HMHS Britannic, treći i posljednji brod olimpijske klase kompanije White Star Line, potonuo je 21. studenog 1916. u Egejskom moru blizu otoka Kea, tijekom Prvog svjetskog rata. Luksuzni parobrod, preuređen u bolnički brod, bio je na glasu kao najsigurniji brod svoje klase, no eksplozija, gotovo sigurno uzrokovana minom koju je nekoliko dana ranije postavila njemačka podmornica U-73, poslala ga je na dno za 55 minuta. Od 1066 ljudi na brodu, poginulo ih je 30. Britannic je i danas najveća potopljena putnička olupina na svijetu.

Izgradnja i pretvaranje u bolnički brod

Britannic je porinut 26. veljače 1914. u brodogradilištu Harland & Wolff u Belfastu kao sestrinski brod Olympica i Titanica. Bio je dugačak oko 269 metara i nešto većeg tonažnog kapaciteta od Titanica. Nakon tragedije 1912. ugrađene su dodatne sigurnosne mjere: pojačane pregrade, proširena vodonepropusna sekcija te znatno veći broj čamaca za spašavanje.

Nikada nije započeo komercijalnu službu. Po izbijanju Prvog svjetskog rata 1915. preuređen je u bolnički brod pod oznakom HMHS Britannic, s bijelim trupom, crvenim križevima i zelenom prugom. Imao je operacijske sale, više od tisuću bolničkih kreveta i posadu sastavljenu od medicinskog osoblja, uključujući i Violet Jessop, koja je preživjela i Titanic i kasnije Britannic.

Posljednje putovanje i eksplozija

U studenom 1916. brod je plovio prema Mudrosu na otoku Lemnosu. Dana 21. studenog, oko 8:12 ujutro, dok je prolazio kanalom Kea, na desnoj strani pramca odjeknula je snažna eksplozija. Voda je brzo prodrla u nekoliko prednjih odjeljaka, što je uzrokovalo naginjanje i nezaustavljivo tonjenje. Kapetan Charles Bartlett pokušao je nasukati brod na obalu, ali nije uspio.

Evakuacija i žrtve

Evakuacija je bila mnogo uspješnija nego na Titanicu. Ukupno je lansirano oko 35 čamaca za spašavanje, većinom bez većih problema. Najteža tragedija dogodila se kad su dva čamca spuštena prerano, dok su propeleri još radili, zbog čega su bila usisana i uništena. U tim je nesrećama poginulo 30 ljudi - jedine žrtve potonuća.

Britannic je nestao pod površinom u 9:07. Većina putnika i posade spašena je zahvaljujući brzoj reakciji okolnih brodova i relativno toplom moru za kasnu jesen.

Olupina i nasljeđe

Olupinu je 1975. otkrio Jacques Cousteau. Leži na desnom boku na dubini od oko 120 metara i iznimno je dobro očuvana. Danas je zaštićena grčkim zakonima, a pristup je ograničen samo na iskusne tehničke ronioce.

Iako živi u sjeni Titanica, sudbina Britannica jednako je fascinantna: jedan brod, nikad korišten za putničku plovidbu, završio je svoj život kao simbol ratne tragedije, medicinske hrabrosti i velikih tehnoloških ambicija ranog 20. stoljeća.