U LIPNJU 2014. svijet je svjedočio značajnom događaju na Bliskom istoku kada je džihadistička skupina Islamska država (ISIS) proglasila uspostavu kalifata na teritorijima koje je kontrolirala u Iraku i Siriji. Ovaj potez, predvođen Abu Bakrom al-Baghdadijem, označio je prekretnicu u modernoj povijesti regije, s dalekosežnim posljedicama za globalnu sigurnost, regionalnu stabilnost i živote milijuna ljudi.

Američka invazija na Irak stvorila je vakum, to je sve što je islamistima trebalo

Proglašenje nije bilo spontani čin, već kulminacija godina ideoloških, političkih i vojnih razvoja. Korijeni proglašenja kalifata 2014. sežu u složenu interakciju povijesnih, političkih i društvenih čimbenika na Bliskom istoku. Američka invazija na Irak 2003. bila je ključni katalizator.

Svrgavanje režima Saddama Husseina razorilo je iračke političke i vojne strukture, stvorivši vakuum moći koji je poticao sektaške napetosti između sunitske i šijitske zajednice. Marginalizacija sunita pod šijitskom vladavinom Nourija al-Malikia produbila je nezadovoljstvo, posebno među iračkim sunitima koji su se osjećali isključenima i progonjenima.

Ovo okruženje pružilo je plodno tlo za ekstremističke skupine. ISIS, izdanak Al-Qaide u Iraku (AQI), iskoristio je te podjele. Prvobitno osnovan od strane Abu Musaba al-Zarqawija, AQI se pod vodstvom al-Baghdadija razvio u nemilosrdniju i ambiciozniju organizaciju, različitu od matične skupine.

Do 2013. ISIS je proširio svoje operacije na Siriju, iskoristivši građanski rat koji je izbio nakon prosvjeda Arapskog proljeća 2011. Sirijski sukob, koji je suprotstavio režim Bašara al-Asada fragmentiranoj oporib, omogućio je ISIS-u da zauzme teritorije, resurse i regrute, dodatno jačajući svoju poziciju.

Ideološka osnova i proglašenje

Ideološki, ISIS se oslanjao na radikalnu interpretaciju sunitskog islama, zagovarajući povratak navodno "čistom" islamskom upravljanju pod kalifatom – sustavom vjerskog i političkog vodstva koji nije viđen u muslimanskom svijetu od ukidanja Osmanskog Carstva 1924.

Propaganda skupine prikazivala je kalifat kao božansku obvezu, privlačeći nezadovoljne muslimane diljem svijeta. Proglašenje 29. lipnja 2014., iz Velike džamije al-Nuri u Mosulu, bilo je promišljen čin propagande koliko i politička izjava.

Al-Baghdadi, proglašen "kalifom Ibrahimom", pozvao je muslimane diljem svijeta da mu se zakunu na vjernost i presele u tzv. Islamsku državu. Osvajanje Mosula, drugog po veličini grada u Iraku, ranije tog mjeseca, dalo je ISIS-u neviđeni zamah, pokazujući njegovu vojnu snagu i pristup resursima, uključujući naftna polja i financijska sredstva opljačkana iz banaka.

Neposredne posljedice

Neposredne posljedice proglašenja kalifata bile su katastrofalne. Teritorijalna kontrola ISIS-a dosegla je vrhunac 2014.–2015., obuhvaćajući područje veličine Ujedinjenog Kraljevstva, uključujući dijelove zapadnog Iraka i istočne Sirije. Skupina je nametnula brutalnu vlast, provodeći stroge interpretacije šerijatskog zakona, uključujući javna pogubljenja, porobljavanje manjina poput Jezida i uništavanje kulturne baštine.

Postojanje kalifata pojačalo je sektaško nasilje, posebno u Iraku, gdje su se šijitske milicije mobilizirale za borbu protiv ISIS-a, često uz iransku podršku. Humanitarni danak bio je ogroman: milijuni su raseljeni, a izbjeglički valovi opteretili su susjedne zemlje poput Jordana, Libanona i Turske. Genocid nad Jezidima, obilježen masovnim ubojstvima i seksualnim porobljavanjem, izazvao je globalnu osudu i istaknuo zvjerstva ISIS-a.

Međunarodni odgovor

Međunarodno, proglašenje kalifata potaknulo je snažan odgovor. U kolovozu 2014. Sjedinjene Američke Države započele su zračne napade na ciljeve ISIS-a u Iraku, nakon čega je uslijedilo formiranje globalne koalicije koja je uključivala saveznike NATO-a, arapske države i druge.

Ova koalicija provela je tisuće zračnih napada, pružila vojnu podršku lokalnim snagama poput iračke vojske i kurdskih Pešmerga te imala za cilj razbijanje teritorijalne kontrole ISIS-a. U Siriji je situacija bila složenija zbog tekućeg građanskog rata, s Rusijom i Iranom koji su podržavali Asadov režim, dok su SAD i njihovi saveznici podržavali određene pobunjeničke skupine i Sirijske demokratske snage (SDF).

Do 2017. ISIS je izgubio ključne uporište, uključujući Mosul i Raqqu, svoju de facto prijestolnicu u Siriji. Teritorijalni pad kalifata završen je u ožujku 2019., kada su SDF proglasile pobjedu u Baghuzu, posljednjem uporištu skupine.

Dugoročne posljedice

Unatoč teritorijalnom porazu, nasljeđe kalifata nastavilo se. ISIS se preobrazio u pobunjeničku skupinu, nastavljajući napade u Iraku i Siriji te inspirirajući ili usmjeravajući terorističke akte diljem svijeta, od Pariza do Šri Lanke. Propaganda skupine, pojačana putem društvenih mreža, radikalizirala je pojedince diljem svijeta, održavajući njen ideološki doseg.

Pad kalifata također je ostavio neriješene političke i društvene izazove. U Iraku su napori za obnovu ratom razoranih područja poput Mosula zaostajali, a sektaške napetosti su se nastavile. U Siriji se građanski rat nastavio bez jasnog rješenja.

Izbjeglička kriza izazvana usponom ISIS-a ostala je globalni problem, s milijunima koji se nisu mogli vratiti kućama. Nadalje, vakuum moći nakon poraza ISIS-a omogućio je drugim akterima, uključujući milicije uz podršku Irana i Tursku, da prošire svoj utjecaj, dodatno komplicirajući regionalnu dinamiku.