DANAŠNJI pokolj u njemačkoj školi nažalost nije izolirani incident, nego samo jedan od krvavih događaja koji već cijelo desetljeće potresaju svjetsku javnost. Zemlje u kojima su takve stvari najčešće su SAD, Njemačka i u novije vrijeme Finska.

Osim velikog broja stradalih, slučajeve ubojstava u školama povezuju i rasprave, debate i svađe o uzrocima i povodima zločina. Glavni krivac u očima javnosti jako su često internet, televizija, kompjuterske igre i zakoni o kontroli oružja.

Ubojstva na Valentinovo

14. veljače 2008., na Valentinovo, 27-godišnji Steve Kazmierczak otišao je na svoje sveučilište Norther Illinois University, na kojemu je dobio diplomu iz sociologije s tri pištolja i sačmaricom i poubijao 7 ljudi da bi kasnije skončao vlastiti život.

Sve zajedno, sa samim Kazmierczakom je u pucnjavi nastradalo 23 ljudi. Kazmierczak je, u skladu s nekom tradicijom ljudi na ubilačkim pohodima, bio obučen u crno. Jednako tako, nitko nije zaista uspio shvatiti motive ni razlog masakru, budući da Kazmierczak nikad prije nije bio osuđivan za kaznena djela. To je i razlog zbog kojeg je oružje kupio potpuno legalno, u trgovini oružjem. Imao je psihičkih problema, pa su ga roditelji nakon škole poslali u psihijatrijsku ustanovu.

Nedugo nakon ubojstva studenti i novinari su počeli tražiti smisla u mnogim porukama ispisanim po zidovima fakulteta, pokušavajući u svakoj od njih naći neku najavu ubojstva. Pretpostavlja se i da je jedan od okidača bio taj što je prestao uzimati propisane lijekove. No, najzanimljivija od svih je čestitka za Valentinovo koju je Kazmierczak poslao svojoj djevojci.

U njoj piše "Jessica, ti si najbolja! Učinila si tako puno za mene i istinski te volim. Jednog dana ćeš biti odlična psihologinja ili socijalna radnica! Ne zaboravi me!". Jessica Baty, djevojka, kasnije je rekla kako još uvijek voli Kazmierczaka i kako ne može vjerovati da je učinio to što jest.

Najkrvaviji zločin – pokolj na Virginija Techu

16. travnja 2007. dogodio se najkrvaviji ubilački pohod vatrenim oružjem u američkoj povijesti, masakr na Virginia Techu. Tog je dana Cho Seung-Hui, 23-godišnji student književnosti na sveučilišta Virginia Tech u gradu Blacksburgu u krvavom pohodu ubio 32 ljudi i samog sebe.

Iako su mu dijagnosticirani psihijatrijski poremećaji, Cho je posve legalno nabavio dva pištolja te ih iskoristio za pažljivo pripremljeni ubilački pohod, kojemu je prethodila samoubilačka video-poruka.

Nakon što je rano ujutro u spavaonici ubio dvoje studenata, Cho se zaputio u svoju sobu, iz nje uzeo disketu sa svojim snimcima te je preko pošte poslao TV-mreži NBC. Potom je naoružan s dva pištolja i preko 400 metaka došao u dvoranu u kojoj su se održavala predavanja, napao studente i profesore u pet učionica i hodniku. U samo 9 minuta ubio je 32 ljudi, da bi oduzeo život samom sebi. Tih 9 minuta dovelo je Choa u povijest, jer masakr na Virginija Techu je postao najvećim pojedinačnim masovnim ubojstvom počinjenim vatrenim oružjem u povijesti SAD, kao i najvećim masovnim ubojstvom ikada počinjenim na nekom sveučilištu.

Slučaj je postao posebno morbidan kada se objavio manifest u kojem očito poremećeni Cho objašnjava svoju akciju borbom protiv "razvratnih bogatuna". Tragedija je, kao i u mnogim sličnim slučajevima, postala predmetom polemike između zagovornika i protivnika prava na držanje i nošenje oružja u SAD, ali i rasprava oko zakona o privatnosti zbog kojih sveučilište nije znalo da je jedan od njegovih studenata mentalni bolesnik. Da stvari budu još gore, na Choovoj podlaktici bilo je istetovirano Ismail Ax , za što se smatra da je referenca na popularni Xbox, čime su krila dobili i oni koji za ovakve ubilačke pohode optužuju kompjuterske igre.

Manji slučajevi i najpoznatiji

Bilo je u SAD-u i nekoliko "manjih", ali nipošto manje bizarnih slučajeva ubojstava po školama. 2. listopada 2006. je mljekar Charles Roberts u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji ubio pet djevojaka u amiškoj školi, nakon čega je presudio sam sebi.

21. ožujka 2005. je pak u indijanskoj rezervatu u američkoj saveznoj državi Minnesoti 16-godišnji pripadnik plemena Chippewa, inače i pasionirani ljubitelj Hitlera koji je održavao kontakte s neonacističkim skupinama, prvo ubio svog djeda i njegovu partnericu. Nakon toga je krenuo u obližnju srednju školu u kojoj je ubio pet učenika, jednog člana osiguranja i učiteljicu, nakon čega je oduzeo vlastiti život.

