Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

IDEMO na izlet! Dorian je na jednom portalu za grupnu kupovinu kupio izlet u Budimpeštu, i iako sam razmišljala o tome da mu ovaj vikend kažem za svoj mali incident na Halloween tulumu, mislim da ću odgoditi taj razgovor. Put do Budimpešte i natrag ne bi bio zabavan kada bi znao da sam imala tuđi jezik u svojim ustima. Ovaj put će nam dobro doći, nismo se baš viđali otkad sam počela raditi za ozbiljno, a radni dan od 12 sati ne pomaže ni našem seksualnom životu. Probali smo phone seks, što je nezgodno jer ja svaki put zaspem usred razgovora. U Budimpeštu definitivno nosim Red Bull. On, ja i njegov prijatelj Tom Selleck (novi nadimak za brkove koje je počeo furati inspiriran pokretom Movember) - bit će super!

Meglepetés!

Dva dana u Budimpešti za muškarca i ženu znači dvije potpuno različite stvari: Dorian je ponio malu torbu u koju je stavio dvije majice i par bokserica, ja bih najradije ponijela sve iz ormara. Traperice za po gradu i par majica. I još debela vesta za svaki slučaj. I gumene čizme, za kišu. I crne kože čizme. I tenisice za po gradu ak bude sunce. Šal. Kapa. Deset pari gaća. Grudnjaci koji pašu uz svake gaće. Čarape, haljina, najlonke, još jedne najlonke ak se ove poderu, kaput, sportska jakna, sve naušnice (koje nikad ne nosim, ali možda baš sad počnem), šampon, regenerator, gel za tuširanje, mlijeko za tijelo, dezić, četkica za zube, fen, pegla, Kindle (jer ću siiiigurno čitat tamo), boca za vodu, pekmez (jer šta ak na doručku neće bit ništa dobro), ručnici za svaki slučaj, ko zna kakvi su u hotelu, tablete za glavobolju, proljev, protiv zatvora, sirup za kašalj, kapi za nos, toplomjer… Nakon što sam napravila popis stvari koje bi trebala ponijeti da zadovoljim sve moguće opcije, skužila sam da će me Dorian vjerojatno ostaviti nasred ceste s prekooceanskim koferom i otić u Gulaš land bez mene. Ako moja frendica Marija uspijeva sve stvari za tjedan dana strpati u mali neseser, uspjet ću i ja. Jest ću pekmez iz hotela i bok. Stavila sam u malu torbu dvije majice, 4 pari gaća (od kojih se samo jedne poklapaju s grudnjakom koji imam), osnovne stvari za osobnu higijenu, i bok! Dorian će bit oduševljen što ima tako jednostavnu, minimalistički nastrojenu curu. Samo ne smijem zaboravit putovnicu (to mi se nekoliko puta dogodilo, i nikada nije bilo ugodno) - morat ću se jako dobro skoncentrirat na nju. Torbu sam zatvorila, odložila ju pored ulaznih vrata, a tamo me dočekala i u nedjelju navečer kada sam se vratila iz Budimpešte. Od silne koncentracije na putovnicu, uspjela sam otić na put i zaboravit odjeću.

Mađarski seks je najbolji seks!

Na pola puta do Budimpešte sam shvatila što sam napravila. Nemam čistih gaća, nemam četkicu za zube, a haljina koju sam spakirala za subotnji izlazak se do sada u torbi vjerojatno pretvorila u zgužvanu krpu. Najbolji dio: Noge sam planirala obrijat kad dođemo u hotel. Uz mađarsko prezime, sad imam i mađarske noge, sigurna sam da će Dorian bit oduševljen. Dolazak u hotel je bio san svake mlade žene: Po izlasku iz auta sam stala u govno, što je Dorianu izmamilo osmjeh na lice: "Oooo neee, stala si u govno s UGGsicama, zamisli kak je jadnom govnu" - to su jedine čizme o kojima ima vrlo izraženo mišljenje. Ne znam tko je izmislio onu da stajanje u govno donosi sreću, ali ako je to istina, Mađari su najsretniji ljudi na svijetu. Hotel je bio stvarno super - moderno uređen, i pod moderno mislim izgledao je kao da su se 1993. i 2012. potukle, i obje izgubile; besplatni wifi koji se naplaćuje 1400 forinti; krevet koji škripi čim ga pogledaš… Ali poklonjenom konju se ne gleda u zube (iako ovaj konj pod hitno mora kod zubara). Čim smo ušli u sobu, ukrala sam Dorianove žilete i otišla se riješiti svog Toma Sellecka. Voda u tušu je bila hladna, ali nema veze, teta na recepciji kaže da je eftr eftrnun olvejs not mač vorm prešr not vork, a objašnjavat joj da želim obrijat noge i ne umrijet od pothlađivanja u isto vrijeme vjerojatno ne bi imalo previše smisla. Romantik velkom dinor je bila odlična: Toliko masnih kobasica nisam vidjela otkad me baka prije 20 godina odvela u nudistički kamp. Promrzli i manje-više nenajedeni, pokupili smo se u sobu i pokušali vodit mađarsku ljubav. Odustali smo nakon što nam je par iz sobe do četvrti put viknuo kvajet, sliiiip tajm nau!

