Dnevnik gradske cure: Karma, glupačo stara!
Foto: Ilustracija Index
KAO klinka sam razvila jednu jako iritantnu naviku: Počela sam mjesečariti. To je radila i moja mama, pa ni jednoj ni drugoj nije strano šminkanje usred noći, pričanje u prazno i besciljno lutanje stanom u 3 ujutro. Stresna razdoblja povećavaju učestalost mog mjesečarenja, a otkad sam odlučila otići u kino s Dorianom iza Martininih leđa, nije prošla niti jedna večer u kojoj nisam hodala u snu. U utorak sam se čak zabila u zid i probudila s kvrgom na glavi. Bilo je sasvim jasno: Možda me ništa neće spriječiti da odem na spoj s njim, ali karma će se pobrinuti za to da izgledam kao trol.
Idem!
Razmišljala sam o tome da otkažem spoj, stvarno jesam. Čak sam tražila neke karakteristike koje mi kod Doriana idu na živce da si olakšam odluku. Da sam u crtanom filmu, na jednom ramenu bi imala malog vraga koji mi govori da odem na spoj, a na drugom anđela koji me odgovara od cijele priče. Umjesto toga, u glavi sam imala deset vragova koji me mole da zanemarim Martininu molbu i napravim ono što želim. Kao i obično, odlučila sam stišati misli i provesti neko vrijeme na Facebooku, gdje me dočekao odgovor na moju dilemu, u obliku citata: "Postoje samo dvije greške koje čovjek može napraviti na putu do istine: Ne otići do kraja, i ne započeti" - Buda. Ok, ne kažem da se Buda upleo u priču i da mi preko frendice koja je opsjednuta citatima (i ujedno njegov tajni agent) pokušava reći da odem na spoj, ali Buda je u pravu. Treba ići do kraja. I ok, Buda možda govori o putu do istine, ali čini mi se da je netko jednom rekao da je ljubav jedina istina, tako da Buda u principu stvarno želi reći da je moj odlazak u kino s Dorianom ne samo prihvatljiv, nego i poželjan. Obavezan čak. Buda želi da gledam Spidermana 3 s Dorianom.
* Kasnije sam pročitala da je Buda proveo život u kojem se odrekao svih želja, jer je smatrao da one prouzrokuju patnju i da je vrhovno stanje čovjeka ono u kojem nema želja, ali dobro, u njegovo vrijeme nije bilo 3D tehnologije tako da ne zna o čemu priča.
Makeover
Idem u kino s Dorianom, definitivno. Ne samo da idem u kino s njim, nego ću se potruditi izgledati dobro. Unatoč tome da stalno kupujem novu odjeću i činjenici da imam sponzorstvo frizerskog salona koji mi radi najljepše frizure na svijetu, u većini slučajeva na sebe samo bacim traperice, starke i bijelu majicu, a sve upotpunim repom koji više podsjeća na rastureno gnijezdo nego na njegovanu kosu. Ukratko, u većini slučajeva izgledam kao da sam upravo doputovala iz '93. kako bi vam servisirala klimu. To mogu zahvaliti svojim prijateljicama iz osnovne škole: Svaki put kada bi obukla nešto lijepo, obrušile bi se na mene pitanjima poput: "Zakaj si se uredila?" ili "Zbog čega želiš imat ovak dugu kosu? Ošišaj se!" ili "Zakaj su ti narasle sise (a nama nisu)?" - gluposti kojima bi me bockale svaki dan s vremenom su me natjerale da razvijem negativan stav o lijepoj odjeći. Kupujem ju, ali ju ne nosim, jer sam navikla da ljudi (većinom žene) negativno reagiraju na nju. I sama sam hejtala cure koje u kino idu u cipelama na petu. Prije godinu dana, jedan tip mi je lijepo rekao: "Andrea, ti se moraš odlučit. Oćeš bit pička ili ćeš bit alternativka?" Naravno, njegovu sam rečenicu shvatila kao uvredu: Ako se počnem oblačiti ženstveno, ne daj Bože izazovno, ljudi će misliti da sam glupa. Ili sponzoruša. Radije ću biti "alternativka" i ljudi će na prvi pogled vidjeti da nisam loša cura. Sada sam to odlučila promijeniti. Moja frendica Ana je uvijek u haljini i štiklama, i nitko ne misli da je glupa - jer nije. Ako se sredim, to neće promijeniti činjenicu da volim Star Trek i igrice, još uvijek ću biti blesavi geek koji slini na Batman filmove i jede kebab kao životinja, a ako će netko promijeniti mišljenje o meni zbog toga što ću izgledati lijepo dok jedem taj kebab - jebe mi se. Bit ću alternativna pička, i bok. Počevši od spoja s Dorianom.