No, ono što svima prvo dolazi u sjećanje kad se spomenu ubojstva u srednjim školama u SAD-u je masakr u srednjoj školi Columbine u saveznoj državi Colorado. Masakr u globalnim razmjerima i nije tako velik. Srednjoškolci Eric Harris (18) i Dylan Klebold (17) u svom su pohodu 20. travnja 1999. ubili 12 ljudi i ranili 23, uzevši vlastiti život nakon pohoda. Pri tome su koristili zapanjujuć arsenal oružja, od tempiranih bombi koje nisu upalile kako bi trebale, preko sačmarica do pištolja.

Ono po čemu je masakr u Columbineu postao zaista poznat je medijska buka koja se digla oko njega. Odmah nakon ubojstva krenule su bučne rasprave o kontroli oružja, kulturi nasilja, kompjuterskim igrama, TV-u i internetu. I onda, najpoznatija stvar. Michael Moore, poznati dokumentarist, snimio je svoj film "Bowling for Columbine". Film se samo djelomično držao događaja iz realnog svijeta, uglavnom se bazirao na stavovima redatelja. Film je ubrzo nakon snimanja proglašen najboljim dokumentarcem svih vremena, a Michael Moore postao je svjetski poznato ime.

Ipak, rekord za broj mrtvih u masakru u srednjoj školi drži Njemačka

Istini za volju, kad se masakr u Columbineu usporedi sa slučajem koji se samo 3 godine kasnije dogodio u Njemačkoj, stvari dobiju drukčiju perspektivu.

26. travnja 2002. godine u gradu Erfut u Njemačkoj je gimnazija Johann Gutenberg postala poprištem krvoprolića koje je po broju žrtava dobrano nadmašilo Columbine.

Za razliku od dvojice napadača na Columbine, na školu Johann Gutenberg je nasrnuo samo jedan, ali se ispostavilo kako je 19-godišnji Robert Steinhäuser, bivši učenik te škole, daleko ubitačniji od Harrisa i Naoružan pištoljem Glock 17 kalibra 9 mm i sačmaricu, Steinhäuser je ušao u školu te ubio 13 nastavnika, 2 učenika i 1 policajca prije nego što ga je jedan od nastavnika uspio zaključati u praznoj učionici. Ubojica je tada presudio sebi, te erfurtski masakr s 18 žrtava drži neslavni rekord kao najgore pojedinačno masovno ubojstvo počinjeno u srednjoj školi.

Cijeli je slučaj izazvao šok u Njemačkoj, u kojoj je to bio prvi veliki slučaj nečega što će kasnije postati poznatom pod nazivom "Amoklauf" (mi bismo to preveli kao ubilački pohod). Slučaj u svjetskoj javnosti nije dobio veliku pažnju, dijelom zbog toga što 2002. još nije bilo tako uobičajeno stavljati vijesti iz crne kronike na naslovnice medija, a dijelom i zato što se nikako nije uklapao u stereotipe o "kaubojskoj" i ultranasilnoj Americi nasuprot civilizirane i uljuđene Europe. Jednako tako, lijevi mediji u Europi teško su mogli svaljivati krivnju na klasičnog "Pedra" – dostupnost oružja, budući da Njemačka ima jedan od najstrožih zakona o držanju oružja na svijetu. Nijemci su pak sasuli paljbu na neodgovornost državnih institucija i dodatno postrožili zakone o oružju.

Paklena godina za Finsku

U zadnje su vrijeme korak s Amerikancima i Nijemcima počeli držati i Finci. 7. studenog 2007. je u jednom školskom centru u finskoj regiji Tuusula 18-godišnji maturant Pekka-Eric Auvinen ubio 6 učenika, medicinsku sestru i ravnateljicu škole. Nakon toga se upucao u glavu. Prije ubojstva je mladić snimio video u kojem najavljuje pokolj nazivajući sebe "prirodnim selektorom" i postavio ga na internet.

Skoro pa točno godinu dana kasnije, 23. studenog 2008., je 22-godišnji Matti Juhani Saari, kasnije prozvan "YouTube ubojicom", krenuo na ubilački pohod u srednjoj školi u gradu Kauhajoki. Saari je nosio skijašku masku, torbu s oružjem i pucao na sve što se kretalo hodnicima. Konačni rezultat njegovog pohoda – 9 mrtvih.

U Saarijevom slučaju je sve šokiralo ne samo to što je on na YouTube postavio videozapise u kojima najavljuje ubojstva, s izjavom "Vi ćete umrijeti sljedeći" popraćenom pucanjem iz pištolja, nego i to što ga je policija upravo zbog videozapisa 24 sata prije ubojstava privela i pustila bez optužbe.

Finska je ostala šokirana zbog nasilja, a argument svima koji za ubilačke pohode krive kontrolu oružja svakako je činjenica da je u Finskoj do ubojstava iz 2007. minimalna dob za dobivanje privremene dozvole za držanje oružja bila 15 godina. Nakon tog tragičnog incidenta finska je vlada prihvatila direktivu Europske unije koja pomiče tu granicu na 18 godina, no Finska je i dalje zemlja s 1,6 milijuna komada registriranog oružja treća na svijetu, odmah nakon SAD-a i Jemena.