PURGER je kultno mjesto zagrebačke restoranske scene, službeno se naziva gostionicom. Idealno je pozicioniran, nasred Petrinjske ulice, u dijelu metropole koji je strogi centar, ali nije bučan. Njegovu klijentelu diktira lokacija u neposrednom susjedstvu policije, sudova i ambasada.
Ostale Butkoviće za siromašne pročitajte OVDJE
Who is who sudstva, policije i diplomacije
U Purgeru sam prvi put bio krajem 90-ih te se od tada do danas tamo mogu vidjeti istaknute figure s obje strane zakona, poznati novinari, diplomati te brojni stranci. Purger je naime još prije ere društvenih mreža, zahvaljujući lokaciji, ali i usmenoj predaji, zbog izvrsnosti posluge, čistoće objekta, kvalitete hrane i njene autohtonosti, ali i pristupačnih cijena, bio mjesto na koje turisti i namjernici iz zemlje i inozemstva dolaze kako bi pojeli nešto domaće, zagrebačko, hrvatsko. Kako na žlicu tako i pečeno ili pohano.
Meni je draž Purgera uvijek bila i u tome što su u njemu jednako tretirali odličnike iz navedenih kategorija kao i mene, iako sam tamo dolazio kao student tek na njihovo senzacionalno grah varivo po smiješnim cijenama. U Purgeraju je naime 90-ih, ali i dekadu kasnije, ne tanjur, nego cijeli lonac fenomenalnog graha za jednu osobu bio između 20 i 30 kuna.
Odlazak kod Purgera meni je šetnja avenijom uspomena
Dodamo li da je kruh bio uračunat u cijenu, jasno je zašto se o posebnim prigodama umjesto groznih studentskih menzi za objed birala dražesna terasa Purgera. Upravo to je jedan od brojnih aduta ovog časnog objekta. Kako smo napisali, u strogom centru i na prometnoj ulici, ali koji u miru dvorišne strane i hladu ima prostranu terasu kojom se širi miris kuhanih i pečenih poslastica te uškrobljenih, djevičanski čistih nadstolnjaka.
Ovo naprosto treba istaknuti više puta jer Purger je bio, a kako smo se sada uvjerili, i ostao zlatni standard čistoće i urednosti objekta te ljubaznosti i uslužnosti osoblja. Stjecajem okolnosti u njemu nismo bili godinama, ali kada smo se sada za potrebe ove rubrike vratili tamo, zatekli su nas isti nasmiješeni konobar i ober kao i prije 15-20 godina.
Ipak, nismo dopustili da nam divne uspomene zamagle očajan aktualni dojam
Ovakav uvod, koliko god bio nužan, nije nam sada zamaglio dojam niti nas natjerao da snizimo kriterije zbog stare slave jer ne ocjenjujemo uspomene, nego aktualnost. Ona, nažalost po Purger, nikako nije bila dobra. Točnije, zaprepastili smo se koliko nam je sada tamo bilo loše.
Štrukli su bili sjajan uvod
Za toplo predjelo uzeli smo, naravno, pečene zagorske štrukle (35 kuna). Gospođa, inače majstorica za pripravu ovakvih jela, nije bila baš oduševljena. Što se mene tiče, ne nalazim im zamjerku. Mekani, savršeno pečeni, a sir je primjereno tvrd, a ne gnjecav.
Seljački ručak daleko boljeg izgleda nego okusa
U arhetipskoj gradskoj gostionici uzeli smo i Seljački ručak. Tako se zove pladanj s više specijaliteta koji se jede tijekom kolinja. Na njemu su kobasica, krvavica, sarma, teleće pečenje i vratina uz dodatak restanog krumpira i kiselog kupusa. Sve ovo košta 100 kuna i zvuči sjajno.
Problem je što tako samo zvuči. Krvavica je bila iznutra toliko sluzava, žlundrasta, da smo odmah odustali od nje iako smo puno očekivali. Kobasica nam je izgledala sirovo, a bila je i takvog okusa.
Teleće pečenje bi dobilo koju ljepšu riječ da smo ga dobili komad, a ne komadić i to okrajka. Vratina je zaslužila prolaz, kao i sarma. Još nam je najbolji bio kiseli kupus, ali ga je bilo doista malo.
Bečki od teletine na prvu je izgleda sjajno, ali...
Pohani teleći bečki (95 kuna) izgledao je sjajno i bio je poveći, tako da nam je to ublažilo razočaranje premalom porcijom pomfrita koja je došla uz njega. Međutim, šokiralo nas je kad smo se uvjerili koliko je nevjerojatno tanak. Slika koju prilažemo svjedoči da je debljine papira.
Djelatnici u kuhinji zaslužuju priznanje za trud jer vjerojatno su do besvijesti lupali batom po ovom komadu mesa kako bi ga učinili tanjim od najtanjeg dijela napolitanske pizze. Šalu na stranu, nije nimalo smiješno, a ponajmanje prema gostima korektno gotovo troznamenkasti iznos naplaćivati za ovako tanak i samim tim par puta manji i manje zasitan mesni obrok. Ovo je, nazovimo to pravim imenom, varanje.
... pogledajte njegovu "debljinu"
Za kraj smo ostavili ono što je meni trebala biti kruna ručka i hommage danima kada sam upoznavao Purger te godinama u kojima sam uživao u njemu. Grah varivo mu je i dalje jeftino iako dolazi u lončiću u kojem ima nekoliko porcija (35 kn), ali ovo nije imalo veze s krasotom u kojoj sam na ovom mjestu uživao desetke puta.
Graha iz Purgera ne želim se sjećati po ovome
Naočigled je bilo previše rijetko, točnije vodeno, dok su sjemenke, također samim pogledom jasno, bile nedovoljno kuhane. Konzumacija je nažalost pojačala razočaranje izazvano vizualnim dojmom. Najblaže rečeno "Al dente" grah, previše tvrd, u kombinaciji ne s gustim varivom, nego rijetkom juhom, koja je k tome bila kisela toliko da smo za stolom vijećali je li ovo pokvareno. Srećom, barem to nije bio slučaj, ali mi ćemo ubuduće jela stare škole u Zagrebu jesti na drugom mjestu.
OCJENE
Koliko platiš: Inače bi napisali "povoljno", ali s obzirom na kvalitetu...
Koliko se najedeš: Kad bi valjalo, najeli bismo se, ali s obzirom na kvalitetu...
Ukupni dojam: Nevjerojatno smo razočarani onim što smo pojeli u Purgeru u usporedbi s okusima i kvalitetom jela prije na istom mjestu
POJEDINAČNO*
Zagorski štrukli
Seljački ručak
Teleći bečki
Grah varivo
Cijene
Čistoća
Ljubaznost
Ostale Butkoviće za siromašne pročitajte OVDJE