RODITELJI obično žele da im djeca budu otporna i sposobna nositi se s izazovima koje život donosi. Međutim, stroga ljubav nije nužno najbolji način da se to postigne, ističe dječja psihologinja Tovah Klein, direktorica Centra za razvoj djece na Barnard Collegeu i autorica knjige Raising Resilience.
Koncept stroge ljubavi često uključuje kazne i nedostatak suosjećanja, a roditelji se mogu upuštati u ovakav pristup misleći da će time ojačati djecu. No, psiholozi upozoravaju da takva praksa može naštetiti djetetovom samopouzdanju i sposobnosti samostalnog razmišljanja.
Klein objašnjava: "Jedna od najčešćih zabluda o otpornosti je da ljudi često misle kako je riječ o čvrstom, nepopustljivom stavu, poput: 'Samo se saberi i to obavi.' Ali ja to vidim kao empatičniji pristup, povezanost: 'Možda je teško, ali ja ću biti ovdje kad završiš.'"
Zaštita od svih poteškoća također nije rješenje
S druge strane, prekomjerno štititi djecu od svih negativnih iskustava i razočaranja također nije korisno. Djeca trebaju osjetiti neuspjeh i suočiti se s preprekama kako bi naučila nositi se s teškim trenucima i razvila motivaciju za nastavak, naglašava Klein. Podrška i prihvaćanje, bez obzira na ishod, pomažu djeci u izgradnji mentalne snage.
"Kada poruka roditelja glasi: 'Vjerujem ti da ćeš ovo prebroditi, a ja ću biti ovdje bez obzira na to kako završi', djeca dobivaju povjerenje koje im pomaže kroz životne izazove", kaže Klein.
Otpornost nije urođena, roditelji je mogu razvijati kod djece
Jedna od čestih zabluda koje Klein primjećuje kod roditelja jest uvjerenje da je otpornost urođena osobina. Ona u svojoj knjizi naglašava kako se otpornost može naučiti kroz primjere i svakodnevne postupke roditelja. Predstavlja pet stupova otpornosti - od razvijanja emocionalne otvorenosti do poticanja djece na stvaranje odnosa s drugima - kako bi pokazala roditeljima načine na koje mogu pomoći djeci da postanu mentalno snažnija.
Na primjer, roditelji mogu pomoći djeci u reguliranju emocija tako da ih redovito pitaju kako se osjećaju i osiguraju im podršku u trenucima kada su tužna, ljuta ili loše volje. Takvo bezuvjetno prihvaćanje pomaže djeci da izgrade samopouzdanje i osjete da imaju podršku dok prolaze kroz razvoj i izazove koji dolaze s odrastanjem.
Najvažniji aspekt pripreme djece za životne izazove, prema Kleinu, jest pružanje dosljedne ljubavi i podrške koja ih uvjerava u jednostavnu, ali važnu činjenicu: "Nisam sam."