Posljedica pokolja u Winnendenu - hajka na kompjuterske igrice

TRI STVARI dominiraju njemačkom javnošću dan nakon pokolja u Winnendenu i Wendlingenu. Kao prvo, tu je činjenica da je ubojica Tim Kretschmer dan prije svog pohoda najavio ubojstva. Nakon toga, tu su rasprave o sigurnosti u školama i o štetnom utjecaju kompjuterskih igara na mlade ljude, posebno one s ubilačkim tendencijama.

"Zapamtite ime Winnenden"

"Nitko ne vidi moj potencijal. Ozbiljan sam. Imam oružje u sutra ću otići u svoju staru školu i napraviti pravi roštilj. Možda ću čak i pobjeći. Slušajte. Čut ćete me sutra. Zapamtite ime Winnenden", napisao je Kretschmer jučer na jednom chat servisu na internetu jučer. 

Time se Kretschmer pridružuje Pekki-Ericu Auvinenu i Matiju Juhani Saariju, dvojici finskih masovnih ubojica koji su se prije svojih masakara hvalili djelima koja slijede. Kretschmer je navodno mjesecima prije ubojstva roditeljima napisao pismo u kojoj se posebno žalio na jednu od profesorica u školi, koja ga je uzela na zub. Spekulira se da je glavni motiv bio mržnja prema ženama, budući da je veći dio Kretschmerovih žrtava ženskog roda te da je nekoliko njegovih kolega reklo da je mrzio sve žene.

Pitanje kompjuterskih igara

Druga stvar koju se da primijetiti je ponovno povezivanje nasilnih kompjuterskih igara i nasilja kod mladih. Otkrilo se da je Kretschmer bio pasionirani igrač pucačke igrice "Counterstrike", pa se već javila cijela serija psihologa koji upozoravaju na razinu nasilja i izostanak kontrole nad kompjuterskim igrama.

Kompjuterske igre su na loš glas prvi puta došle 2002., nakon masakra u Erfurtu. Tada se otkrilo da je Robert Steinhäuser, autor najvećeg pokolja u srednjoj školi u povijesti, bio ljubitelj igre "Half Life". Nakon erfurtskog masakra nije došlo do zabrane kompjuterskih igara, no u međuvremenu se sklopio cijeli niz studija koji pokazuju kako nasilne igre mogu utjecati na razinu nasilja kod djece, posebno muške djece.

Konačni rezultat vjerojatno neće biti ništa dramatičniji od uvođenja direktive Europske komisije za dodatnim obilježavanjem igara kao neprikladnih za određene dobi, ali to ni u kom slučaju ne sprečava medije da temi pristupe senzacionalistički. Već i sam naslov jednog članka u njemačkom Bildu "Što su igre ubijanja" govori dovoljno o tome. 

Nadzorne kamere u školama?

Konačno, tu je novo otvaranje rasprave o sigurnosti u školama. Njemačka već ima jedan od najstrožih zakona o posjedovanju oružja u cijeloj Europi, ali javljaju se i neki glasovi koji traže dodatne mjere.

Sebastian Edathy, zastupnik stranke SPD u njemačkom Bundestagu, predložio je postavljanje metalnih detektora barem u školama u kojima se otkrilo da učenici imaju oružje. Erdathy je u intervjuu s novinama "Die Welt" rekao kako možda ne treba uvoditi detektore u sve škole, ali kako se treba napraviti nešto da se stane na kraj problemu.

Inače, već prije strogi njemački zakoni o držanju oružja postrožili su dodatno upravo nakon erfurtskog masakra, kad je razjarena javnost od zakonodavaca tražila dodatnu zaštitu. Na to je upozorio predsjednik policijskog sindikata u njemačkoj, Konrad Freiberg.

Friedberg je pak napomenuo kako bi "trebalo razmisliti o postavljanju dodatnih mjera osiguranja u škole". Pri tome je prvenstveno mislio na postavljanje nadzorne opreme kakva postoji u nekim drugim javnim ustanovama.

Svi su se složili oko toga da njemačka ima problem s premalim brojem psihologa u školama, i nekoliko političara je dotaknulo tu temu u novinskim intervjuima. S druge strane, nakon erfurtskog masakra također se upozoravalo na problem nedostatka stručne pomoći u školama, ali za razliku od uvođenja strožih zakona o oružju, na tome se od onda do danas nije napravilo gotovo ništa.