Kada Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pošalje priopćenje medijima u kojima hladno, birokratski govori kako je "podiglo pred Županijskim sudom u Zagrebu novu optužnicu protiv šestero hrvatskih državljana" u slučaju Agrokor, to znači da i mene koji ovo pišem i vas koji ovo čitate, i općenito sve građane Hrvatske – DORH želi napraviti blesavim!
Zašto? Zato jer su podigli optužnicu nakon osam godina. Ponavljam – osam godina! Dakle, suđenje još nije ni počelo. Cijela stvar govori samo i isključivo o tome kako je pravosudni sustav ove države uništen, sa svim posljedicama koje idu uz to.
Zamislite da ste neki stranac koji planira uložiti kakve veće novce u Hrvatsku. Odete na sastanak s odvjetničkom ekipom i tamo vam lijepo kažu: "Znate, ako stvari krenu loše i netko vas pokuša prevariti, trebat će im za ozbiljniju stvar osam godina za podignuti optužnicu, onda će suđenje trajati još valjda desetak i uz malo sreće – do pravde dođete nakon 20 godina!
Uz DORH koji radi ovako kako radi, uz cijeli pravosudni sustav koji radi ovako kako radi, u ovu zemlju će ulagati samo "kontroverzni poduzetnici" koji poslovni problem riješe tako da nekoga provozaju u prtljažniku. Ili u boljem slučaju, ulagatelji koji će se osloniti na politiku kod rješavanje problema – a onda imamo nepotizam, namještanja poslova, svemoćne lokalne šerife i sve što uostalom imamo.
Podsjetimo se - kaznenu prijavu protiv bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića podigla je još 2017. privremena uprava koja je posrnuli koncern preuzela nakon donošenja posebnog zakona. Ono što se događalo narednih godina – tužna je priča o neradu i nekompetitivnosti Državnog odvjetništva.
Gdje je krivnja DORH-a? Ključno i jako skupo plaćeno financijsko vještačenje proglašeno nezakonitim (s vrlo valjanim razlozima) pa je rađeno novo. Onda je optužnica dva puta dorađivana, jer je bila toliko loša da je sud praktički rekao: "Molimo vas, nemojte i vas i nas sramotiti s ovime."
Osam godina za optužnicu. Dovoljno da se dijete rodi, krene u školu i nauči čitati, taman da ti pročita vijest da su tek sad podignuli optužnicu. Ako već imate juniora sa srednjom – dovoljno da upiše pravni fakultet, ponosno iziđe iz zgrade s diplomom magistra prava, stekne iskustvo i počne pripremati pravosudni ispit.
Najvažnije – osam godina dovoljno je da više nikoga nije briga. Agrokor i Todorić danas su fusnota u općem zaboravu, već pomalo mutni podsjetnik vremena kad su se milijarde slijevale niz mramorne stepenice Kulmerovih dvora. Podsjetnik epohi kada su ljudi sumnjiva ukusa i još sumnjivije etike postajali "gospodarstvenici" slizani s državom, dok su zakoni bili rastezljivi a Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja uspavana, mirna i krotka.
Agrokor je bio pokušaj stvaranja nove klase, nove hrvatske gospode: ljudi koji stanuju u dvorcu iznad grada, s ložom u HNK, i zakupljenim lovištem u Moslavini, do kojeg se dolazilo helikopterom crvene boje, boje kompanije.
Agrokor je bio pokušaj stvaranja nove feudalne klase, ali bez da se pet generacija moraš mačem boriti za kralja i carevinu. Ovdje se vlastela rađala iz salona Banskih dvora, iz unosnih večera s pravim ljudima, daleko od znatiželjnika, u lovačkom domu moslavačkih šuma. Vlastela bez tradicije, ali s PowerPoint prezentacijama, KPI-ima i offshore firmama. Bez krvi na maču, ali s poznavanjem pravih ljudi. Gospoda iz kataloga, čije je bogatstvo imalo sjaj, ali nije imalo dubinu.
Bez države i politike, Agrokor nikada ne bi postojao. Ne u tom obliku, ne te veličine. Nijedna banka ne bi godinama gledala kroz prste bez političkog klimanja. Nijedan regulator ne bi šutio preuzimanje cijelih industrija da mu politika nije naredila "pusti ih". Nijedan medij ne bi pisao gadljive tekstove o ljubljenju bika među rogove, da nije znao kome duguje oglasni prostor.
Agrokor nije izrastao unatoč državi, nego upravo zato što je bio njezin projekt. Projekt države koja se klela u tržište, a stvarala privatne monopole.
Kada je sve, kao što to biva kad država odluči uzeti upravljanje privredom u svoje ruke otišlo kvragu, kada su dugovi pojeli ne samo bilancu, nego i mit o novom hrvatskom plemstvu s ljudskim licem i crvenim helikopterom, što je ostalo? Priopćenje DORH-a gdje se precizno navodi: "Iz podignute optužnice proizlazi da sveukupna šteta za trgovačko društvo A d.d. iznosi 179.289.684,65 eura." Bez i jednog slova zašto su bili tako nesposobni! Zašto im je trebalo osam godina?
Usput su negdje pogubili i više od pola optuženih. Sada je navedeno samo šest okrivljenih osoba. Znate li što će biti s ovima koji su "ispali" iz optužnice? Dat ćete im pare, peneze, novce, kako god volite. Vi koji ovo čitate. Jer, obrana devet ljudi od kojih je DORH sada odustao ide na teret državnog proračuna. Grešku DORH-a ćemo svi mi lijepo platiti, jer će odvjetnici svih devetoro sada svoje usluge, nimalo jeftine, naplatiti od države. S kamatama.
Suđenje još nije počelo. Ovo je tek – optužnica. Godine će proći dok ne dođe prvostupanjska presuda, a onda žalba i drugi stupanj. Proći će još barem desetljeće do kraja postupka. Ono dijete rođeno već davne 2017. godine, kada je postupak počeo, krenuti će u srednju, doživjeti prve ljubavi i prva razočaranja – a mi nećemo još imati ni prvostupanjsku presudu.
Jednog dana će doći i ta presuda. Prvi, pa drugi stupanj. Valjda. Ako se ne vrati na ponovno suđenje, tko zna kako i koliko će sve to ići. Tko zna kakva će presuda biti i koliko će od ovih preostalih biti na kraju osuđeno. Hoće li uopće svi dočekati kraj postupka? Na kraju nikome više neće biti bitno. Pravda ima svoj rok. Sudski postupak ima svoj vremenski smisao. I pitanja političarima koji su stvorili Agrokor imaju vremenski okvir. Nakon dva desetljeća ni ta odgovornost politike više neće imati smisla.
Agrokor je krivnja države. Krivnja politike. No ta krivnja će biti izbrisana i to najboljom mogućom gumicom – gumicom vremena, onom gumicom koja ne zaobilazi nikoga od nas. Osam godina se dizala optužnica, suđenje će valjda desetljeće. Sve kako bi se pokazalo da se nešto radi, a da nitko ne bi postavio nezgodna pitanja.
Cijela je ta priča, i Agrokor sam, i optužnica koja se dizala osam godina, i suđenje koje tek predstoji, pravna je i moralna katastrofa jednog društva. Kada jednog dana i saznamo u presudi tko je, ako i koliko maznuo – nikoga neće biti briga. Tog novca davno više neće biti. Ni nekih ljudi više neće biti.
Pravda oko Agrokora će se raspršiti u neminovnosti prašine vremena. Ako ne vjerujete, stavite podsjetnik u mobitel na današnji dan za deset godina. Napišite samo: presuda Agrokor.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala