Foto: Ilustracija Index

MOJA frendica Anamaria ima talent za pričanje s muškarcima: Uvijek zna što treba reći, kako ga pogledati, i točno kada treba završiti razgovor. Muškarci nakon razgovora s njom imaju osmijeh od uha do uha i potrebu da ju sljedeći dan pozovu na kavu. Anamaria je izravna ali tajnovita, govori ono što misli, ali ne odaje puno o sebi, i prilično sam sigurna da je svoju vještinu osvajanja frajera usavršila u prošlom životu, kada je bila madamme na Pariškim ulicama. Ja sam, s druge strane, u prošlom životu vjerojatno bila redovnica koja se zaklela na šutnju i  živjela u izoliranom samostanu na vrhu planine. Ili riba. Poruka o Dorianu koju sam poslala Dorianu bila je samo šlag na torti mojih ljubavnih idiotarija.

U glavu

Postoje žene kao Anamaria, postoje žene koje nisu baš previše sigurne u sebe ali svejedno se uspiju sporazumjeti s frajerom, i postojim ja. Večera na kojoj sam bila prije godinu dana imala je sve predispozicije za uspjeh: Sushi, vino, zgodnog frajera i odličnu atmosferu, i naravno, mene da pokvarim cijelu priču. Iz nekog razloga, usred razgovora koji je išao prilično glatko (hvala Bogu da postoji vino), iz mojih usta je kapnula mala, gotovo nevidljiva kapljica sline. Anamariji se to ne bi ni dogodilo. Većina žena bi prešla preko toga i nastavila razgovor. Ja? Ja sam uletila u rečenicu svom tipu, zaustavila razgovor i rekla: "E, ha ha, kapnula mi je slina za stol"- njegov pogled se iz zavodljivog pretvorio u zbunjeni. "Hm, možda sam ti mogla i prešutit to"- nastavila sam, umjesto da sam zgrabila prvi komad sushija koji mi je pao pod ruku i začepila si usta. Moj brat me jednom u šali savršeno opisao: "Ti si kombinacija Dee Dee iz Dexter's Laboratorya i Cow iz Cow and Chicken". Plus, očito sam pokupila gen svoje tete koja bi, nakon što bi svi na putu iz  Graza cariniku vješto slagali da imamo samo nešto špeceraja, u panici viknula: "Ja imam za prijavit!" - i natjerala nas da platimo carinu. Poruka koju sam poslala Dorianu bila je kao ta kapljica sline na stolu: Sve je moglo proći relativno glatko, ali zašto bi, kada može i drugačije? Srećom, Dorian se nije ponio kao moj sushi tip: Njemu je poruka bila simpatična. Toliko simpatična da sam imala poziv za kino u četvrtak. Poziv na koji smijem odgovoriti ako mi Martina, Dorianova bivša i moja super frendica, da zeleno svijetlo.

