ONO ŠTO je u švedskoj politici još donedavno bilo malo vjerojatno, a prije koju godinu i nezamislivo, počelo se ostvarivati. Švedski demokrati, nacionalistička stranka s desnog ruba političkog spektra, izjednačila se u anketama s vladajućim Socijaldemokratima, a prema nekim anketama i postala vodeća stranka u Švedskoj. Relevantna ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da bi potkraj 2019. godine za Švedske demokrate glasala četvrtina birača, a njihov stranački vođa Jimmie Åkesson je i političar kojem švedska javnost najviše vjeruje.
Podsjetimo, radi se o stranci koja je na prvim parlamentarnim izborima po osnivanju 1988. godine u cijeloj zemlji dobila samo 1118 glasova. Prije 10 godina Švedski demokrati bili su na 5,7 posto glasova, a na posljednjim parlamentarnim izborima, u rujnu 2018. godine, dobili su 17,53 posto glasova, odnosno 62 od ukupno 349 mandata. Vladajućima za utjehu ostaje činjenica da prema posljednjih anketama ni desnica trenutačno ne bi imala dovoljno mandata za izbornu pobjedu.
Što su Švedski demokrati učinili da u kratkom vremenu pridobiju tako mnogo švedskih birača?
Ništa konkretno, ali uspjeli su nametnuti pitanje imigracije kao središnje u švedskom društvu i uvjeriti mnoge Šveđane da uzroke problema u zdravstvenom sustavu i porast organiziranog kriminala treba tražiti u imigracijama. Pritom im je na ruku išla i trenutačna pomalo rašomonska situacija u švedskoj politici, a to je da socijaldemokratska vlada provodi uglavnom centrističku politiku (prema dogovoru s dvjema manjim strankama centra iz siječnja ove godine koje premijera Stefana Löfvena održavaju na vlasti) i to uz budžet sastavljen prema mjerilima desnice.
U takvim okolnostima, Löfvenovi Socijaldemokrati morali su povući kočnicu i smanjiti broj azilanata, odnosno prilagoditi broj novopridošlih prosjeku ostalih zemalja Europske unije. Osim toga, tisuće ljudi kojima je azil odbijen ili su izgubili pravo legalnog boravka u Švedskoj, vraćeno je u bliskoistočne zemlje.
"Moramo smanjiti broj ljudi koji traže azil u Švedskoj. Treba nam dugoročno održiva migracijska politika. Oni kojima azil bude odobren, trebaju se što je brže moguće uključiti u švedsko društvo, što prije naučiti jezik i pronaći posao. Oni koji budu odbijeni, moraju se vratiti u domovinu", rekao je nedavno Löfven za dnevni list Sydsvenskan.
Azilanti s Bliskog istoka imaju vrlo malo veze s organiziranim kriminalom
Švedski demokrati učinili su sve kako bi upravo u izbjeglice, azilante i migrante uprli prstom kao ljude koji stoje iza širenja organiziranog kriminala i nasilja sa smrtonosnim posljedicama.
Iako je stopa ubojstava danas bitno niža nego što je bila, primjerice 80-ih i 90-ih godina, činjenica je da gotovo nema dana da se na ulicama švedskih gradova ne čuje pucnjava, a ni eksplozije improviziranih ili ručnih bombi nisu rijetkost. "Val nasilja" ili "Ulični rat" pretjerivanja su koja prilične naslovnicama tabloida, no stopa kriminaliteta sa smrtnim posljedicama nije na razini koja bi se očekivala od zemlje blagostanja poput Švedske.
Nedavno istraživanje dnevnog lista Dagens Nyhetera pokazuje da su Åkessonovi sljedbenici u pravu, ali samo djelomice. Samo četvrtina počinitelja teških kaznenih djela rođena je u Švedskoj od švedskih roditelja, 41 posto rođeno ih je u Švedskoj s jednim ili oba roditelja stranog podrijetla, a 35 posto počinitelja rođeno je u inozemstvu. Međutim, čak 89 posto počinitelja koji su rođeni u inozemstvu u Švedsku se doselilo prije 2010. Što znači da azilanti s Bliskog istoka imaju vrlo malo veze s organiziranim kriminalom.
