualne chia sjemenke. Nema gdje ih nema. Zdravi kruh s chia sjemenkama. Sok s chia sjemenkama. Jogurt s chia sjemenkama. Puding od chia sjemenki. Te chia sjemenke istisnule su ranije popularne goji bobice. Možda su na redu acai bobice. Sve te bobice reklamiraju se s bezbrojnim navodnim učincima na zdravlje koji idu mnogo dalje od standardnih savjeta o zdravoj prehrani i važnosti jedenja voća i povrća. Za te superbobice tvrdi se da liječe teške neizlječive bolesti, no, nažalost, to nije tako. Bilo bi jako lijepo kad bismo grozne bolesti mogli izliječiti s malo bobica. Međutim, ljudi se ne daju smesti; često vjeruju da će nekom hranom ili kombinacijom hrane izliječiti sve svoje probleme pa prelaze na sirovu hranu ili na vrlo ograničenu zdravu prehranu kako bi izbrisali teške bolesti. Kad im to ne uspije i kad prestanu kupovati superhranu kojom nisu postigli što su očekivali, onda je vrijeme da marketing izbaci neku novu superhranu s kojom krećemo u nova zdravstvena očekivanja.

I zato se svako malo na policama dućana pojavi neka nova superhrana s egzotične lokacije za koju nikad prije niste čuli. Prije deset godina nitko od nas nije znao za acai bobice iz Amazone, a sad nas trese groznica tih "moćnih brazilskih bobica" za koje se tvrdi da su najjači antioksidans na svijetu.

Previše ''zdravoga'' može povećati smrtnost

Sama činjenica da u nekoj hrani ima nečega kao što su antioksidansi ne znači da će vam to pomoći u liječenju neke bolesti ili da živite vječno. Veliki Cochraneov sustavni pregled literature, u kojem su znanstvenici istražili mogu li antioksidansi smanjiti smrtnost zdravih ljudi i oboljelih od različitih bolesti, pokazuje da ne mogu. I to ne samo da ne smanjuju smrtnost nego je to istraživanje pokazalo da neki antioksidansi, i to beta-karoten, vitamin E i možda više doze vitamina A, čak mogu povećati smrtnost te znanstvenici poručuju da bi se antioksidansi trebali smatrati medicinskim proizvodima i propisno ispitati prije nego što se počnu reklamirati njihovi navodni povoljni učinci na zdravlje.

Stoga jedite biljke, uključite u prehranu velike količine voća i povrća, ali nemojte trošiti velike količine novca na nešto samo zato što se zove superhrana. I nemojte od te superhrane očekivati da vam izliječi kojekakve bolesti i tegobe, a isto tako nemojte očekivati da će vam dvije žlice bljutavih chia sjemenki izbrisati učinke svih ostalih nezdravih životnih navika.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezana autorica.

** Doktorica medicine Livia Puljak je profesorica na Medicinskom fakultetu u Splitu. Utemeljila je hrvatski ogranak ugledne, neovisne svjetske organizacije Cochrane posvećene promociji medicine utemeljene na dokazima, koja joj je 2017. dodijelila nagradu. Urednica je portala Dokazi u medicini i autorica više od 100 znanstvenih radova objavljenih u svjetskim časopisima.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom za Index Lab, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Index Lab

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.