Foto: Ilustracija Index

MONOGAMIJA je zajebana stvar. Pitajte bilo kojeg mog bivšeg. Da se razumijemo, s Dorianom je sve u najboljem redu i za sad se čini da smo se super poklopili, ali  još uvijek nisam uvjerena da su ljudi stvoreni da bi cijeli život proveli s istom osobom. Zvuči lijepo i romantično, i uvijek se raznježim kada čujem za neki par koji je u braku već 30, 50, ma čak i 20 godina, ali mislim da je u današnje vrijeme ono "dok nas smrt ne rastavi" teško izvedivo - u vrijeme kada su ova pravila pisana, životni vijek je bio puno kraći, a opcije su manje-više bile zatvorene. Danas je život pravi švedski stol: Od toliko izbora i mogućnosti, teško mi je povjerovati da bi itko mogao cijeli život ostati samo na jednom jelu. Ipak, vjerujem da je monogamija (ona serijska) sasvim ostvariva, i zato ne podnosim ljude koji ju ne poštuju. Ovdje u priču ulazi moja frendica Ana.

Ubij glasnika

Anu znam još od srednje škole, i jedno smo vrijeme bile jako dobre frendice - do trenutka u kojem sam joj odlučila reći da ju dečko vara. Ako pitate pet različitih ljudi treba li reći frendici da ju dečko  vara, dobiti ćete 6 različitih odgovora: "Naravno, moraš joj reći ako si joj prava frendica", "Nikako, u tuđe se veze ne smiješ miješati" ili "Konfrontiraj njega, pa nek joj on kaže" - samo su neke od varijacija na temu. Ovo me podsjeća na situaciju kada sjediš na kavi s nekim i skužiš da mu nešto visi iz nosa: Netko će se praviti da ništa ne vidi kako bi izbjegao neugodnost, netko će nagovoriti nekog drugog da kaže, a netko će reći: "E, obriši nos". Ja pripadam ovoj trećoj vrsti ljudi: Ako mi frendici visi iz nosa, reći ću joj čim to primijetim, a ako  saznam da ima dečka koji se vucara okolo, ni to joj neću prešutjeti. Računam da će i moje frendice postupati na isti način. Ako znaš da me dečko vara, reci mi, da ga se što prije riješim. Problem nastaje kada naiđeš na ljude koji bi radije sjedili zmazanog nosa i ne osjetili onaj prvotni sram koji te obuzme kad saznaš da nije sve savršeno. Ana je bila upravo taj tip. Umjesto da opali šamar svom nevjernom dečku, opalila ga je našem prijateljstvu, a između prekida s njim i zahlađenja odnosa sa mnom, odabrala je ovo drugo.

I ovce i novce i jednoroge

Moja serijska monogamija je nešto što me prati kroz cijeli život: Brzo gubim interes, ali kada sam zagrijana za nešto, bavim se samo time. Primjerice, u životu sam trenirala tenis, klizanje, brzo klizanje, skokove u vodu, odbojku, košarku, rukomet, karate, capoeiru, razne vrste plesa, uključujući onaj na šipki, učila svirati klavir, gitaru, flautu i ksilofon - ali nikada u isto vrijeme, i svaki sam od ovih hobija obožavala na svoj način. Kada bih se zasitila, jednostavno bih potražila neki drugi hobi. Sličan pogled imam i na veze: Ako je nešto dobro, neću tražiti zamjenu dok traje. Zbog ovoga nikada nisam prevarila dečka, jer mi to jednostavno nije logično: Ako ga volim i lijepo nam je, nema potrebe za prevarom, a ako ima potrebe za prevarom, vjerojatno ga ne volim dovoljno, pa trebam dobro razmisliti o vezi. Naravno, ne izjednačujem veze sa hobijima, ipak su puno kompleksnije, ali ključni momenti su isti: Da smo tenis i ja mogli porazgovarati i osvježiti odnos, možda bih se dulje zadržala na njemu. Ovako smo trajali 6 godina. Bilo nam je lijepo, ali izlizalo se. Ovo sam nedavno ispričala frendu, nakon čega me optužio da sam djetinjasta. Možda i jesam, ali nikada mi neće biti jasan multitasking u vezi, a još manje ljudi koji govore: "Volim ja svoju ženu, ali tu i tamo volim i druge žene". Odluči se. Veza nije hot dog - ne možeš na hrenovku stavit i ketchup i majonezu i senf, i očekivat da će sve bit super. Neće. Kad-tad će sve iscurit i zasrat ćeš košulju. Osim ako si u vezi s Anom. Ana će ti oprat i opeglat košulju, i praviti se da se ništa nije dogodilo.

Brak ili Osmansko carstvo?

"Svi muškarci varaju žene" - Anin stav koji ju je danas, pet godina kasnije, doveo u brak koji više sliči na harem nego na normalnu vezu. Ok, možda svi muškarci u jednom trenutku dođu u napast, ali oni pravi će zakopčat šlic i vratit se doma ženi. Ili, ako su se stvarno zaljubili, skupit muda i reći joj kako stvari stoje. Ostalo ne priznajem. Ana će radije zažmiriti na oba oka, praviti se da je sve u redu, odlaziti na frizure i djelovati kao sretna ženica čiji muž je stalno na "poslovnom putu", nego priznati da se zajebala (opet). Prije 5 godina, krivila bih njenog muža - danas krivim nju. Istina, on je taj koji vara, ali ona je ta koja mu to dopušta. Zašto? Stvarno ne znam. Sulejmanove ljubavnice u haremu su mi sasvim jasne: Osim što je u njihovoj kulturi uobičajeno da muškarac ima više žena, Sulejman je vlasnik Turske! To je poprilično dobar argument za ostat u vezi, pogotovo s obzirom na to da su ti u 16. stoljeću druge opcije najčešće ropstvo i neimaština. Neograničene količine rahat lokuma, šerbeta i muž koji osim tebe ima i druge žene - nije tako loš deal ako spavaš na mekanom krevetu i ne moraš prati podove za komad šunke. Danas je 2012. godina. Ana ima fakultet, odličan posao i izgleda kao avion (ne hrvatski avion, nego neki dobar, kvalitetan, strani avion), ali svejedno bira haremski život, jer joj je status supruge puno važniji od statusa sretne osobe. Ovo ne bi imalo smisla čak ni kada bi joj muž bio vlasnik Turske, što nije. Čak ne zna skuhati ni tursku kavu.

Kriva logika

Žene jako vole kriviti ljubavnicu za prevaru, a razlozi su sasvim jasni: Ako voliš svog muža, lakše je prebaciti krivnju na neku ženu koja se miješa u vaš brak, nego posumnjati u idealiziranu sliku koju imaš o  njemu, jer bi to značilo da si i ti u krivu. Ana ima istu spiku: Umjesto da konfrontira svog muža, ona kuje planove kako će se osvetiti njegovim ljubavnicama, a njega mrzi u tišini. Jasno, ni žene koje su u vezi s oženjenim muškarcima nisu najsvjetlija točka u cijeloj priči, ali iz perspektive prevarene žene, one su najmanji problem. Ako na švedskom stolu svaki dan odabireš jaja, iako znaš da ih ne podnosiš, ne možeš kasnije kriviti ta ista jaja za svoju mučninu. Moj frend će opet reći da sam djetinjasta, ali mislim da bi tako trebalo biti i s vezama: Ako ti je loše od nje, a svjesno ostaješ, postoji samo jedan krivac, a on nije ni muž, ni ljubavnica, ni frendica koja ti ukaže na problem.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.