Foto: Facebook/ Ivan Pernar
Svijetom vladaju Iluminati koji žele jedinstvenu svjetsku vladu i Novi svjetski poredak ili pak čovjekoliki gušteri. Vanzemaljci su stalno negdje oko nas i među nama, no vlasti to nastoje zataškati jer imaju nekakve koristi od njih. Ljudi nikada nisu bili na Mjesecu, misija Apollo snimljena je u pustinji na Zemlji u režiji Stanleya Kubricka, kultnog redatelja Odiseje u svemiru 2001., a sve u svrhu ostvarenja nadmoći u hladnom ratu. Terorističke napade 11. rujna zapravo su organizirale američke vlasti kako bi imale opravdanje za svoje imperijalističke intervencije. Holokaust se nikada nije dogodio, on je samo židovska propaganda. Tragovi koji u zraku ostaju za mlaznim avionima zapravo su kemikalije kojima nas vlasti zaprašuju kako bi kontrolirale naše umove itd.
Pobornici teorija zavjera one koji ne vide takve njima očigledne ispredene mreže smatraju priglupima ili naivcima. I obratno.
Iluzorni uzorci
Znanstvenici, osobito psiholozi, već godinama pokušavaju otkriti što je to što neke ljude čini posebno sklonima teorijama zavjera. Jedno novo istraživanje konačno je otkrilo da iza te sklonosti stoji specifičan način razmišljanja uobičajen za sve ljude. Jedina je razlika u tome što ga teoretičari zavjera koriste u značajno prevelikoj mjeri.
Tim znanstvenika sa Sveučilišta Vrije u Nizozemskoj i Sveučilišta u Kentu u Velikoj Britaniji utvrdio je da su teoretičari zavjera zapravo navučeni na nešto što se naziva 'percepcijom iluzornih uzoraka'.
„Ljudi često imaju iracionalna uvjerenja koja generalno definiramo kao neutemeljene, neznanstvene i nelogične zaključke o svijetu“, pišu autori studije.
„Mada postoje mnoga iracionalna vjerovanja, vjerovanje u teorije zavjera i u nadnaravno posebno su rašireni među običnim ljudima bez patologije“, ističe tim.
Drugim riječima, teoretičari zavjera nisu luđaci već normalni ljudi, samo s osobitim viđenjem svijeta.
Korisna prilagodba
Prepoznavanje uzoraka i smisla u svijetu koji nas okružuje zapravo je evolucijski korisna stvar. Čovjek se može na odgovarajući način zaštititi od predatora ili neprijatelja ako je naučio uočavati i prepoznavati neke znake njihove nazočnosti, neke detalje koje će povezati kao uzroke i posljedice. To će, primjerice, biti razlog zbog kojeg ćemo iskrivljenu tamnu crtu na tlu nerijetko interpretirati kao zmiju. Ako pritom ponekad i pogriješimo, pa se pokaže da je bila riječ o običnoj iskrivljenoj grani ili konopcu, nikome ništa. No ako smo u pravu, ta nam sposobnost može spasiti život.
Problem je 'samo' u tome što je kod ljudi sklonih vjerovanju u nadnaravno i teorije zavjera 'percepcija iluzornih uzoraka' pretjerano izražena.
Kako to pretjerivanje izgleda u svakodnevnom životu? Primjerice, može vam se dogoditi da sanjate neku stariju osobu i zapamtite san. Ako vam potom drugi dan neki rođak javi da vam je umro stariji član obitelji, možda ćete povjerovati da snovi mogu predviđati budućnost. Pritom ćete, naravno, zaboraviti sve one druge snove koji nisu prorekli ništa, uključujući i sve snove sa starijim ljudima nakon kojih nitko nije umro. To je znak da je 'percepcija iluzornih uzoraka' u petoj brzini.
Pretjerivanje i vjerovanje
Britansko-nizozemski tim nije prvi koji je došao na ideju da bi problem mogao biti u 'percepciji iluzornih uzoraka'. Barem jedan od problema. Takva pretpostavka relativno se uobičajeno oslovljava u osvrtima na teorije zavjera, a evolucijski psiholozi često je spominju u kontekstu nastanka religijskih vjerovanja. No začudo, na tu temu praktički nitko do danas nije proveo ozbiljniju studiju.
U novom istraživanju objavljenom u časopisu European Journal of Social Psychology, znanstvenici su proveli cijeli niz eksperimenata u kojima je sudjelovalo 264 odraslih Amerikanaca. U prvom eksperimentu nastojali su ocijeniti snagu vjerovanja sudionika u postojeće i izmišljene teorije zavjera na ljestvici od 1 do 9.