"I ja sam podjednako ljutit na organizirani kriminal i na bande koje to rade. U takvoj situaciji nije čudno da se nezadovoljstvo javnosti okreće prema stranci koja sjedi u vlasti", rekao je premijer Löfven prije nekoliko dana za Švedsku nacionalnu televiziju (SVT).
Javna smaknuća i ulični obračuni jednostavno su neprihvatljivi u Europskoj uniji u 21. stoljeću
Policijski podaci ukazuju da iza gotovo svih pucnjava stoji 50 aktivnih kriminalnih skupina u Švedskoj koje imaju oko 1500 članova i čiji je glavni interes trgovina drogom. Među žrtvama su u pravilu pripadnici bandi (često tinejdžeri) ili povezane osobe, odnosno rijetko stradaju obični građani. Međutim, ubojstvo mlade liječnice Karolin Hakim, usred bijela dana na ulici ispred njenog doma u Malmöu, dok je u rukama držala svoje dvomjesečno dijete, zgrozilo je švedsku javnost. Iako ni za to ubojstvo, kao ni tri četvrtine svih drugih, nisu pronađeni počinitelji, policija vjeruje da bi se moglo raditi o osveti njenom suprugu koji je sudjelovao u pljački šest milijuna eura u Danskoj, a plijen nikad nije pronađen.
"Čovjek se mora zapitati na kojoj je planeti živio Löfven sve ove godine dok se Švedska mijenjala, a sad dolazi pred kamere i najozbiljnije kaže kako imigracijska politika nije imala utjecaj na porast organiziranog kriminala. Njemu nedostaje kontakt sa stvarnošću. Jedna od prvih stvari koje sam naučio na političkim znanostima bila je da kulturalno i etnički podijeljene zemlje imaju nižu razinu kohezije, blagostanja i demokracije nego homogene zemlje", rekao je Jimmie Åkesson krajem studenoga za Dagens Nyheter.
Kakvi god bili motivi i uzroci, javna smaknuća i ulični obračuni jednostavno su neprihvatljivi u Europskoj uniji u 21. stoljeću. Vlasti u posljednjih nekoliko mjeseci aktivno rade na mjerama za suzbijanje organiziranog kriminala. Uspostavljena je suradnja s njemačkom i američkom policijom, broj policijskih službenika u stalnom je porastu, pooštrene su kazne za neka kaznena djela, a policija je u Malmöu čak organizirala tajni sastanak s predstavnicima poznatih kriminalnih skupina kako bi pokušala ishoditi da svoje nesuglasice ne rješavaju oružanim sukobima. Rezultati su zasad mršavi.
Imigranti će uvijek biti njihovi glavni krivci
Švedski demokrati, dakle, nisu bez solidnih argumenata kad govore o problemima koje nosi intenzivna imigracija. Međutim, tekst objavljen u njihovu stranačkom glasilu SD-Kurirenu 1993. godine ukazuje na to da će imigranti uvijek biti njihova glavna meta i glavni krivci za nevolje u društvu, bez obzira na etničku pripadnost ili društvene okolnosti: "Masovno useljavanje prijeti uništiti našu nekoć sigurnu i harmoničnu svakodnevicu, našu domovinu. Primjerice, u Göteneu (grad u središnjoj Švedskoj) međusobno ratuju skupine iz bivše Jugoslavije pa se ljudi jedva usuđuju izaći na ulice. Agresivna djeca useljenika slušaju Public Enemy, nose majice s natpisima 'Mi ćemo biti gazde 2000. godine' ili 'Black power'. Kad ih osude za fizički napad, silovanje ili ubojstvo, masovni mediji obično o tome šute".
Nekoć su, dakle, u očima švedske radikalne desnice za širenje kriminala bili krivi Jugoslaveni (a prije njih valjda Finci i Talijani), danas su njihovu ulogu dobili Sirijci, Iračani ili Afganistanci.
Kad će meta napokon postati kriminalci, mafijaši i dileri drogom, a ne narodi i etničke skupine?