NA DANAŠNJI dan, 10. studenoga 1942., započeo je najsmrtonosniji period u karijeri Vasilija Grigorjeviča Zajceva, legendarnog sovjetskog snajperista iz bitke za Staljingrad. U 38 dana, do 17. prosinca, ovaj bivši mornarički pisar iz Urala prema službenim sovjetskim podacima eliminirao je 225 njemačkih vojnika i časnika, uključujući 11 snajperista.

Iako se brojke ne mogu potpuno potvrditi, Zajcev je bez sumnje postao simbol preciznosti i upornosti u jednoj od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata.

Od lovca do vojnika

Vasilij Zajcev rođen je 23. ožujka 1915. u selu Jeleninskoje u Uralu, u siromašnoj obitelji. Kao dječak je s djedom lovio vukove i jelene, pucajući iz stare puške s jednim metkom, "promašiti nije bilo opcije". Ta je vještina kasnije postala presudna.

Godine 1937. regrutiran je u mornaricu Pacifičke flote, gdje je radio kao pisar. Kad je Njemačka napala SSSR, višekratno je tražio premještaj na frontu. U rujnu 1942. pridružio se 284. streljačkoj diviziji 62. armije i stigao u razoreni Staljingrad.

U prvim danima borbi navodno je ubio nekoliko desetaka neprijatelja običnom puškom Mosin-Nagant bez optike, nakon čega je dobio snajpersku pušku i medalju. Brzo je shvatio da Staljingrad nije šuma nego labirint ruševina - borba se vodila sobu po sobu, krov po krov.

Taktike preživljavanja

Zajcev je koristio jednostavne, ali učinkovite metode. Uvijek je mijenjao položaj nakon nekoliko hitaca, skrivao se u ruševinama, podrumima i cijevima te koristio refleksiju sunca da uoči neprijateljsku optiku. Surađivao je s izviđačem, a poznata je i njegova taktika tzv. "šesterki" - tri para snajperista i izviđača koji su pokrivali jedno područje iz više smjerova. Ta je metoda, prema sovjetskim izvorima, kasnije postala standard u Crvenoj armiji.

Osim vlastitih postignuća, Zajcev je osnovao improviziranu školu snajperista. Točan broj njegovih učenika nije poznat, ali izvori spominju da su snajperske jedinice koje je obučavao ukupno ubile više od 6000 neprijateljskih vojnika - podatak koji je teško neovisno provjeriti.

Dvoboj s "njemačkim supersnajperom"

Najpoznatija epizoda njegova ratnog puta jest legendarni dvoboj s njemačkim snajperistom, navodno majorom Erwinom Königom, zapovjednikom snajperske škole iz Berlina. Prema sovjetskim pričama, dvoboj je trajao tri dana u ruševinama Crvene oktobarske tvornice, a Zajcev je konačno ubio protivnika nakon što je otkrio odsjaj njegove optike.

Iako se priča ponavlja u memoarima i filmovima, povjesničari danas ne pronalaze nikakve njemačke zapise o postojanju majora Königa - stoga se taj dvoboj vjerojatno smatra propagandnim mitom.

Do kraja borbi u Staljingradu, Zajcev je imao najmanje 225 potvrđenih ubojstava, dok neke procjene govore o ukupno 242 do 300. Ranjen je u siječnju 1943. od mine i privremeno oslijepio, no poznati liječnik Vladimir Filatov spasio mu je vid. Nakon oporavka nastavio je obučavati snajperiste do kraja rata, dosegnuvši čin kapetana i dobivši titulu Heroja Sovjetskog Saveza.

Umro je 1991. u Kijevu, a 2006. njegovi su posmrtni ostaci preneseni na memorijalni kompleks Mamaev Kurgan u Volgogradu. Njegova puška čuva se u muzeju, a film Neprijatelj pred vratima (2001.) pretvorio ga je u globalni simbol snajperske legende - iako s mnogo holivudskih sloboda.