Najljepše buđenje...

U Ljubljani postoji jedna crkva čija zvona svako jutro sviraju Odu radosti, što savršeno paše uz prve zrake sunca koje ulaze u još pospanu sobu. U Budimpešti, ispod našeg hotelskog prozora postoji veliki kontejner u koji brkata Karolina svako jutro baca loj i pjevuši Odu radosti na Mađarskom, dok prve zrake azbesta udaraju kroz rešetke. Skoro ista stvar. Preskočili smo doručak, jer ne želimo jest zelje u 9 ujutro, i krenuli u razgledavanje grada. Budimpešta je stvarno predivna - zgrade imaju neki štih koji podsjećaju na sretnija vremena, zaposleni ljudi koji jure ulicama nisu namrgođeni, a tu je i Starbucks… Nisam ljubitelj kave koja košta 25 kuna i još uz to ne valja, ali nikada ne mogu odoljeti Starbucksu. Čak sam se uspjela slikati u ulici Andrassy, što uvijek inače zaboravim. Baš kada sam mislila da se sreća okrenula na moju stranu, pogodila me ona najljepša sreća. Ravno posred glave, Mađarski golub mi je dostavio svoj prerađeni doručak. Dorian i Tom Selleck su se prvih 30 sekundi smijali na sav glas, a kada su shvatili da je stvar ozbiljna, umuknuli su. Imam govno na cipeli, Dorianove prevelike bokserice i stojim u glavnoj ulici s kojom dijelim prezime, posrane glave! Jebena sreća, možda da odem odigrat mađarski lotto - tko zna, možda je jackpot doživotna zaliha Debrecinki! U hotelu ne mogu prati kosu, jer osim što nemam šampon, poprilično sam uvjerena da ona mala iz filma Krug živi negdje u sifonu. Idem kod frizera.

Jacaland

Svi se sjećamo Jadranke Kosor i njenog engleskog jezika - e pa Jaca je za većinu Mađara (na koje smo mi naletjeli) doktor anglistike. Ne da nitko ne priča engleski, nitko ne priča uopće, što je maaaalo nezgodno kad usred Budimpešte pokušavaš pronaći nekog tko će ti skinut golublji number 2 s glave. Mesnica, ljekarna, dućan u kojem sve košta jedan euro… Svi imaju gotovo identične nazive, i ne razumijem niti jedan od njih. Jedini izlog koji jasno daje do znanja što prodaje je izlog Seks shopa, što je BTW svaki drugi izlog u gradu. Mađari vole seks (osim onih u mom hotelu, očito). Napokon sam ga pronašla. Fodrász - natpis na tabli na kojoj su bile nacrtane dvije lopte, ogledalo i nešto što je izgledalo kao pokušaj škara skoro me odbio, ali nakon pola sata traženja, bila sam spremna otići na frizuru i u kebab shop. U salonu je sjedila mlada djevojka koja je jedva podizala pogled, a kada sam joj rekla: "Hi, do you speak english?" - zacrvenila se i pobjegla iza plastične zavjese koja više liči na nešto što pripada u hladnjači mesnice, a manje u salonu. Nakon minute čekanja, iza zavjese se dogegala žena od nekih 35 godina, joj uvijek žvačući nešto što je izgledalo kao zelje. "Đes?" - imitacija riječi Yes pozivala me da joj objasnim zbog čega sam ju odvojila od njenog prijepodnevnog lonca zelja. "Hi, I'd like to get my hair done please…" - tišina, zbunjen pogled, pucanje prstima. "Vot." - bez upitnika, samo tako. "I'd just like to have my hair washed please…" - još malo tišine. "Voš? No kat. Voš." - počele smo se sporazumijevati, hvala Bogu! "Yes, just a quick wash and a blowdry, that's it, ok?" - "NO." - "Excuse me?" - "No voš. Đest voš litl forint, kat, đes, only voš, aj no du". Odjebala me brkata Mađarica, bolje je zaradit 0 forinti umjesto manje nego inače. Možda i bolje, imam osjećaj da bi me omamila hidrogenom i prodala susjednom mesaru za gulaš. Srećom, pronašla sam još jedan Fodrász koji je promijenio namještaj od Austrougarske, i oprala kosu.

Najbolji dečko na svijetu

Čiste kose, uputila sam se natrag prema hotelu, ispred kojeg me dočekao Dorian sa svojim koferom i vrećicom iz butika. Dok sam ja pokušavala Debrecinskoj mesarki objasnit kak se pere kosa, moj dečko je skočio u obližnji shopping centar i kupio mi gaće, čarape, dvije majice (koje sam već gledala u Zagrebu) i četkicu za zube, nakon čega je uzeo sobu u drugom hotelu i čekautao nas iz starog. U novom hotelu nas je na krevetu dočekala čokolada, koja nam je dobro došla jer se nismo vadili iz njega do nedjelje popodne. Ujutro su nas čak probudila crkvena zvona - nije Oda radosti, al nije ni Oda gadosti u izvedbi brkate Karoline. Izgleda da je golublji drek na glavi ipak sreća.