SJEVERNA Koreja, dugogodišnja enigma svjetske politike, 9. listopada 2006. godine ušla je u ekskluzivni klub nuklearnih sila. Tog dana, duboko ispod planina u sjeveroistočnom dijelu zemlje, detonirala je svoju prvu nuklearnu napravu - događaj koji nije samo potresao tlo, već i ravnotežu snaga u Aziji i šire.

Test, izveden u karakterističnoj tajnosti koja je pratila cijeli nuklearni program Pjongjanga, bio je vrhunac desetljeća skrivenog rada, diplomatskih sukoba i međunarodnih upozorenja. Iako je eksplozija bila slaba u usporedbi s arsenalom drugih nuklearnih sila, njezin simbolički učinak bio je ogroman: izolirana i siromašna zemlja pokazala je da može poremetiti globalni poredak.

Korijeni ambicija: Od hladnog rata do Jongbjona

Priča o sjevernokorejskom nuklearnom programu počinje davno prije 2006., u razdoblju hladnog rata. Još 1950-ih, pod vodstvom Kim Il-sunga, Sjeverna Koreja pokazala je interes za nuklearnu tehnologiju, tražeći pomoć od Sovjetskog Saveza i Narodne Republike Kine.

Sovjeti su odbili dijeliti vojne tajne, ali su pomogli u razvoju civilnog programa. Godine 1965. pokrenut je istraživački reaktor u Jongbjonu - kompleks koji će kasnije postati srce nuklearnih ambicija.

Sjeverna Koreja pristupa Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja (NPT) 1985. godine, obvezujući se na mirnodopsku uporabu nuklearne energije. No inspekcije Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) 1990-ih otkrivaju nepravilnosti, što vodi u veliku krizu. Agreed Framework iz 1994. između Sjedinjenih Američkih Država i Pjongjanga predviđao je zamrzavanje plutonijskog programa u zamjenu za dva lakovodna reaktora i opskrbu gorivom.

Ovaj krhki dogovor raspao se 2002., kada su SAD optužile Sjevernu Koreju za tajni program obogaćivanja uranija. Pjongjang je 2003. službeno napustio NPT. Do sredine 2000-ih, zemlja je imala između 30 i 50 kg plutonija iz Jongbjona - dovoljno za nekoliko bombi. Pomoć iz Pakistana, preko mreže A.Q. Khana, donijela je ključne tehnologije i ubrzala program.

Napetosti u zraku: Raketni testovi i diplomatska blokada

Ljeto 2006. bilo je napeto. U srpnju je Sjeverna Koreja lansirala seriju projektila, uključujući i Taepodong-2, koji je imao potencijalni domet do američke zapadne obale, ali je test propao nekoliko desetaka sekundi nakon lansiranja. Ipak, poruka je bila jasna: režim razvija sustave sposobne za nošenje nuklearnih bojevih glava.

Šestostrani pregovori - između SAD-a, Južne Koreje, Kine, Rusije, Japana i Sjeverne Koreje - bili su u zastoju. Kim Jong-il, tadašnji vođa, vidio je nuklearni test kao nužan odgovor na "imperijalističke prijetnje", posebno iz Washingtona. U tajnosti, inženjeri su radili na plutonijskoj implozijskoj napravi – tehnološki složenijoj od bombe iz Hirošime, ali izvedenoj s ograničenim resursima.

Detonacija u dubini: Tehnički uspjeh ili "fizzle"?

Deveti listopada 2006. započeo je kao običan dan. U 10:35 po lokalnom vremenu, seizmografi diljem svijeta registrirali su potres magnitude 4,1–4,3. Duboko ispod planine Mantap, na poligonu Punggye-ri, detonirana je prva sjevernokorejska nuklearna naprava. Procijenjena snaga eksplozije bila je između 0,2 i 0,7 kilotona - znatno manja od 15 kilotona bombe bačene na Hirošimu.

Američke obavještajne službe potvrdile su prisutnost radioaktivnih čestica nekoliko dana kasnije, otklonivši sumnje u konvencionalnu eksploziju. Korejska centralna novinska agencija (KCNA) objavila je trijumfalno: "Uspješan test nuklearnog oružja za jačanje nacionalne obrane."

Većina neovisnih stručnjaka ipak je ocijenila test djelomično neuspješnim ("fizzle"), zbog niže snage od planirane. No i takav, to je bio povijesni trenutak: mala i izolirana država postala je nuklearna sila.

Globalni odjek: Sankcije i pregovori

Vijest o testu proširila se svijetom u satima. Ujedinjeni narodi brzo su reagirali: 14. listopada Vijeće sigurnosti jednoglasno je usvojilo Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1718, osuđujući test i uvodeći sankcije - zabranu izvoza oružja i luksuzne robe, ograničenja putovanja i financijske mjere. Čak su i tradicionalni saveznici, Kina i Rusija, podržali rezoluciju.

Ove mjere dovele su do obnove šestostranih pregovora u veljači 2007. Sjeverna Koreja je tada obećala zatvoriti Jongbjon, što je IAEA potvrdila u srpnju te godine. No sporazum je kratko trajao - već 2009. Pjongjang je obnovio testiranja.

Prvi nuklearni test Sjeverne Koreje nije bio samo tehnički događaj; bio je tektonski politički potres. Država je postala deveta nuklearna sila i time zakomplicirala sigurnosnu arhitekturu Azije. U godinama koje su slijedile uslijedili su novi testovi: 2009., 2013., dva 2016. i posljednji 2017. godine, koji je bio najjači i imao obilježja termonuklearnog oružja.