OSAM američkih predsjednika umrlo je dok je obavljalo tu dužnost. Njih četvorica ubijeni su u atentatima, a preostala četvorica umrla su od prirodnih uzroka.

William Henry Harrison bio je prvi od njih koji su umrli na dužnosti. 

Harrison se rodio u bogataškoj obitelji u Virginiji, tek par godina prije nego što je SAD stekao neovisnost. Kako je bio najmlađi od sedmero djece, nije ga čekala velika obiteljska ostavština, stoga je odlučio izgraditi karijeru u vojsci. Sa samo 28 godina postaje guverner Indijanskog teritorija, što obuhvaća teritorij današnjeg Ohija, Indiane i Wisconsina. Vodio je više vojnih kampanja protiv Indijanaca i uvijek je pobjeđivao, premda će i sami američki povjesničari priznati da je uvijek ratovao protiv značajno manje vojske nego što je bila njegova.

Nakon uspješne vojne karijere Harrison se okreće politici, a njegova popularnost dovela ga je do Kongresa i američkog Senata. Uskoro se bliže izbori na kojima će Harrison sudjelovati kao kandidat Whig stranke - relativno nove stranke koja nastaje kao opozicija vladajućoj Demokratskoj stranci.

Bitno je napomenuti da se radi o novoj etapi u američkoj povijesti. 1840-ih više ne djeluju političari i istaknuta imena iz Američkog rata za neovisnost. Imigracija je sve veća, pravo glasa ima sve više građana SAD-a, stoga se od idućeg američkog predsjednika očekuje da bude netko iz naroda. Netko koga će narod prepoznati kao jednog od svojih.

Moderna politička kampanja... u 1840-ima

Ekipa oko Williama Harrisona je to prepoznala te je počela politička kampanja koja je kompletno maknula elemente bogatstva iz Harrisonove biografije. Predstavilo ga se kao lokalnog ljubitelja cidera koji pije u skromnoj drvenoj kućici, a njegova bogataška pozadina nije nigdje spomenuta.

Osim toga, američki povjesničari opisuju njegovu kampanju kao vrlo sličnu modernim političkim kampanjama. Izmislio je slogan: „Tippecanoe and Tyler, too“, za koji se smatra da je prvi slogan u povijesti američke predsjedničke kampanje.

Tippecanoe je mjesto gdje je slavio vojnu pobjedu protiv domorodačkog stanovništva, a Tyler je ime njegovog potpredsjednika. Harrison i njegov tim printali su šalice s njegovim likom, lijepili postere njega kako pije cider u američkoj prirodi, ali isto tako i izmislili brojne pjesme koje su zapravo bile neka vrsta hvalospjeva njegovoj uspješnoj vojnoj karijeri.

Predsjednik postao 4. ožujka, razbolio se na inauguracijskom govoru, umro 4. travnja

Harrisonova kampanja je bila uspješna i postao je deveti predsjednik SAD-a 4. ožujka 1841. Održao je inauguracijski govor od puna dva sata. Pričao je o tome kako će biti skroman predsjednik i dobar prema svima, no dok je to govorio, počelo je nevrijeme. Jak vjetar i kiša nisu prekinuli Harrisona u govoru. Bez ikakvog kišobrana i kabanice, zaradio je upalu pluća.

Umro je 4. travnja 1841., točno mjesec dana od inauguracijskog govora, od posljedica upale pluća. Do dana današnjeg ostaje upamćen kao predsjednik s najkraćim mandatom i najdužim govorom. Svi oni iza njega potrudit će se da skrate svoj govor, ali i da taj dan ne zaborave ponijeti kišobran.