IZGLEDA da dobra, stara "snaga volje" nema previše utjecaja na naše ponašanje, tvrdi stručnjak i autor knjige "The Power of Habit: Why We Do What We Do in Life", Charles Duhigg, a najnovija istraživanja također idu u prilog njegovim tezama.
Naime, mozak voli rutinu jer ona je jednostavna za procesuirati pa samim time "čuva" naše neurone odgovorne za odlučivanje i rješavanje problema poput onih jutarnjih kad ne znamo što bismo obukle.
Navike radimo bez razmišljanja: "Bez navika naš bi mozak bio preopterećen suvišnim detaljima", tvrdi Charles. Njima pojednostavljujemo naše živote i čuvamo se od stresa i bespotrebnog trošenja energije.
No kako ih se onda riješiti? Sudeći prema Duhiggu, trik je u tome da loše ponašanje zamijenite onim boljim. Sve navike, radilo se o lošima ili dobrima, mogu se rastaviti na tri komponente koje tvore svojevrsnu petlju.
Sve započinje sa osjećajem žudnje, nastavlja se na određeno vrijeme kad se ta navika "mora" odraditi, a završava osjećajem zadovoljstva ili olakšanja. Ključ je u nagradi, odnosnu dobrom osjećaju koji dobivamo nakon što smo, naprimjer, zapalili cigaretu. Fokusirajući se na nagradu, naš mozak povezuje pozitivne emocije s navikom. Zapravo bismo trebali istražiti zbog čega se osjećamo dobro nakon što smo "zapalili" ili otišli popiti kavu na špicu. Je li u pitanju socijalni aspekt ili pak opuštanje? Što god da bilo, štetno se može zamijeniti dobrim, a nagrada može ostati ista.
Možda smo malo skeptični jer ovo zapravo zvuči dosta lako za sprovođenje u djelo. Što je onda dosad sprječavalo ljude da se lako riješe starih i loših navika? Charles vjeruje kako odgovor leži u činjenici da su ljudi previše vremena trošili na snagu volje koja ne luči željene rezultate jer se radi o donošenju čvrstih odluka koje mogu izazvati vrlo stresne situacije i promjene. Dok, s druge strane, navike ne zahtijevaju snagu volje - one su pokrenute mehanikom automatizma.
Dakle, sve što je potrebno jest loše zamijeniti dobrim, samo pripazi na sistem nagrađivanja koji mora ostati više-manje isti.