Clint Eastwood je s ovim redateljem radio samo triput, ali to je promijenilo povijest
BLIŽIMO se vrhu liste koja odavno traje, a ovog puta predstavljamo imena od 10. do 6. mjesta. Prošlog tjedna prošli smo pozicije od 15. do 11. mjesta i već smo nadomak Mont Everesta. Slijedi uvodna riječ...
Kao što nogometni treneri imaju svog kapetana, "produženu ruku" na terenu, tako mnogi slavni redatelji imaju čovjeka za kojeg sa sigurnošću znaju da će sve njihove ideje iznijeti pred kamerom točno onako kako su zamislili. Zato nije rijedak slučaj da filmski autori ponavljaju svoje suradnje s glumcima, a naročito je to zanimljivo kad su u pitanju velike zvijezde jer znamo koliko je teško raditi i jedanput s nekom takvom, a kamoli proces ponavljati iznova i iznova.
Ipak, mnogi znalci iza kamere daju bezgranično povjerenje osobi koja ih predstavlja i odlučili smo istaknuti neke od najplodonosnijih suradnji tog tipa te ih rangirati po svojoj volji, ali što je moguće objektivnije. Odmah da istaknemo, koliko god bili naklonjeni epizodistima (možda i više nego zvijezdama), ovdje ćemo se prije svega baviti glumcima koji su barem jednom dobili glavnu ulogu kod svojih omiljenih redatelja, s kojima su imali posla više puta.
Kao što smo se na prošloj listi (femme fatale) bavili ženama, ovog puta bavit ćemo se samo muškarcima, tako da ćemo redateljice i glumice ostaviti za neki drugi put. Dakle, samo partnerstva redatelj-glumac, a prednost imaju oni koji su usko povezani jedni s drugima, odnosno oni čija imena često izgovaramo zajedno.
To je to, uranjamo u dio liste od 10. do 6. mjesta.
10. Redatelj Sergio Leone - glumac Clint Eastwood
Prije svega časni spomen za komplet-domaćinsku verziju Leonea i Clinta, a to su braća Sergio Corbucci i Franco Nero, kojih smo se sjetili kad je već napravljen čitav poredak, a zaslužuju da se nađu barem u top 20. No to ide nama na dušu, a kada govorimo o ovoj dvojici, mjesto broj 10 može izgledati kao prenisko ili čak previsoko, ovisi kako gledate. Ako ćemo kvantitativno, svega tri zajednička filma, i to u okviru iste trilogije, i to s Clintom koji igra isti lik, realno vrlo diskutabilno. A ako gledamo kvalitativno i prije svega po značaju za povijest celuloidne trake, onda čak ni top 5 nije prevelik domet za ovu gospodu.
No numeracija je manje bitna, a nema potrebe ni ponavljati koliko su Leone i Clint promijenili vestern i dodali mu čitav podžanr nazvan po malo precijenjenoj, ali svakako slasnoj tjestenini, sve je to vrlo jasno i poznato. Istina je da je Clint poslije imao sjajne suradnje i s Donom Siegelom, kao i sa samim sobom što se tiče redatelja, međutim, teško bismo ikad čuli za njega van nekih rijetkih podsjećanja na televizijske zaboravljene glumce da nije bilo Leonea, Morriconea i njihovih znojnih kadrova i melodija, koje su i danas jednako impozantne kao prije 60 godina.
Zajednički filmovi:
- A Fistful of Dollars
- For a Few Dollars More
- The Good, the Bad and the Ugly
9. Redatelj Ingmar Bergman - glumac Max Von Sydow
"Kod kuće, u Švedskoj, glumačka profesija nije imala neku posebnu reputaciju, ali biti glumac ili zvijezda u Hollywoodu je nešto vrlo važno u očima Amerikanaca. Tada sam polako počeo shvaćati da ti je kao glumcu u Švedskoj bilo dozvoljeno biti uključen u neke umjetničke projekte koji su mogli loše proći na blagajnama, ali i dalje biti opravdani ako nose umjetničku težinu i ambiciju. S druge strane, ako ne uspiješ u Hollywoodu, ti si nitko i ništa. Postaneš običan komad papira s cifrom. Onoliko si dobar ili loš koliko je tvoj posljednji film financijski dobro prošao", rekao je Max Von Sydow.
Osjeća se Maxova nostalgija u ovim riječima, a kako i ne bi jer koliko god on bio utjelovljenje termina "svjetski glumac", bolje nego možda bilo tko drugi s obzirom na to koliko je zemalja poslovno obišao i na koliko jezika glumio, opet je pravi Max onaj u crno-bijelim dubinama Bergmanovih košmara. A kada kod kuće imate boljeg redatelja nego bilo gdje u svijetu, onda možda od kuće ne trebate ni odlaziti.
Sam Bergman imao je čak i vjernije glumačke suborce, s Gunnarom Bjornstrandom surađivao je 19 puta, a s Maxom "tričavih" 10, ali kombinacija Bergman-Von Sydow ipak je Švedskoj donijela jaču filmsku reputaciju nego bilo koja druga i bez sumnje spada u vodeće po svim standardima.