Primjerice, među postojećim zavjerama navedeno je lažno slijetanje na Mjesec, a među izmišljenima teorija prema kojoj ekstrakt 'testiculus taurus' sadržan u napitku Red Bull ima nepoznate nuspojave.
Nakon ove procjene snage vjerovanja u nadnaravno i teorije zavjera, znanstvenici su proveli eksperimente u kojima su pokušali vidjeti hoće li sudionici s visokim ocjenama biti skloniji uočavanju uzoraka u potpuno nasumičnim događajima generiranim bacanjem novčića. Pokazalo se da su doista nalazili više uzoraka od ostalih, sve u skladu sa svojim visokim ocjenama.
U sljedećem koraku od sudionika se tražilo da prepoznaju uzorke u umjetničkim djelima Victora Vasarelya, mađarsko-francuskog umjetnika, jednog od začetnika op arta, poznatog po korištenju geometrijskih uzoraka i stvaranju optičkih iluzija (slika dolje). Sudionicima su također predstavili djela Jacksona Pollocka koji je svoje slike stvarao relativno nasumičnim, tek djelomično kontroliranim izlijevanjem mlazova boja iz kantica.
Zanimljivo je da su poklonici nadnaravnog i teorija zavjera bili skloniji uočavanju uzoraka upravo u djelima Pollocka u kojima su oni bili više umišljeni nego u djelima Vasarelya.
Autori ističu da je njihova studija dala prilično uvjerljive argumente da je naša potreba da nađemo neki smisao u svijetu kod ljudi sklonih nadnaravnom i teorijama zavjere pretjerano izražena.
„Zaključili smo da je percepcija iluzornih uzoraka centralni kognitivni sastojak vjerovanja u teorije zavjera i nadnaravne pojave“, piše britansko-nizozemski tim.
Doba alternativnih činjenica
Dr. sc. Igor Mikloušić, postdoktorand na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i predavač na kolegiju Parapsihologija na Hrvatskim Studijima Sveučilišta u Zagrebu na kojem se mlade psihologe uči o uzrocima i posljedicama paranomalnih vjerovanja, kaže da je nova studija vrlo zanimljiva.
„Ona se nadovezuje na spoznaje o evolucijskoj funkciji i korijenima paranormalnih vjerovanja koja su predmet novog i zanimljivog polja Kognitivne znanosti religije“, kaže za Index Mikloušić.
„Studija se javlja otprilike u isto vrijeme kao i jedna druga slična koja je pokazala kako postoji još jedna komponenta koja navodi ljude da usvoje razne teorije zavjera, a to je potreba za jedinstvenosti. Za ilustraciju, postoje dvije karakteristične izjave koje su istinite za većinu ljudi:
- Svi smo jednaki - Svi želimo iste stvari; sklonište, hranu, društvo i utjehu, i svi smo na ovome svijetu tek jedan kratki trenutak u vremenu.
- Ti si jedinstvena osoba - Specifični detalji tvog života čine te posebnom i jedinstvenom osobom, a detalji tvog života nisu isti kao oni drugih ljudi.
Čini se da su osobe koje se više pronalaze u drugoj izjavi ujedno i osobe koje su sklonije vjerovati u teorije zavjera. Objašnjenja za to su različita, ali čini se da 'specifična znanja' koja teorije zavjera pružaju, odgovaraju blago narcisoidnim pojedincima jer im omogućuju da se osjećaju posebnijim – prosvjetljenijim, za razliku od ostalih 'ovaca' koje ne razumiju kako svijet zaista funkcionira. Kod ovih uvjerenja posebno je prikladno to što za njihovo stjecanje ne treba uložiti veliki trud - par sati provedenih na YouTubeu i rođen je novi ekspert“, ističe Mikloušić, koji smatra da je odlično da se fokus znanstvenika ponovno vraća na teme kao što su paranormalna vjerovanja i teorije zavjera.
„To je možda samo nuspojava ulaska termina fake news u mainstream medije, no i kao takva, ova pažnja je dobrodošla. Naime, i davno prije fake news fenomena, različita pseudoznanstvena uvjerenja i teorije zavjera – poput recimo cijele histerije oko GMO hrane ili cijepljenja - dopirala su do velikog broja ljudi i uzrokovala puno patnje te ponekad tragičnih ishoda. Sljedeći izazov je naravno kako alate kritičkog promišljanja, koji bi ljude obranili od ovakvih zabluda, implementirati u školstvo. Nažalost, s obzirom na to da je samo kritičko mišljenje teško definirati, a kamoli naučiti, te s obzirom da znamo kako su paranormalna vjerovanja vezana uz našu ličnosti i da služe zadovoljavanju određenih emotivnih potreba, bitka je vjerojatno već unaprijed izgubljena“, poručuje naš evolucijski psiholog.