Foto: Ilustracija Index

MJESEC i pol dana veze, a Dorian i ja smo već jako dobro uhodani par: Usavršila sam omjer vode, šećera i mlijeka potrebnih za njegovu savršenu kavu, odlučili smo da se jednostavno ne slažemo u svađi Star Trek vs. Star Wars, a incident s prdenjem od prošlog tjedna nas je pretvorio u opuštenije, normalnije ljude. Čak sam u njegov stan ponijela tampone, koje držim u ladici noćnog ormarića. Tampone koje sam, prema kalendaru, trebala početi koristiti još prije tjedan dana! O jebem ti sunce!

A možda...

Nikad ne kasnim, nikamo, ikad. Čak i kada bi zbog više sile trebala zakasniti na dogovor 15 minuta, dogodi se da osoba s kojom se nalazim kasni 20 minuta. Većina mojih prijatelja mi se ruga da moje tijelo jednostavno nije fizički sposobno za kašnjenje, što je dobra stvar, jer  to često znači da ću upiknuti najbolji stol u restoranu. Ovaj puta ne samo da kasnim, nego bi u tom istom restoranu mogla jesti za dvoje. "Ajme dobit ćeš beeeeebuuuuu" - presretno je zaurlikala na telefon moja prijateljica Tea koja obožava držati, dragati i voziti u kolicima malu djecu, dokle god su tuđa. "Super su ti meni bebe, al ne na dugi rok - ja ih želim podragat, poljubit, malo im tepat, i onda otić doma u svoj prekrasni, čisti, tihi stan i popit čašu vina, bez da moram mijenjat pelene" - Tein trenutni stav o djeci ne razlikuje se puno od mog. Želim li djecu jednog dana? Naravno, curicu i dečka, već znam i kako će se zvat, koje će sportove trenirat i čime će se bavit kad odrastu. Želim li dijete kroz 8 mjeseci? Apsolutno ne. Kroz 8 mjeseci želim posjetit New York, dokazat Dorianu da je Star Trek puno bolji od Star Warsa i naučit bočno parkirat. Skromni planovi, bez dojenja. Umjesto da kupim test za trudnoću, počela sam Googlati sve moguće simptome trudnoće. Samo zato što mi menga kasni taman kad sam prestala piti tablete, ne znači da sam trudna. Možda sam gladna. Možda je južina. Možda sam ušla u menopauzu. Možda je recesija i u jajnicima.

Dva posto?!

Googlala sam u koliko su posto slučajeva kondomi neučinkoviti: 2 posto! To je puno! To znači da u dvorani u kojoj je sto ljudi, dvoje od njih statistički nije trebalo biti tamo. Sigurna sam da su odrasli u domu punom ljubavi unatoč tome što nisu planirani, ali brojevi govore svoje. Možda je to neki postotak koji je industrija kondoma dogovorila sa Crkvom: Mi vama 2 posto neispravnosti, vi odobrite upotrebu kondoma - marketinški gledano, ima smisla. Čudnije stvari su se dešavale u svrhu unaprjeđenja prodaje. Dobila sam veliku potrebu da tužim nekog, ali kog? Dorianova jaja? Reklamu za kondome na kojoj ni u jednom trenutku ne kažu: By the way, dvoje od sto ljudi neće imat koristi od našeg proizvoda, ali ne možemo znati koje dvoje. Sretno!? Svog ginekologa koji mi je baš prije 3 tjedna rekao da bi mogli malo pauzirati uzimanje tableta? Što je najgore, ne smijem ni zapaliti cigaretu da se smirim, jer pretpostavljam da fetusi nisu veliki fanovi nikotina. Da se razumijemo, oduvijek sam bila svjesna da kondomi ne nude 100-postotnu zaštitu, ali nekako uvijek misliš da ti nećeš bit u tih 2 posto. Kao što se nadaš da te policija neće vidjet da pričaš na mobitel dok voziš. Ali vide te, jer Murphyev zakon želi da te vide.

Posvuda su!

Kad si paranoični shizofreničar, misliš da te svi gledaju i slijede - kada misliš da si trudan, vidiš bebe posvuda. Do prije 2 tjedna bi prošla kraj neke mame s kolicima i pogledala joj u cipele, sad vidim samo djecu na sve strane! Njihove slike na vlažnim maramicama, Čokolinu, toalet papiru, kolica posvuda, grad pun trudnica koje kao da su se namjerno našle i sad šetaju samo da ih ja vidim, na TV-u Sulejmanova Hurem koja je standardno trudna svakih 5 epizoda… Čak i ona rečenica na razglasu u tramvaju: "Ustupite mjesto majkama s djecom" zvuči kao kozmička urota koja ti naglašava da tvoji kondomi nisu bili ispravni. O simptomima da ne pričam: Na forumu sam pročitala svašta - od toga da se trudnicama često piški (podatak koji je svako moje pišanje pretvorio u još jedan dokaz o tome da piškim za dvoje), o neobjašnjivoj želji za kiselim krastavcima (što je osiromašilo moje sendviče jer se vodim logikom - ako ne jedem krastavce, nisam trudna), pa do priča o bolovima u leđima - naravno da me i najmanja naznaka boli uvjerila ne samo da sam trudna, nego da vjerojatno nosim blizance. Svaka pjesma na radiju koja u sebi sadrži riječ "baby" bila je kao namjerno tempirani svemirski prc, namijenjen samo meni.

Razmišljaj pozitivno, tj. negativno

Kada mi se kao klinki rasklimao zub i trebalo ga je izvaditi, otišla sam spavati u nadi da ću se probuditi i da će problem nestati. Buđenje je značilo da ga još uvijek treba iščupati, a tog sam dana odlučila da nikada neću izbjegavati probleme. Umjesto da Googlam dokaze da nisam trudna, moram prošetati do ljekarne i kupiti 100 testova za trudnoću, od kojih 2 vjerojatno neće pokazivati točan rezultat. Drugih 98 hoće. Ne kažem da Dorian ne bi bio super tata, ali ajmo prvo vidjet kakav je dečko. Bilo bi nezgodno da skužimo da si ne pašemo i da mali Batman odrasta s posvađanim roditeljima. Moram još vidjeti  kako Dorian stoji s imenom Batman, a to nije razgovor koji imaš nakon mjesec i pol dana veze. Nadam se da ga nećemo morati imati. Ne još. Uglavnom, razmišljat ću negativno.

Predhodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.