Doživjeti razvod roditelja u djetinjstvu može ostaviti trajne posljedice. Iako se mnogi kao odrasli oporave od te traume i nauče voljeti bez stalnog straha, gotovo je sigurno da su usvojili određene navike gledajući kako se ljubav njihovih roditelja gasi. Bilo da je riječ o strategijama suočavanja s problemima koje su koristili kao djeca ili obrambenim mehanizmima u današnjim vezama, odrastanje u braku bez ljubavi može oblikovati cijeli život, piše YourTango.
1. Krivite sebe za sve
Dječje "magično razmišljanje" često vodi u samooptuživanje. Dijete može pomisliti da je prolazna misao, poput "ne želim više slušati kako se svađaju", stvarni uzrok prekida roditelja. Naviknu se kriviti sebe što nisu uspjeli spasiti njihov brak ili ljubav.
Ta sklonost samooptuživanju ostaje i u odrasloj dobi, čak i kada shvate da nisu bili krivi. To se može očitovati kao pretjerano ugađanje drugima ili kao podloga za svakodnevne simptome depresije, pri čemu si ne mogu pomoći nego da vlastito samopoštovanje narušavaju osjećajem krivnje i srama.
2. Izbjegavate obvezivanje i definiranje odnosa
Ako ste gledali kako vaši roditelji krše vlastite zavjete i kako se njihova ljubav gasi unatoč obećanju da će trajati cijeli život, vjerojatno se kao odrasla osoba teško možete pouzdati u sigurnost veze.
Bilo da izbjegavate ozbiljno vezivanje i definiranje odnosa iz straha od napuštanja ili sami sebe sabotirate kako biste se nosili sa strahom od odbijanja, uzrok vjerojatno leži u vašim iskustvima iz djetinjstva. Roditelji su vas, na neki način, naučili da ljubav znači odlazak. Zbog toga ste danas, naravno, nesigurni kada treba nekoga pustiti u svoj život.
3. Posvuda tražite osjećaj pripadnosti
Mnoga djeca koja svjedoče razvodu roditelja osjećaju se kao da su izgubila "dom". Sigurnost i cjelovitost obiteljske jedinice nestaju, zbog čega se često osjećaju izgubljeno i izolirano. Kao odrasli, možda se i dalje bore s tim osjećajem izolacije.
Osjećaj da ste autsajder potiče sklonost pretjeranom dijeljenju informacija i pokušajima da se na silu izgrade odnosi, što ih u stvarnosti samo još više udaljava od prave povezanosti. Tuga zbog razvoda može potrajati cijeli život. Ona zapravo nikada ne prestaje, već se u kasnijem životu manifestira na neočekivane i nesretne načine.
4. Sami uništavate vlastite romantične veze
Mnoga odrasla djeca razvedenih roditelja ne mogu si pomoći, a da ne sabotiraju vlastite ljubavne veze. Imaju duboko ukorijenjen strah od napuštanja i odbijanja jer su to doživjeli iz prve ruke u iznimno osjetljivoj i formativnoj fazi života.
Sada su im izbjegavanje i prebacivanje krivnje alati kojima, iako potpuno pogrešno, testiraju partnerovu odanost. Bilo da to proizlazi iz manjka samopoštovanja ili kroničnog nepovjerenja, rijetko ulaze u romantične odnose iskrena i otvorena srca. To ne znači da su loši ljudi ili nesposobni za ljubav, već da su rano usvojili traumatske reakcije kao oblik samoodržanja kojih se sada teško riješiti.
5. O svemu pretjerano razmišljate
Prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Affective Disorders, trauma iz djetinjstva čest je faktor rizika za razvoj anksioznosti i depresije u odrasloj dobi. Pogotovo ako su se roditelji stalno svađali ili koristili bijes kao oružje, djeca su usvojila određenu nesigurnost koja ih prati i kad odrastu.
Iako više ne moraju "hodati po jajima", i dalje ne mogu prestati pretjerano analizirati svaku sitnicu. To je posebno izraženo u romantičnim vezama, gdje su često nesigurniji i tjeskobniji. Gledali su kako ljubav nestaje, pa im je sada svaki partnerov izgovor ili otkazani plan povod za uvjerenje da se povijest ponavlja.
6. Pretjerano brinete o novcu ili ga nekontrolirano trošite
Stavovi i ponašanja roditelja vezani za novac, posebno nakon razvoda, ozbiljno oblikuju njihovu djecu u kasnijem životu. Bilo da je riječ o otvorenoj brizi zbog financija ili pretjeranom trošenju radi postizanja osjećaja sigurnosti, odrasla djeca sklona su usvajanju sličnih obrazaca. Razlozi za prekomjerno trošenje mogu biti različiti, ali najčešće je to emocionalna strategija suočavanja s problemima.
Kako bi se nosili s osjećajem gubitka kontrole ili nesigurnosti, kupuju stvari radi trenutnog zadovoljstva, čak i ako to kasnije izaziva osjećaj krivnje. Praćenje trendova i trošenje također mogu biti način traženja pripadnosti. Za djecu koja su se zbog obiteljske situacije osjećala kao autsajderi, ovaj mehanizam može pomoći ispuniti tu prazninu, ma koliko bio pogrešan.
7. Grčevito se držite svoje neovisnosti
Pretjerana neovisnost, ili hiperneovisnost, za mnoge je ljude s traumom iz djetinjstva obrambeni mehanizam koji im pruža osjećaj kontrole. Ako su se kao djeca osjećali bespomoćno ili nisu mogli utjecati na sudbinu braka svojih roditelja, u odrasloj dobi se grčevito drže svoje neovisnosti kako bi se nosili s tim osjećajima.
Vjerojatno su kao djeca morali sami sebi pružati sigurnost i podršku, a sada se drže te samostalnosti kao dokaza da im nitko drugi ne treba. U mnogim slučajevima time aktivno sabotiraju sami sebe i odbijaju ljude, dodatno se izolirajući kako bi izbjegli rizik da budu viđeni i voljeni.
8. Važnija vam je tuđa ugodnost od vlastite
Djeca razvijaju uvjerenja i ideje o vlastitoj vrijednosti već s pet godina. Iako na emocionalni razvoj i samopoštovanje djeteta utječu razne stvari, gledanje kako se roditelji prestaju voljeti ili se razvode može imati snažan učinak. Nisko samopoštovanje se kasnije u životu može manifestirati na razne načine, a mnoga odrasla djeca na kraju postaju ljudi koji ugađaju drugima kako bi očuvali mir.
Kako bi izbjegli brigu i tjeskobu s kojima su se svakodnevno suočavali kod kuće, sada štite tuđu ugodnost, čak i na vlastitu štetu. Toleriraju loše ponašanje i neprestano pristaju na sve, samo zato što se njihov unutarnji mir hrani izvana, odnosno osjećaju se dobro samo ako su svi oko njih zadovoljni.
9. Morate neprestano biti uz partnera
Ako ste ipak uspjeli ostvariti romantičnu vezu, nije neobično da preostali osjećaji straha i tjeskobe potaknu ovisničko ponašanje. Posebno ako ste svjedočili emocionalnoj otuđenosti ili lošim odlukama jednog roditelja koje su dovele do prekida, postoji mogućnost da je grčevito držanje za vlastitog partnera zapravo oblik obrane.
Iako se na površini može činiti nerazumnim, podsvjesno se pokušavate zaštititi od toga da propustite znakove da vas partner više ne voli. Ovisite o njegovu raspoloženju i predanosti kako biste se osjećali sigurno, čak i ako takvo ponašanje i stalno nadziranje zapravo udaljava vas dvoje.