NOĆNI napad Vlada III. Tepeša, poznatog i kao Vlad Drakula, na turski logor sultana Mehmeda II. Osvajača dogodio se u noći s 17. na 18. lipnja 1462. godine blizu Târgoviștea, glavnog grada Kneževine Vlaške.

Ovaj događaj, poznat kao "Bitka bakljama" ili "Noćni napad", predstavlja jednu od najhrabrijih i najdrskijih akcija u povijesti Vlaške u borbi protiv Osmanskog Carstva. Cilj napada bio je iznenadni udar na turski logor kako bi se ubio sultan Mehmed II., čime bi se osmanska vojska demoralizirala i oslabila.

Povijesni kontekst

Sredinom 15. stoljeća Osmansko Carstvo bilo je na vrhuncu svoje ekspanzije pod vodstvom Mehmeda II., koji je 1453. godine osvojio Konstantinopol. Vlaška, mala kršćanska kneževina između Osmanskog Carstva i Ugarskog Kraljevstva, bila je pod stalnim pritiskom da plaća danak Osmanlijama.

Vlad Tepeš, koji je vladao Vlaškom u razdobljima od 1448., 1456.–1462. i 1476. godine, bio je poznat po svom otporu osmanskoj vlasti i okrutnim metodama kojima je konsolidirao svoju moć.

Godine 1461. Vlad je odbacio plaćanje danka i započeo agresivnu kampanju protiv Osmanlija, uključujući napade na njihove posade duž Dunava.

Kao odgovor, Mehmed II. 1462. godine poveo je veliku vojsku, procijenjenu na 60.000–100.000 ljudi, s ciljem svrgavanja Vlada i pretvaranja Vlaške u osmansku provinciju. Vlad, koji je raspolagao znatno manjom vojskom (oko 20.000–30.000 ljudi), pribjegao je gerilskim taktikama, uključujući spaljenu zemlju, trovanje bunara i zasjede.

Priprema za napad

Nakon što je Mehmedova vojska u lipnju 1462. ušla u Vlašku, Vlad je povukao svoje snage prema Târgovișteu, ostavljajući za sobom pustoš kako bi osmansku vojsku lišio opskrbe. Osmanlije su naišle na jeziv prizor poznat kao „Šuma nabodenih“, gdje je Vlad dao nabiti na kolac tisuće turskih zarobljenika, što je imalo psihološki učinak na napadače. Unatoč tomu, Mehmed je nastavio opsadu Târgoviștea.

Vlad je shvatio da se u frontalnom sukobu ne može nadati pobjedi. Iskoristivši svoje poznavanje terena i osmansku opuštenost, planirao je noćni napad na njihov logor.

Prema povijesnim izvorima, poput kronike bizantskog povjesničara Laonika Halkokondila i turskih zapisa, Vlad je okupio elitnu konjicu od oko 3000–7000 ljudi za ovu riskantnu operaciju. Napad je bio pažljivo isplaniran: Vlašani su se kretali u mraku, koristeći baklje za koordinaciju, a cilj je bio prodrijeti u središte logora gdje se nalazio sultanov šator.

Tijek bitke

U noći s 17. na 18. lipnja 1462. godine, Vladove snage napale su osmanski logor iznenada, izazvavši kaos. Prema izvorima, Vlašani su jurišali s velikom brzinom, koristeći buktinje kako bi zapalili šatore i izazvali paniku. Napad je bio usmjeren na dio logora gdje su se nalazili sultanov šator i osmanska elita. Vlad je osobno predvodio napad, što pokazuje njegovu hrabrost i odlučnost.

U početku je napad bio uspješan: Vlašani su ubili značajan broj turskih vojnika, uključujući nekoliko visokih zapovjednika, i izazvali zbrku u logoru. Međutim, zbog mraka i kaosa, Vladove snage nisu uspjele točno locirati Mehmedov šator.

Prema nekim izvorima, sultan je bio premješten na sigurnije mjesto ili su Vlašani greškom napali šator velikog vezira. Osmanski janičari, elitne trupe zadužene za sultanovu zaštitu, brzo su se pregrupirali i organizirali obranu, prisilivši Vlaške snage na povlačenje nakon nekoliko sati borbe.

Posljedice

Iako Vlad nije uspio ubiti Mehmeda II., noćni napad imao je značajan psihološki i strateški učinak. Osmanska vojska bila je demoralizirana, pretrpjela je gubitke (procjene variraju od nekoliko stotina do nekoliko tisuća ljudi), a Mehmedova sigurnost bila je ugrožena. Napad je privremeno zaustavio osmanski napredak, dajući Vladi vrijeme za dodatne pripreme.

Unatoč ovom uspjehu, Vladova pozicija bila je neodrživa na duge staze. Mehmed je nastavio opsadu, a Vlad je bio prisiljen povući se u Transilvaniju krajem ljetna 1462. godine, gdje je bio svrgnut uz podršku ugarskih saveznika koji su favorizirali poslušnijeg vladara. Mehmed je postavio Radu III. Drakulea, Vladova brata, za novog knjaza Vlaške.

Noćni napad ostao je zapamćen kao simbol Vladova otpora i hrabrosti. U europskim kronikama i narodnim predanama, ovaj događaj pridonio je legendi o Vlada Drakuli kao neustrašivom borcu protiv Osmanlija, ali i kao okrutnom vladaru.