WENDY Lipshultz iz Washingtona majka je danas 17-godišnje Becce, koja je u sedmom razredu osnovne škole oboljela od anoreksije. Becca je izgubila toliko kilograma da je morala biti hospitalizirana i provesti šest tjedana u programu za liječenje poremećaja u prehrani. Od toga je prošlo pet godina, a Wendy je nedavno za portal Today podijelila obiteljsku dramu i dala savjete roditeljima koji su u istoj situaciji.
“Anoreksija je strašno čudna bolest za prepoznati. Kada je bila dijete, Becca nikad nije imala problema s hranom. Od moje troje djece, ona je vjerojatno jela najraznolikije i bila najsklonija isprobavanju novih namirnica. No oko 12 godine hrana i tjelesna težina postali su problem. Iz nekog razloga počela se smatrati debelom. Prije anoreksije imala je 63 kilograma, a nakon samo nekoliko mjeseci pala je na zabrinjavajućih 45 kilograma”, započela je priču Wendy i ispričala da je to razdoblje bilo pakleno.
Razdoblje suočavanja s bolešću i liječenje opisuje kao drugi svijet, onaj koji nije imao nikakve veze s načinom na koji su kao obitelj funkcionirali prije bolesti. Danas, nakon godina terapije, i Wendy i Becca smatraju da su na boljem, puno zdravijem mjestu nego što su bile tada. Becca je maturantica i trenutno je u procesu upisivanja fakulteta. Željela bi studirati kazališnu režiju i napisati scenarij za predstavu o svojem poremećaju u prehrani. Na zdravoj težini je i redovno se kontrolira te ide na razgovore kod psihologa.
Wendy se i danas pita je li postojao neki način da ranije shvati da joj kći boluje od anoreksije. No postoji nekoliko stvari koje je svakako trebala znati.
Nagla potreba djeteta da počne jesti “zdravo” može nagovijestiti problem
Ovako je počeo i Beccin problem. Jedan dan je rekla da želi jesti zdravije, a Wendy i njezin muž su poduprli ideju jer su mislili da u tome nema ništa loše. Tek kada su primijetili da je Becca iz prehrane izbacila pizzu, krumpire, ribu, piletinu, ugljikohidrate i kolače te počela jako gubiti na težini, shvatili su da nešto nije u redu.
Dijete ne izgleda anoreksično
Da je netko tada vidio Beccu na cesti, zadnje što bi mu palo na pamet je da se radi o osobi koja je anoreksična. No iako nije tako izgledala, Becca je oblačila široku odjeću jer se osjećala debelo, a odjeća je u prvo vrijeme prikrivala gubitak kilograma. Anoreksičari nikad nisu zadovoljni svojim tijelom, pa su tako i Beccu mučila bedra za koja je mislila da su prevelika.
Nećete prepoznati svoje dijete
Becca je odjednom postala povučenija. Iako je uvijek bila osoba za izlaske i zabavu, više se nije željela družiti s prijateljima i izbjegavala je obiteljske aktivnosti. Počela je lagati i pozivati puno simptoma bolesti koje Wendy nije prepoznavala. Jedan od njih je bio i laganje o konzumiranju hrane. U to vrijeme trebala je jesti ručak u školi, no ona ga je svaki dan bacala, a roditeljima bi govorila da je sita.
Radi se o poremećaju u prehrani, ali i o problemima s mentalnim zdravljem
Prije bolesti Becca je bila prekrasna, talentirana i vrlo pametna cura koja se bavila s puno stvari i bila odlična kći. Kada su joj dijagnosticirali anoreksiju, Wendy je vjerovala da joj mogu objasniti koliko je vole i koliko su ponosni na nju i da će sama od sebe početi jesti. Ono što nisu znali je da bolest djeluje suprotno. Što više kilograma osoba izgubi, to više počne zazirati od hrane.
Možda će vam trebati šok da shvatite što se točno događa
Kada su prvi put odveli Beccu na liječenje, i Wendy i njezin suprug bili su uvjereni da će je u bolnici izliječiti i da će uz malo pažnje ta dijagnoza postepeno nestati. Stvarnost je bila potpuno drugačija. Nakon izlaska iz bolnice Becca je jedan mjesec imala normalnu težinu, koja joj je drugi mjesec naglo pala. No bez obzira na to, nadali su se da će biti bolje sama od sebe.
U lipnju 2015. godine liječnik im je na jednom pregledu rekao da Beccu moraju ostaviti u bolnici jer je preslaba i srce joj jedva kuca. Stavili su je na infuziju da prima hranu, a Wendy je probdjela noć u bolnici i doživjela da otkucaji srca njezine kćeri nekoliko puta padnu ispod 30 u minuti. To je bio šok koji im je trebao da shvate koliko je ta situacija ozbiljna.
Šokirat će vas koliko glad može uništiti tijelo
Kada izgladnjujete svoje tijelo, ono postaje hipermetaboličko i jednostavno poludi. Becca je tijekom boravka u bolnici, dok je primala infuziju, dobivala oko 4500 kalorija dnevno, a jedva da je dobila jedan kilogram u nekoliko tjedana. Instinkt tijela u pokušaju sprječavanja umiranja od gladi je da uspori sve radnje u organizmu. Becca je čak prestala imati menstruaciju. Mnogo anoreksičara ne dobiva dovoljno kalcija. Taj nedostatak može nanijeti nepopravljivu štetu kostima i organima.
Roditelji imaju veliku ulogu u oporavku
Nakon boravka u bolnici Becca nije bila ni blizu normalne tjelesne težine pa su je roditelji odlučili staviti u program za osobe s poremećajima u prehrani.
“U osnovi, stavili smo našu trinaestogodišnju djevojčicu u instituciju za umobolne. To nas je uništilo”, rekla je Wendy i nastavila opisivati proces kroz koji su ona i suprug prolazili. Uključili su se u grupe roditelja s istim problemima, proučavali literaturu i pripremili sve za njezin izlazak iz bolnice. Kada je došla kući, nadzirali su je 24 sata dnevno i tjerali da jede tri obroka dnevno. Prema vlastitim riječima, to je bilo mučenje i za Beccu i za cijelu obitelj.
Jednostavno morate progurati teške trenutke
Wendyjina iskustva bila su raznolika, od bizarnih do groznih. Kada je Becca tek došla kući, trebalo joj je oko dva sata da pojede jednu tortilju. “Plakala je dok je jela i prijetila da će se ubiti”, izjavila je Wendy. Kada su je uspjeli natjerati da prvi put pojede sva tri obroka u danu, bili su uvjereni da će si pokušati nešto napraviti pa je nisu ispuštali iz vidokruga. No s vremenom se to sve popravilo i Becca je ponovno počela normalno jesti.
Inzistirajte na potpunom oporavku, a ne nečemu u sredini
Kada su shvatili s čim točno imaju posla, Wendy i njezina obitelj odlučili su se postaviti čvrsto i ne popuštati u borbi za Beccin oporavak. Nisu se zadovoljili srednjim rješenjima, nego su inzistirali na kompletnom oporavku i povratku u normalan život. To je ponekad bio čisti pakao, no iz današnje perspektive, Wendy ne žali ni sekunde jer je uspjela dobiti natrag svoju kćer.