ŠESTODNEVNI rat, vođen od 5. do 10. lipnja 1967. godine, bio je jedan od najznačajnijih sukoba u povijesti Bliskog istoka. Ovaj kratki, ali intenzivni rat između Izraela i koalicije arapskih zemalja, uključujući Egipat, Siriju i Jordan, dramatično je promijenio geopolitički krajolik regije, s posljedicama koje se osjećaju i danas.

Uzroci rata

Sredinom dvadesetog stoljeća Bliski istok bio je poprište stalnih tenzija između Izraela, osnovanog 1948. godine, i njegovih arapskih susjeda. Sporovi oko granica, pitanje palestinskih izbjeglica i kontrola nad resursima poput vode bili su glavni izvori sukoba.

Napetosti su eskalirale 1967. godine kada je Egipat, pod vodstvom predsjednika Gamala Abdela Nasera, zatvorio Tiranski prolaz, ključni pomorski put za Izrael, i istjerao mirovne snage Ujedinjenih naroda sa Sinajskog poluotoka. Ovi potezi, zajedno s mobilizacijom arapskih vojski i ratobornom retorikom, stvorili su atmosferu neizbježnog sukoba.

Munjeviti početak: Izraelski zračni udar

Rat je započeo 5. lipnja 1967. godine iznenadnim izraelskim zračnim napadom pod kodnim imenom Operacija Fokus. U samo nekoliko sati izraelske zračne snage uništile su većinu egipatskog ratnog zrakoplovstva dok su zrakoplovi još bili na tlu. Ovaj potez osigurao je Izraelu zračnu nadmoć, što je bilo ključno za daljnji tijek rata. Sirijske i jordanske zračne snage također su pretrpjeli teške gubitke, čime je Izrael stekao stratešku prednost već prvog dana.

Nakon osiguranja zračne nadmoći, Izrael je pokrenuo kopnene operacije na tri fronta. Na Sinajskom poluotoku izraelske snage brzo su napredovale kroz egipatski teritorij, osvojivši Sinaj do obale Sueskog kanala. Egipatska vojska bila je nespremna i u kaosu.

Protiv Jordana, Izrael je preuzeo kontrolu nad Zapadnom obalom, uključujući Istočni Jeruzalem, što je imalo ogroman simbolički i politički značaj. Na sirijskom frontu, Izrael je osvojio strateški važnu Golansku visoravan, što je omogućilo bolju kontrolu nad sjevernim granicama. Do kraja rata, Izrael je okupirao teritorije višestruko veće od svoje površine, uključujući Sinaj, Gazu, Zapadnu obalu, Istočni Jeruzalem i Golansku visoravan.

Diplomatski preokret: Rezolucija 242

Nakon rata, Ujedinjeni narodi donijeli su Rezoluciju 242, koja je pozivala na povlačenje Izraela s okupiranih teritorija i priznavanje prava svih država u regiji na sigurno postojanje. Ova rezolucija postala je temelj budućih mirovnih pregovora, ali i izvor kontroverzi zbog različitih tumačenja. Dok su neke arapske zemlje zahtijevale potpuno povlačenje, Izrael je tvrdio da je potrebna sigurnost prije bilo kakvih ustupaka.

Nova stvarnost Bliskog istoka

Šestodnevni rat imao je dalekosežne posljedice. Izrael je postao dominantna vojna sila u regiji, ali okupacija novih teritorija stvorila je dugotrajne napetosti, posebice s Palestincima. Rat je pogoršao situaciju palestinskih izbjeglica, a okupacija Zapadne obale i Gaze postala je središnja točka sukoba između Izraela i Palestinaca. Sukob je također odražavao globalne tenzije Hladnog rata, s tim da su Sjedinjene Države podržavale Izrael, dok je Sovjetski Savez pružao podršku arapskim zemljama.

Iako je Šestodnevni rat trajao samo šest dana, njegove posljedice oblikovale su Bliski istok u desetljećima koja su uslijedila. Okupirani teritoriji ostali su izvor sukoba, a pitanje Palestine i dalje je ključno u regionalnim pregovorima. Rat je učvrstio Izraelovu vojnu i političku moć, ali i produbio podjele u regiji.