Foto: Lidija Stanišić
SIMPATIČNA mlada liječnica Lidija Stanišić vlasnica je čak četiriju kameleona i za Index je ispričala kada se i kako s njima prvi put susrela, po čemu su specifični i kakvu brigu zahtijevaju.
Hrane se isključivo živim plijenom - crvima, cvrčcima i žoharima
"Ovo je Štef, mužjak panter kameleona s lokaliteta Tamatave na Madagaskaru. On sad ima oko 11 mjeseci. Mužjaci te vrste inače žive od sedam do devet godina i treba im oko dvije godine da narastu do pune veličine. Mijenja boje, ta vrsta zapravo ima najveći spektar boja, ali kako je još mlad, ne pokazuje ih sve. Kameleoni inače najviše mijenjaju boje ovisno o raspoloženju, a zatim i o temperaturi prostorije u kojoj borave, ali i o pozadini. Vole biti na visokom i penjati se što više pa se nerijetko popnu i na glavu jer se i u prirodi inače penju po krošnjama. Obično se drže po jedan kavezu, tj. terariju ili fleksariju, a ako je veći onda unutra mogu biti mužjak i ženka. S njim stanuje ženka Đurđa koja je otprilike iste dobi", priča nam Lidija.
Uvjerila sam se da ovi pitomi gušteri zaista nisu zastrašujući, zapravo su vrlo zanimljivi. U svojim penjačkim eskapadama nerijetko završe viseći samo na repu koji im može držati cijelu težinu, što sam isto imala prilike vidjeti. Međutim, jedino što bi onima slabijega želuca moglo biti pomalo gadljivo jest njihova hrana jer se kameleoni hrane isključivo živim plijenom. "Imamo cvrčke, ove velike crve - superworme ili fobase - i dvije vrste žohara. Od opreme tu su različite žarulje. Jedna ih grije, a druga emitira UVB svjetlost jer se oni inače u prirodi sunčaju i tako dobivaju vitamin D", ispričala je.
"Ljubav prema kameleonima počela je davno, kada sam živjela u Keniji gdje smo ih imali u vrtu"
Na pitanje kako su je privukli kameleoni i zašto se odlučila baš za njih, Lidija je odgovorila: "To je počelo prije jako puno godina kada sam živjela u Keniji, ondje smo ih imali u vrtu. Jednog dana prije kiše šetali smo po vrtu i po telefonskoj se žici nešto penjalo. Tata i ja smo 'to nešto' skinuli i to je bio kameleon. Nikada ga prije nisam vidjela i to mi je bilo nešto ludo i nezaboravno. Tamo smo bili sedam godina i nakon što smo se odselili iz Kenije uopće nisam razmišljala o tome dok prije godinu i dva mjeseca nisam vidjela sliku frenda na Facebooku kako drži kameleona. Nisam ni znala da ih kod nas ima. Kameleon je bio od njegovog prijatelja i odmah sam se bacila u istraživanje kako bih ga nabavila. Saznala sam da je nabavio kameleona od Matije i tako sam se njim i upoznala. Prvo smo krenuli u biznis s kameleonima, a onda sam od njega dobila svog prvog kameleona pa je tada negdje krenula i ljubavna priča", rekla je Lidija.
Na kameleonu su, osim činjenice da može visiti na repu, isplaziti jezik u skoro u cijeloj dužini svojega tijela te mijenjati boje, vrlo zanimljive i oči koje se pomiču neovisno jedno o drugome. "On ima malo vidno polje, ali vrlo veliku pokretljivost očiju", objašnjava. Kameleoni imaju vrlo oštar vid, vide do 12 metara, što je malo netipično za gmazove. Zanimljivo je i da ne prepoznaju stajaću vodu, npr. u posudama, nego samo u obliku kapljica rose ili vode koju ližu s listova jer žive u krošnjama i rijetko se spuštaju na tlo. Zato im se nastamba mora špricati vodom dva do tri puta dnevno.
Nakon toga smo upoznali Jacksonovog kameleona Ngaija, mladog mužjaka starog šest mjeseci, specifičnog po rogovima koje ima na prednjem dijelu glave i nosu. "Oni su iz Kenije, i to je bila prva vrsta kameleona koju sam imala. Nešto je manji i nema toliki raspon boja. Njihova populacija je etablirana i na Havajima, netko ih je onamo donio pa im se svidjelo. Malo ih je teže držati ovdje jer žive na većim nadmorskim visinama i vole nešto hladniju klimu od ostalih vrsta pa su preko ljeta u klimatiziranom prostoru", kaže Lidija.
"Odlični su ljubimci, ne zahtijevaju mnogo brige"
Zatim smo upoznali ženku jemenskog kameleona Ellie, vrste koja je, objašnjava nam Lidija, malo agresivnija od ostalih. Oni nemaju rogove, ali mužjaci imaju izraženu krijestu. Vole nešto topliju klimu i za razliku od ostalih koji su isključivo mesojedi, jemenski vole i voće. Zmije, primjerice, imaju vrlo loš vid. Inače s njima živi i mužjak jemenskog kameleona Armando, ali on je u vrijeme našeg razgovora bio na izložbi u Varaždinu.
"Odlični su ljubimci, ne zahtijevaju mnogo brige, ne treba ih šetati i sretni su kada ih se pusti na miru. Bitno im je dati hranu i vodu i osigurati primjerene uvjete. Ne treba ih hraniti svaki dan. U prirodi ne jedu toliko i ne debljaju se, što se u zatočeništvu zna dogoditi", ispričala je Lidija.
Na pitanje odakle ih nabavljaju, Matija je rekao da su prvi uvezeni, a nakon toga su ih počeli uzgajati sami. "U prvom smo leglu dobili šezdesetak jaja, pedeset je bilo oplođeno. Trenutno nam se u kutijama s pijeskom inkubiraju još dva legla, što, ovisno o vrsti, traje nekoliko mjeseci do godinu dana", rekao je Matija, inače vlasnik tvrtke Teraristika koja se bavi uvozom i prodajom egzotičnih životinja i opreme za njihovu njegu. Organizator je i izložbe egzotičnih životinja koja se održala u više hrvatskih gradova, a sutra (22. studenoga) u 15 sati otvara se i u Zagrebu, u mezaninu Importanne Centra i traje do 6. siječnja.
Nakon što sam upoznala kameleone, imala sam priliku podružiti se s pitonom te boom constrictor koji su se, iako sam im prišla s dozom nepovjerenja, pokazali kao nimalo strašni ljubimci, ali poprilično sam uvjerena da je tom dojmu doprinijela činjenica da se radilo o mladunčadi dugoj tek oko pola metra. O njima će više biti riječi u nekom od sljedećih članaka.
Priču o Lidiji i njezinim kameleonima završit ću ovdje, obogaćena jednim vrlo zanimljivom iskustvom i druženjem te potpuno lišena male doze predrasuda o gmazovima i egzotičnim ljubimcima s kojima sam, priznajem, zakoračila u njihov dom.