BITKA kod Porte Colline, odigrana 1. studenoga 82. godine prije Krista, označila je jedan od najkrvavijih i najodlučnijih trenutaka kasne Rimske Republike. Bila je to završna bitka građanskog rata između Lucija Kornelija Sule i snaga populara predvođenih Gajem Marijem Mlađim i Samnitima. Ishod sukoba definitivno je učvrstio Sulinu diktaturu i obilježio kraj političkog utjecaja njegovih protivnika.

Posljednji očajnički otpor

Porta Collina, sjeverna vrata Rima, postala su bojno polje u trenutku kad su Samniti i Marijeve trupe pokušale posljednji put zaustaviti Sulu. Nakon godina ratovanja po Italiji, Suline su snage uspjele opkoliti i potisnuti neprijatelja prema samom gradu. Samniti su se, svjesni da nemaju kamo, borili s očajničkom žestinom, navodno vičući da će prije pasti Rim nego oni.

Preokret u bici

Bitka je bila silovita i neizvjesna. U prvim satima izgledalo je da Sula gubi, a njegovi su redovi počeli popuštati. No dolazak konjaništva koje je predvodio Marko Licinije Kras spasio je situaciju. U odlučujućem jurišu razbio je lijevo krilo Samnita, nakon čega je otpor protivnika slomljen. Ubijeno je više desetaka tisuća ljudi, a preživjele je Sula dao pogubiti bez milosti.

Početak diktature i terora

Pobjedom kod Porte Colline Sula je postao apsolutni gospodar Rima. Njegov ulazak u grad bio je trijumfalan, ali i zastrašujuć. U danima koji su uslijedili naredio je tzv. proskripcije - popise neprijatelja države koji su bez suđenja pogubljeni, a njihova imovina oduzeta. Time je počeo period terora i obračuna koji je uništio ostatke republikanske slobode i stvorio temelje za kasniji uspon autokracije.

Sulina diktatura formalno je uspostavila red, ali cijena je bila golema. Rim je izgubio tisuće građana, a političko nasilje postalo je novo normalno. Bitka kod Porte Colline tako nije bila samo vojna pobjeda, nego i simbol kraja stare republike, čiji su ideali ugušeni u krvi na rimskim vratima.