Zajednički radovi:
- The Seventh Seal
- Brink of Life
- The Magician
- The Virgin Spring
- Through a Glass Darkly
- Winter Light
- Hour of the Wolf
- Shame
- The Passion of Anna
- The Touch
8. Redatelj David Lean - glumac Alec Guinness
Istinski engleski gospodin izraz je koji se rijetko može upotrijebiti a da ne slažete, no u ovom slučaju može se iskoristiti i dva puta. Kao što smo rekli za Renoira i Gabina - kada bi se francuski film sveo na jednog redatelja i jednog glumca, to bi bili njih dvojica - pouzdano se i za ovu dvojicu (da oprosti Sir Laurence Olivier) može reći isto u okviru Engleske. Uvijek je Guinness glumio kod Leana, a onda su imali svađu koja je potrajala dulje od desetljeća i, srećom, za to vrijeme samo jedan film nisu snimili zajedno (Ryanova kći), pa su se onda pomirili i oproštajno zablistali osamdesetih u Putu za Indiju.
Ipak, glavna stavka suradnje je Most na rijeci Kwai, koji možda nije najbolji Leanov film (nije ni daleko), ali je najbolja izvedba Aleca Guinnessa i može se smatrati jednom od najboljih koju je englesko govorno područje ikad zabilježilo. Sir Alec je neviđeno uvjerljiv cijeli film, to nije potrebno ni isticati, ali toliko je uvjerljiv da je čovjeku drago kad čuje podatak da sam Guinness nije prisustvovao dizanju mosta u zrak jer se vratio u Britaniju čim je završio svoje scene. Imam osjećaj da bi se i osobno potresao da je to morao gledati.
Zajednički radovi:
- Great Expectations
- Oliver Twist
- The Bridge on the River Kwai
- Lawrence of Arabia
- Doctor Zhivago
- A Passage to India
7. Redatelj John Carpenter - glumac Kurt Russell
Sve znamo o suradnji ove dvojice holivudskih zvijezda i koliko je Carpenter uvijek volio da mu film ponese Kurt jer za sve pare filmske industrije boljeg nositelja nije mogao naći. Možemo istaknuti mali trivia trenutak vezan za Stvora, ipak im je to monumentalno djelo i tako uzbudljiv antarktički film nikad više neće biti snimljen, a s tim bi se složili i Norvežani.
Dakle, Kurt Russell hvatao je posljednje dane kalendarske zime 1951. godine i konačno se rodio 17. ožujka, tehnički postao zimsko dijete, a onda mu se to isplatilo frtalj više od tri desetljeća kasnije jer Carpenter je htio nekoga tko je pouzdan i tko se neće povući zbog teških mraznih uvjeta sa snimanja Stvora, vjerovao je u Kurta i odabrao ga prije Walkena, Jeffa Bridgesa, Noltea, Sama Sheparda, Briana Dennehyja, Kristoffersona, Johna Hearda, Scotta Glena, Toma Berengera, Eda Harrisa, Coyotea, Freda Warda i tako dalje i tako dalje, znači čitave bulumente A klase glumaca.
A stari dobri Russell, u tom trenutku mladi dobri Russell, strpljivo je puštao kosu i bradu 12 mjeseci za ulogu MacReadyja i naravno da nije odustao ni kad je došlo do samog susreta s vanzemaljskim stvorenjem sposobnim da se prebacuje iz čovjeka u čovjeka, a naročito ne kad je došlo do susreta s ledom, koji mu je blizak od prvih dana na planetu (igrao je u još zimskih filmova tipa Zimski ljudi, Hateful Eight, pa ono kad je Djed Mraz, ima još koji).
Znači uvijek vjerujte u Kurta Russella, sam Carpenter mu je vjerovao pet puta i vidite kako mu se vraćalo. Ne samo MacReadyja, stvorili su jednako legendarne likove Zmije Plisskena i Jacka Burtona, čak je Elvis najmanje bitan.
Zajedničke suradnje:
- Elvis
- Escape from New York
- The Thing
- Big Trouble in Little China
- Escape from L.A.
6. Redatelj Federico Fellini - glumac Marcello Mastroianni
Ovdje imamo klasičan primjer čovjeka koji govori o sebi i ne može baš sebe staviti pred kameru da bi to prenio, jer niti je dovoljno lijep niti glumački talentiran, pa onda pozove najljepšeg i najtalentiranijeg zemljaka da ga predstavi. Realno, tko to ne bi napravio? I to se prije svega odnosi na 8 1⁄2, u kojem Fellini samo što glavnog lika nije nazvao Fellini, ali i pored nadrealnih crta, ipak je jasno koliko njega ima u glavnom liku pod imenom Guido Anselmi i koliko njegovih iskustava je utkano u cijelo ostvarenje.
Nije mnogo drugačije ni u Dolce vita, gdje je Federico najcrnje popljuvao prazninu krugova u kojima se i sam kretao, a nekako praznina mnogo lakše padne kad barem imamo Mastroiannija da nas vodi kroz nju i da svojim naizgled nehajnim pristupom lakše prihvati sve tjeskobe koje ga okružuju. Po svim parametrima izvanserijska suradnja, i opet da ponovimo, sve što je rečeno za Renoira i Gabina u Francuskoj, Bergmana i Von Sydowa u Švedskoj, Leana i Guinnessa u Engleskoj, sve to i više od toga vrijedi za Fellinija i Mastroiannija na Apeninskom poluotoku.
Zajednički radovi:
- 8 1⁄2
- La dolce vita
- Roma
- La citta delle donne
- Ginger e Fred
- Intervista
Kao što smo obećali, top 10 puca od kvalitete i neće to opasti ni kad dođemo do završnih pet suradnji. Sljedećeg tjedna bavimo se najboljima od najboljih, nema mjesta propustima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati