Afričke zemlje našle su se u središtu bitke SAD-a i Kine. Afrički kontinent obiluje ključnim mineralima i metalima, poput litija, kobalta i volframa, nužnima za modernu tehnologiju, od električnih vozila do sustava umjetne inteligencije i oružja. U toj utrci za resursima dogodio se preokret: SAD je tiho pretekao Kinu kao najveći strani investitor u Africi, piše BBC.
Prema najnovijim godišnjim podacima Inicijative za istraživanje Kine i Afrike Sveučilišta Johns Hopkins, SAD je tijekom 2023. godine uložio 7,8 milijardi dolara diljem Afrike, u usporedbi s kineske 4 milijarde dolara. To je prvi put od 2012. godine da su Sjedinjene Države ponovno zauzele vodeću poziciju. Ovo američko ulaganje predvodi vladina agencija US International Development Finance Corporation (DFC), osnovana 2019. za vrijeme prvog mandata predsjednika Trumpa. DFC otvoreno navodi da je njezina misija suprotstavljanje Pekingu, a na svojim stranicama ističe kako je osnovana kao alat za "suprotstavljanje kineskoj prisutnosti u strateškim regijama".
Kako ta ulaganja izgledaju u praksi? Prošle je godine (2024.) rudarska tvrtka Trinity Metals iz Ruande osigurala bespovratna sredstva od 3,9 milijuna dolara od DFC-a. Novac je namijenjen razvoju triju rudnika kositra, tantala i volframa. "Vlada SAD-a vrlo je podržavala ono što radimo, s ciljem dovođenja tog opskrbnog lanca izravno u Sjedinjene Države", izjavio je predsjednik tvrtke Shawn McCormick.
Trinity sada izvozi volfram u postrojenje za preradu u Pennsylvaniji, a sklopili su i ugovor o slanju ruandskog kositra u tamošnju talionicu. McCormick, međutim, tvrdi da financiranje iz Washingtona nije utjecalo na poslovnu odluku. "Nije nam vlada SAD-a rekla izvršnom direktoru i meni 'molimo vas, pošaljite taj volfram u Ameriku?'. To je naša odluka kao aktera na komercijalnom tržištu." On dodaje da, za razliku od nekih rudarskih operacija u Africi koje koriste neobučene radnike u opasnim uvjetima, Trinity posluje prema najvišim standardima. "Pokazali smo da postoji način za proizvodnju ovih materijala na način bez sukoba, bez dječjeg rada, koji je profesionaliziran, i koji plaća poreze i poštuje zajednicu i okoliš, stvarajući radna mjesta i prilike."
Sepo Haimambo, ekonomistica u bankarskoj grupi FNB Namibia, upozorava da afričke nacije moraju biti odlučne u pregovorima s američkim partnerima i ne bi trebale očekivati nikakve usluge. "Očekivati da će se [Amerikanci] pojaviti i pregovarati te predlagati klauzule koje su u najboljem interesu Afrike u ime Afrike bilo bi nerealno", kaže ona. "Stoga se Afrika zaista mora pripremiti za te angažmane i biti vrlo jasna o tome koje [ishode] želi." Haimambo smatra da bi afričke vlade trebale napustiti jednostavne aranžmane "gotovina za minerale". "Postoji prilika da se umjesto toga razmotre različiti okviri", objašnjava ona. "Mogli biste razmotriti sporazume o podjeli proizvodnje, modele zajedničkih ulaganja, sudjelovanje lokalnog kapitala. U konačnici, to onda stvara priliku za afričke zemlje da stvore, možda, suverene fondove bogatstva koji onda mogu ulagati u razvojna područja poput obrazovanja, zdravstva itd."
Haimambo se također zalaže za veću preradu sirovina na afričkom tlu, umjesto pukog izvoza ruda, jer bi to donijelo znatno veće financijske koristi. Jedna američka tvrtka koja slijedi taj model je ReElement Africa, podružnica američke grupe American Resources, koja gradi rafineriju u južnoafričkoj provinciji Gauteng. "Bilo je izuzetno korisno shvatiti da možemo partneriti sa zemljama u Africi kako bismo postavili postrojenja za rafiniranje uz resurs u rudarskim projektima, tako da zapravo možete uhvatiti više vrijednosti, poboljšati vještine radne snage, izgraditi gospodarstvo oko te zone i postaviti temelje za daljnji industrijski razvoj", kaže Ben Kincaid, izvršni direktor tvrtke ReElement Africa.
Ipak, neki smatraju da su SAD mogle biti u još boljoj poziciji. Profesor Lee Branstetter, međunarodni ekonomist sa Sveučilišta Carnegie Mellon, tvrdi da je Washington propustio priliku. Prema njegovom mišljenju, trgovinske carine koje je Trumpova administracija nametnula afričkim nacijama smanjile su entuzijazam za SAD-om diljem kontinenta, i to baš u vrijeme kada je raslo nezadovoljstvo kineskim ulaganjima jer se smatralo da ne donose dovoljno koristi lokalnom stanovništvu. "Da sadašnja administracija nije neselektivno nametnula carine velikom broju afričkih zemalja bez ikakvog očitog razloga, Sjedinjene Države bi vjerojatno bile u boljoj poziciji da iskoriste afričko nezadovoljstvo kineskim projektima", kaže profesor Branstetter.
U budućnosti bi se SAD i Kina mogli suočiti s još jačom konkurencijom u Africi, zaključuje Sepo Haimambo. Ona ukazuje na sve veći interes za kontinent od strane zemalja poput Brazila, Indije i Japana, što najavljuje novu dinamiku u globalnoj utrci za afričkim resursima.