Ženske stvari
"Nikada ne možeš biti predobro odjeven ili previše educiran" - Oscar Wilde, čovjek koji se slaže s mojim novim načelom. Ovo će biti velika promjena za mene: Cijeli život se družim s dečkima, jednostavno mi bolje odgovara njihov način razmišljanja. Dok su se druge cure igrale s Barbikama, ja sam se penjala po drveću, trenirala karate i mlatila dečke u razredu kada bi mi išli na živce. Jedini razlog zbog kojeg ne hodam kao militantna lezbijka je činjenica da me mama upisala u Midikenn kada sam imala 10 godina, gdje su me stručni učitelji naučili kako ući u dućan i ne izgledati kao da ćeš ga orobiti. S vremenom se moje muškobanjasto ponašanje smirilo, ali još uvijek nemam osjećaj za tipične ženske stvari. Srećom, imam nekoliko frendica koje žive za lickanje i uređivanje (i sve imaju fakultetsku diplomu, da se razumijemo). U srijedu navečer smo organizirale pravi pidžama party: Tračevi, frizure, lakiranje noktiju - nisam ni znala koliko sam se zasitila muškog društva. Hodale smo okolo s maskama za lice i kriškama krastavaca na očima, a Iva, koja uz zvanje kemijskog inženjera ima i certifikat za pedikuru, svima je doslovno transformirala stopala. Pogledale smo film "Zapravo ljubav", koji nikada nisam uspjela pogledati jer moji muški prijatelji ne dopuštaju takve stvari u svom DVD playeru, odspavale, a kada sam ujutro kretala doma, Iva mi je dala super savjet: "Prije izlaska napravi piling od kave, koža će ti bit najmekša na svijetu". Odšetala sam kući u svojim novim stopalima i počela lagano hiperventilirati zbog spoja.
Karma Vol.2
Svi su navikli da se ja relativno brzo spremam kada idem van: Tuširanje, oblačenje, Labello - i spremna sam za izlazak. Ovog puta sam u kupaonici provela oko 2 sata. Čak sam kupila novi gel za tuširanje koji miriši kao da je netko pomiješao miris beba i anđela i stavio ga u bočicu. Za kraj sam ostavila as koji mi je Iva dala: Piling od kave. I tu se zakompliciralo. Iva je, misleći da ja znam kako se to radi (ne znam zašto bi to ikada pomislila), zaboravila napomenuti jednu važnu stvar: Kava mora biti mljevena, kao ona za tursku kavu. Ja sam, s druge strane, izvadila svoju Nesicu i trljala krupna zrnca po cijeloj koži dok me nije počelo peckati. To je cijena koju moram platiti za prekrasnu, mekanu kožu, pomislila sam i nastavila pilingirati cijelo tijelo. Deset minuta kasnije, izgledala sam kao da imam osip po cijeloj koži. Karma:Andrea - 1:0. Srećom, nisam dotaknula lice. Moj ultra kul plan da oduševim Doriana svojom novopronađenom ženstvenosti morat će pričekati neki drugi spoj. Traperice, majica i štikle, da barem vidi moja predivna stopala. Još jedna zanimljiva činjenica: Kad radiš piling od kave, slijedećih 24 sata mirišeš po - kavi! Moji pokušaji da miris prikrijem parfemom nisu urodili plodom, mirisala sam kao da je netko prolio kavu po Dolce Gabanna Light Blue-u. Idem na prvi spoj, i mirišem na espresso. Super. Ako ništa drugo, Dorian će biti budan cijelo vrijeme. Karma je glupača.