Frendice na prvom mjestu

Kad sam imala 16 godina, imala sam super frendicu u školi. Sjedile smo zajedno, pod odmorom se nismo razdvajale, a dijelile smo manje-više sve: Od mina za tehničku, do sendviča na velikom odmoru. I dečka. Na jednoj od naših kava, Kristina mi je rekla da joj se sviđa jedan tip iz škole, a ja sam joj obećala da ću pokušati saznati što on misli o njoj. Počela sam se družiti s njim, i nekako uspjela u razgovor ubaciti njeno ime, a njegov odgovor je bio jasan kao dan: Ona mu se ne sviđa. Ja, s druge strane, da. Šesnaestogodišnjoj Cow/Dee Dee to je bilo sasvim dovoljno, pa sam nakon nekoliko tjedana njegovog nagovaranja prohodala s njim. I naravno, nisam rekla Kiki. Bili smo zajedno dva mjeseca, prekinuli, a onda je Kiki saznala za cijelu priču. Pozvala me na kavu i pitala je li to što je čula istina, na što sam ja, bez previše razmišljanja, rekla da joj netko laže i uvjerila ju da nikada ne bih bila s njim iza njenih leđa. Imala sam 16 i mislila da su dečki prava rijetkost, a frendice prilično zamjenjive. Kiki je sljedeći dan u školi saznala cijelu priču i bila jako povrijeđena, a ja sam ispala najgori kreten na svijetu (što sam i bila). Njezina poruka koja me nakon par dana dočekala na mobitelu bila je sasvim neočekivana: "Da si me pitala, naravno da bi ti rekla da možeš biti s njim, nije mi se tak jako sviđao. Al to što si mi išla iza leđa je stvarno užasno". To mi nikada nije palo na pamet. Naučila sam lekciju koju svaka cura mora naučiti: Frendice su uvijek važnije od dečkiju. Zbog toga moram razgovarati s Martinom prije nego što uopće pomislim na kino s Dorianom. Poslala sam joj poruku da se moramo naći, i 10 puta provjerila da ju ne šaljem Dorianu.

Dječja posla

Kad sam bila klinka, imala sam ogromnu kutiju Lego kocaka koju mi je tata donio iz Engleske. Jedno popodne sam slagala kocke i igrala se s krokodilom iz gusarskog seta Legića. Kada mi je dosadio, bacila sam ga na stranu i zabavljala se s drugim kockama. Moj brat ga je uzeo i počeo se igrati s njim, a ja sam ga, iako sam par trenutaka ranije odlučila da mi se ne sviđa, htjela natrag. Istina, nisam se htjela igrati s krokodilom, ali činjenica da se moj brat zabavlja s njim ga je iz dosadne igračke pretvorila u najzanimljiviju stvar na svijetu. Ova situacija savršeno opisuje moju kavu s Martinom: Iznijela sam joj svoju situaciju s Dorianom, prezentirala sve činjenice (da mi se sviđa, ali da mi ne pada na pamet izaći s njim ako ona ima nešto protiv) i očekivala da će postupiti kao što bi postupila Kiki prije 10 godina. "Naravno, bili smo zajedno prije 5 godina i nije išlo, slobodno izađi s njim" - odgovor koji sam očekivala nije bio ni blizu onome što je rekla: "Pa malo je nezgodno, mislim, ipak smo mi bili zajedno i imamo neku povijest, zamisli da moramo svi zajedno sjedit na kavi... Uostalom, tebi bi bilo čudno…" - Dorian je bio krokodil s kojim se Martina više nije htjela igrati, ali nije htjela ni da se bilo tko drugi igra s njim. Umjesto odobrenja za odlazak u kino, dobila sam suptilnu zabranu izlaska s tipom koji mi se stvarno jako sviđa. Što je najgore, Martina ima novog dečka kojeg obožava. I stvarno nema nikakve osjećaje prema Dorianu.

Rupa u zakonu

Ne bih nikada htjela ponoviti situaciju s Kiki, ali Martina se očito inati samo zato što može. To je uvijek radila u školi, kada bi namjerno proturječila profesorici iako je znala da nije u pravu. Dorian nije neki bezvezan tip koji mi je prekjučer upao u oko, a ona bi to trebala znati. Sve druge frendice se slažu sa mnom. S obzirom na to da se Martina pravi luda, ja sam se odlučila na istu taktiku: Nije mi zabranila da se viđam s njim, samo je rekla da bi "meni" bilo čudno. Dorian je jedini tip koji cijeni moj manjak talenta za komunikaciju s muškarcima, što ga čini rijetkim primjerkom u mom svijetu. Sasvim dovoljan razlog da prihvatim poziv za kino. Ako ga je ostavila prije 5 godina, Martina se nema se pravo buniti. To je ionako prolazni bunt, a Dorian definitivno nije prolazni tip. Četvrtak u 20.30, Čudesni Spiderman 3D. Prodano.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.